Saudijski princ i njegova supruga otišli su na odmor na tri puna mjeseca 1989., a lopov je znao da je to pravo vrijeme za akciju.
Kriangkrai Techamong znao je da riskira sve, krađa se u Saudijskoj Arabiji kažnjava amputacijom, no Kriangkrai nije bio običan lopov. Planirao je ukrasti desetak dragocjenih dragulja i ostalog nakita kojeg je posjedovao njegov šef, princ Faisal, najstariji sin saudijskog kralja Fahda.
Kao čistač, imao je pristup svakom kutku palače princa Faisala, a saznao je kako tri od četiri sefa s prinčevim draguljima redovito ostaju otključani. Bila je to predobra prilika da bi se propustila, Kriangkrai je imao velik kockarski dug kojeg je hitno trebao podmiriti, a ovo mu je bila zlatna šansa za bijeg iz represivne zemlje koju nije više organski mogao smisliti.
20 milijuna dolara skrivenih u vrećici usisavača
Jedne je večeri smislio neku ispriku zahvaljujući kojoj je ostao u palači nakon što je pao mrak. Pričekao je da svi zaposlenici odu prije nego se ušuljao u spavaću sobu princa.
Odabrao je nekoliko dragulja i pričvrstio ih za sebe ljepljivom vrpcom, a nekoliko njih je sakrio unutar opreme za čišćenje, pa čak i u vrećice za usisavač.
Kad se sve zbroji, uzeo je 30 kilograma plijena, čija vrijednost iznosi oko 20 milijuna dolara. Među ukradenim vrijednostima našlo se i nekoliko zlatnih satova, kao i rubina.
Te noći je Kriangkrai sakrio dragocjenosti po cijeloj palači, na mjestima za koja je znao da ih nikad neće otkriti. A onda ih je, preko mjesec dana, premještao malo po malo i sakrio usred velikog paketa koji je slao kući na Tajland.
Do vremena kad je krađa otkrivena, Kriangkrai je već bio u rodnom Tajlandu. Ostala mu je još jedna prepreka - kako unijeti ukradenu robu preko carine. Svi predmeti uvezeni iz inozemstva morali su biti provjereni na ulasku u zemlju. No, budući da je znao kako tajlandski dužnosnici ne mogu odoljeti mitu, u paket je stavio i omotnicu s porukom i novcem. U poruci je pisalo kako je sadržaj paketa pornografski materijal te da bi radije da ga ne pretražuju.
Njegov je plan uspio, no Kriangkrainije mogao dugo bježati pravdi. U siječnju 1990. uhićen je u svom domu u Tajlandu, u sjevernoj pokrajini Lampang, nakon što su to zatražili Saudijci od svojih tajlandskih kolega, piše BBC.
Dragulji od kojih je neke prodao, a neke zadržao, ubrzo su pronađeni. No prije njihovog povratka u Rijad dogodio se još jedan zločin.
Saudijci su objavili kako je nestalo 80 posto dragulja, a mnogi od onih koji su bili vraćeni su bili lažni. Zatim su počele fotografije supruge jednog visokog tajlandskog dužnosnika kako nosi ogrlicu s neobičnom sličnošću s jednom od nestalih.
Ipak, nestanak jednog predmeta uzrokovao je uznemirenost - rijetkog plavog dijamanta od 50 karata veličine jajeta.
Samo jedan od 10000 dijamanata ima izrazitu boju, a od tih, samo je manjina njih plave boje, zbog čega su oni najrjeđi i najvrjedniji na svijetu. Oni nastaju na dubini od najmanje 660 kilometara, u dijelu Zemljine unutrašnjosti poznatom kao donji plašt. Plavi dijamanti čine samo oko 0,02 posto iskopanih dijamanata, ali pripadaju najpoznatijim svjetskim draguljima, a plavu boju duguju elementu boru koji je u njima prisutan.
Većina plavih dijamanata danas u svijetu potječu iz istog izvora - rudnika Cullinan u blizini Pretorije u Južnoj Africi. Porijeklo plavog saudijskog dijamanta je pak nepoznato, a ne postoje čak niti njegove poznate fotografije.
