10 mitova o Isusu Kristu

Zahvaljujući tome što živimo u dovoljno prosvijećenom dobu da nitko ne mora na lomaču ukoliko postavlja logična pitanja oko slabih točaka u svetim pismima, današnja povijesna znanost novozavjetnu priču o Isusu Kristu smatra vrlo diskutabilne autentičnosti.

1. Prva stvar, za koju povijest nije bila niti potrebna, rušila je mit o Isusu Kristu kao o mladom čovjeku blijede puti, plavih očiju i skandinavske boje kose. Isus je bio Židov iz Judeje, što znači da je imao kosu crnu poput ugljena, tamnu kožu, zapravo zgodne maslinaste nijanse, a arheološki nalazi iz tog vremena ukazuju da je, ako je bio prosječne visine i težine, bio visok kakvih 165 centimetara i težak kakvih 68 kilograma. Sve to pod uvjetom da je uopće postojao, reći će skeptici.

2. Problem u tome dijelu je što direktnih arheoloških nalaza ili zapisa iz njegovog vremena nema, ali zato ima mnoštvo točaka u Novom zavjetu koji naprosto ne drže vodu. Prvo to da je rođen u Betlehemu. Najraniji zapisi o Isusu Kristu, a to su Evanđelje po Marku (pisano poslije 70. godine) i Pavlove poslanice (pisane između 50. i 60. godine), zapravo ne spominju njegovo djetinjstvo, čak je i rođenje upitno. Jedna od mnogih stvari kojima su narednih stoljeća popunjavane takve činjenične praznine, jest i uvjet po kojem bi se Isusa uopće moglo smatrati mesijom. A to je da je rođen u Betlehemu, isto kao i kralj David, što za novog mesiju predviđa proročanstvo u Starom zavjetu. Evanđelje po Luki tako kaže da su 6. godine sveti Josip i Marija morali na put iz Nazareta u Galileji kao bi sudjelovali u popisu stanovništva, jer je Josip bio iz Betlehema. No, povjesničari danas znaju da je tadašnji popis stanovništva obuhvaćao samo Judeju, Samariju i Idumeju, ne i Galileju, pa Josip dakle s obitelji nipošto ne bi morao na popisivanje.

3. Jedan od rijetkih dokaza da Isus Krist doista jest postojao zapravo je dokaz koji posljedično znači da nije bio jedino dijete svojih bioloških roditelja i da Marija nipošto nije bila djevica do kraja života. Matej 12 tako kaže: "46Dok on još govoraše mnoštvu, eto majke i braće njegove. Stajahu vani tražeći da s njime govore. 47Reče mu netko: 'Evo majke tvoje i braće tvoje, vani stoje i traže da s tobom govore.' 48Tomu koji mu to javi on odgovori: 'Tko je majka moja, tko li braća moja?' 49I pruži ruku prema učenicima: 'Evo, reče, majke moje i braće moje! 50Doista, tko god vrši volju Oca mojega, koji je na nebesima, taj mi je brat i sestra i majka.'" Iz tog dijela, a to nije i jedini takav u Novom zavjetu, jasno je da Isus Krist razlikuje kategoriju svoje biološke braće i sestara od njegovih duhovnih sljedbenika. Znaju se imena njegove četiri braće; Jakov, Josip, Šimun i Juda, uz nepoznat broj sestara.

5. Pritom je Jakov povijesno zabilježen kao prvi biskup Jeruzalema, kako navodi Klement I, rimski papa koji je živio u 1. stoljeću.

6. To da je Isus imao 12 učenika, i to je savršeno jasno da je krivo tumačenje. Isus je imao nekoliko krugova ljudi oko sebe. Prvo mnoštvo ljudi koji su ga prema predaju slijedili od mjesta do mjesta. Potom 70-ak ljudi koji su primali njegov nauk, koje je zvao učenicima, a na kraju 12 apostola koji su imali pravo slobodno i neovisno propovijedati Radosnu vijest u njegovo ime.

8. Upitno je i suđenje Isusu Kristu pred Poncijem Pilatom, koji je u Novom zavjetu prikazan kao čovjek slabe volje, preslabe da bude milosrdan prema Isusu. Istina je, međutim, da je Poncije Pilat kao pokrajinski guverner bio do te mjere okrutan da ga je sam Rim zbog brutalnosti i pronevjera suspendirao. Nadalje, uopće se danas smatra da su rani Kršćani naveli takav razvoj situacije na suđenju jer nisu mogli vjerovati da bi netko u susretu s Isusom bio u stanju ne biti dotaknut njegovom porukom i božanskim bićem.

9. Svakako je upitna i slika Isusa Krista koja se opisuje u Novom zavjetu. Židovi su sami imali problem s njim već i zato što su očekivali političkog vođu koji će ih osloboditi okupacije Rima. Bez obzira što je Izaija govorio o čovjeku koji će trpjeti za njih i biti im sluga. Pojedini dijelovi u evanđeljima, pak, kontradiktorni su u vezi njegove prirode. Iz toga se vidi da su Matej, Luka i Ivan potekli od teksta Markovih učenika. Svi su svoje tekstove nadopunjavali kakvu su već imali viziju povijesnog Isusa. Pa se tako Isusova poruka o "blagoslovljenim mirotvorcima" sudara s onom da je "došao da donese mač, a ne mir". Ili s vitlanjem biča po hramu.

10. Gabrielov kamen da se ne spominje. Riječ je o kamenu pronađenom 2000. u Jordanu a kojem je natpis koji spominje izvjesnog Šimuna, pobunjenika kojega su Rimljani ubili i koji će uskrsnuti trećeg dana iz mrtvih. To onda ukazuje da je netko priču o Isusu lako mogao složiti na temelju već postojećeg mitološkog predloška. Sve to i još mnoštvo drugih stvari koje se tiču Marije iz Magdale kao njegove navodne supruge, njegovog datuma rođenja 25. prosinca i slično, ne znači da Isus nije postojao niti umanjuje poruku ljubavi i mira, ali svakako drastično mijenja našu sliku o njemu kao čovjeku koji je možda nekoć doista živio.