Slučaj je mogao završiti s Kriangkraiem iza rešetki na tri godine, no budući da je Saudijska Arabija prijavila nestanak prinčevih dragulja i potragu za plavim dijamantom, istraga je doživjela krvavi zaokret.
Netko je spremio lovu u džep
Početkom veljače 1990. dvojica dužnosnika s odijela za vize saudijske ambasade u Bangkoku vozili su se prema smještaju u glavnom gradu Tajlanda. Oko kilometar od svog odredišta njihov su automobil napali naoružani ljudi, a oba su muškarca ubijena. Otprilike u isto vrijeme, drugi napadač ušao je u stan jednog od muškaraca i ustrijelio ga.
Nakon nekoliko tjedana, saudijski biznismen Mohammad al-Ruwaili poslan je u Bangkok kako bi istražio što se moglo dogoditi s nestalim draguljima. No, i on je bio meta, otet je i njegovo tijelo nije nikad pronađeno, a vjeruje se kako je ubijen.
Postoji mnogo teorija o tim ubojstvima - prema diplomatskoj noti koju je 2010. napisao zamjenik šefa misije u američkoj ambasadi u Bangkoku, a koju je kasnije objavio Wikileaks, ubojstva trojice diplomata "gotovo sigurno bila su dio saudijske svađe s Hezbollahom".
Ali jednom saudijskom dužnosniku bilo je jasno tko je odgovoran.
Mohammed Said Khoja, diplomat s preko 35 godina iskustva, poslan je u Bangkok ubrzo nakon krađe kako bi nadgledao istragu. Nakon što je očekivao da će na Tajlandu biti samo tri mjeseca, na kraju je ostao tamo nekoliko godina.
Njegova uloga tehnički nije bila uloga veleposlanika, jer je Saudijska Arabija pogoršala svoje odnose s Tajlandom nakon krađe i ubojstava, što je rezultiralo padom broja tajlandskih radnika u Saudijskoj Arabiji s više od 200000 na samo 15000 njih. To je navodno koštalo tajlandsku ekonomiju, toliko ovisnu o rođacima koji novac šalju kući, milijarde dolara godišnje. Odnosi dviju zemalja danas su jedva išta bolji.
Borba s vragovima
Khoja, strogi muškarac s brkovima, davao je intervjue sjedeći za stolom kraj svog Smith & Wesson pištolja, inzistirajući na tome da ga tajlandska policija želi "srediti". Ti su se razgovori pojavljivali na naslovnicama tajlandskih novina i definitivno nisu bili tipični za diplomata - bili su preiskreni.
Otvoreno je optužio tajlandsku policiju za krađu pronađenih dragulja i ubojstvo saudijskih diplomata i poslovnih ljudi kako bi prikrili svoje pronevjere.
Muškarci su ubijeni, rekao je, jer su otkrili osjetljive podatke o krađi. Policajac zadužen za istragu ubojstava diplomata optužen je za nestanak Mohammeda al-Ruwailija, ali optužbe su kasnije odbačene.
- Ovdje je policija veća od same vlade. Ja sam musliman i ostajem ovdje jer se osjećam kao da se borim s vragovima - rekao je Khoja za New York Times u rujnu 1994.
Pod sve većim pritiskom Saudijske Arabije, Tajland je tražio rješenje za slučaj. Identificirali su čovjeka za kojeg su mislili da je rukovao draguljima nakon što se Kriangkrai vratio u Tajland. Vjerovalo se da je tajlandski trgovac dragulja prodao robu i zamijenio ih krivotvorinama, pa je na kraju postao ključni svjedok slučaja.
No, u lipnju 1994. nestali su njegov sin i supruga, a njihova su tijela kasnije pronađena u Mercedesu izvan Bangkoka. Iako je na njihovim tijelima bilo očitih znakova nasilja, u izvješću forenzičara kao uzrok smrti se navodi nesreća u kojoj se kamion zabio u njihov automobil.
Khoja je dao još jednu rundu intervjua s izjavama poput "forenzičar misli da smo glupi, ovo nije bila nezgoda". I bio je u pravu.
Kasnije se ispostavilo da je policija zadužena za pronalazak nestalih dragulja umjesto toga ukrala neke od njih, iznuđivala dilera dragulja i ubila njegovu ženu i sina. Šef policije zadužen za prvotnu istragu, Chalor Kerdthes, dobio je 20 godina zatvora.
Kriangkrai je nervozan. Prošlo je 28 godina otkako je pušten iz zatvora, 30 godina od njegove smjele krađe, a sada ponovno živi na sjeverozapadu Tajlanda. Do njega su uspjeli doći novinari BBC-a nakon višemjesečne potrage.
Dok mu oči bježe s lijeve na desnu stranu, njegova paranoja je očita. Neprestano zapitkuje novinara je li policajac i moli da umjesto u kući radije razgovaraju u obližnjem polju riže.
Od lopova do redovnika
- Ono što se dogodilo je bila noćna mora za mene - kaže Kriangkrai.
To je njegov prvi intervju nakon krađe, čina koji je rezultirao sa smrću najmanje tri osobe, a možda i njih više. I nakon svih ovih godina još uvijek se boji da bi i sam mogao biti ubijen, a taj osjećaj ga prati otkako je prvi put uhićen.
- Tada sam se osjećao kao da sam sišao s uma, jedino što mi je padalo na pamet je bila misao da neću preživjeti, znao sam da ima puno ljudi koji samo žele da nestanem. Tjedan dana nisam uopće mogao zaspati. - prisjeća se.
Kriangkrai tvrdi kako nije imao pojma da će se zločin koji je počinio pokazati tako značajnim. Znao je da zlato vrijedi mnogo novca, kaže, ali nije cijenio punu vrijednost ostalih predmeta sve dok nije izašao iz zatvora.
"Kad me policija pronašla," kaže, "izabrao sam ne boriti se. Predao sam se. Također sam vratio dragulje i pomogao da vratim predmete koje sam prodao. No da se u to nisu uključili moćni ljudi na Tajlandu, ta priča ne bi bila toliko velika. "
Petogodišnja kazna smanjena je na samo dvije godine i sedam mjeseci nakon što je priznao krivicu, a nakon što je izašao iz zatvora Kriangkrai je promijenio prezime, kako ne bi sramotio sina.
No, nastavio je osjećati krivicu za ono što je učinio i rekao je kako je njegov život nakon zatvora bio pun "razočaranja i nesretnih događaja". I tako se u ožujku 2016. odlučio zarediti za budističkog redovnika.
Na ceremoniju zaređenja pozvao je i medije i rekao "Želim biti zaređen životom kako bih izbrisao prokletstvo saudijskog dijamanta, a želim oprost za sve koje je pogodila moja karma i onima koji su umrli".
Za svoje redovničko ime odabrao je ono koje se prevodi kao "onaj koji je jak poput dijamanta".
Među prisutnima na ceremoniji bio je i Chalor Kerdthes, šef policije koji je bio zatvoren zbog svoje uloge u ubojstvima obitelji dilera dragulja. Dok je bio u zatvoru nastavio je tvrditi da nije kriv, a razvio je vještinu oponašatelja Elvisa. Nakon puštanja na slobodu, i on je odlučio postati redovnik, ali njegovo vrijeme u samostanu nije dugo potrajalo.
Chalor Kerdthes i Kriangkrai jedini su ljudi koji su bili zatvoreni zbog afere Blue Diamond, a Vrhovni sud Tajlanda u ožujku je 2019. razriješio pet bivših policajaca zbog nestanka i ubojstva saudijskog biznismena Mohamada al-Ruwailija.
Ni u samostanu Kriangkrai nije mogao pobjeći od svoje prošlosti, ljudi su ga i dalje tražili te ispitivali gdje je sakrio plavi dijamant. NIšta im nije odgovarao, pa su vjerovali kako ga je sakrio negdje kod kuće. Taj plavi dijamant nikad nije pronađen.
U samostanu je ostao tri godine.
- Ne bih mogao cijeli život biti redovnik jer imam obitelj koja me treba - kaže.
Sad ima 61 godinu i bavi se svime što mu pomaže u preživljavanju, ponajviše poljoprivredom te živi kao jednostavan čovjek sa sela.
- Nemam puno novca, a treba mi samo onoliko koliko je dovoljno za život. Pretpostavljam da to za mene znači pravu sreću - naglašava.
