Nikad nisam planirala da ću s trupom Cirque du Soleil nastupati u Japanu, ali odavno sam naučila da možete svašta planirati, ali vam život donese nešto sasvim drugo, kaže Lana Cenčić (37), etablirana pjevačica alternativnog jazza, te skladateljica, glazbenica, plesačica, glumica i performerica, koja je u Austriji i Njemačkoj izgradila značajnu muzičku i kazališnu karijeru.
No Beč je bio, čini se, pretijesan za nju i njezine avangardne afinitete te iznimno atraktivnu pojavu. U potrazi za novim kreativnim izazovima preselila se u New York, a trenutačno je već gotovo dvije godine na turneji s artističkom trupom Cirque du Soleil, gdje u predstavi “Kurios” igra lik perkusionistice Bella Donne.
To joj je promijenilo život. Lana Cenčić je odrasla u poznatoj glazbenoj obitelji i vrlo rano otkrila svoje raskošne talente. Njezin otac Maksimilijan Cenčić bio je dirigent i ravnatelj Opere u HNK, a zatim je godinama dirigirao u Bečkoj državnoj operi. Majka Silvija Vojnić-Purčar je operna pjevačica, a radila je i kao vokalni coach u poznatim Bečkim dječacima. Njezin stariji brat Max Emanuel Cenčić, danas svjetski priznati kontratenor, bio je solist Bečkim dječacima.
Cirque du Soleil je jedna od najpoznatijih artističkih kanadskih grupa, koja u svojim predstavama spaja akrobatiku, ples, kazalište i glazbu, pa se za njihove predstave kažu da su nešto između teatra, cirkusa i velikog koncerta. Kako ste postali članica te glasovite trupe?
Moj kolega muzičar iz Austrije tražio je 2010. godine nove talente koji bi se mogli i htjeli pridružiti grupi Cirque du Soleil. Poslao im je moje snimljene materijale, a oni su me pozvali na prvu audiciju koju rade za popunjavanje svoje baze podataka novim, različitim umjetnicima, od pjevača i glumaca do akrobata. Audiciju sam položila, a kako nisu odmah našli ulogu za moj profil, nisu mi se javljali, pa sam zaboravila na Cirque du Soleil. U međuvremenu sam se preselila u New York i počela novu etapu života. Ponovno su mi se javili tek nakon šest godina, kad su mi ponudili suradnju na predstavi 'Kurios', rekavši mi da se izvodi u New Yorku i da je otiđem pogledati te procijenim odgovara li mojem muzičkom afinitetu. Muzika mi je odmah bila fantastična! Onda sam ponovno prošla drugu audiciju gdje sam pokazala da to mogu ritmički odsvirati, i to je bilo to. I nakon tjedan dana ponudili su mi stalni ugovor. Trupi Cirque du Soleil pridružila sam se prije dvije godine, prvo smo nastupali u Americi i Kanadi, a u siječnju prošle godine krenuli smo na turneju po Japanu, gdje smo pola godine nastupali u Tokiju, zatim četiri mjeseca u Osaki, a potom i u drugim gradovima.
Kako ste doživjeli suradnju s Cirque du Soleil s obzirom na vaš drukčiji umjetnički put i vašu glazbu koja se može definirati kao mješavina avangardnog jazza, pop/rocka i etno idioma? Kako ste se snašli u tom visoko profesionalnom svijetu spektakla?
Moj glazbeni background je drukčiji, studirala sam klasiku, jazz, glumu i ples, ali postoje paralele između moje muzike i glazbe u ovoj predstavi u kojoj također ima puno elemenata jazza, swinga, šansone, postoji i jedna pjesma s elementima narodne muzike, a ima i elektronike, dakle, sve što mi je blisko i što slušam. S druge strane, atmosfera spektakla i kazališta nije mi nova jer sam odrasla u Hrvatskom narodnom kazalištu u Zagrebu, a kasnije sam kao glumica igrala u raznim kazalištima u Austriji i Njemačkoj. Naravno, Cirque du Soleil je nešto sasvim drukčije, tamo su izraženi elementi showa i sve je protkano velikom strašću što mi je ponekad nedostajalo u dosadašnjem radu. Jako volim skladati i izvoditi svoju muziku, ali volim i glumiti te predstavljati nešto drugo tako da uživam u ovom novom jedinstvenom iskustvu. A muzika iz predstave 'Kurios' zapravo mi pomaže u skladanju vlastite muzike, jer inspiraciju za svoje pjesme crpim, osim iz svojeg duhovnog svijeta, iz stvarnog života, s putovanja i susreta s ljudima.
Po čemu su turneje sa Cirque du Soleil specifične? Jesu li zahtjevne i naporne?
Izuzetno, pogotovo u Japanu, jer svakog tjedna imamo čak deset izvedbi i samo jedan slobodan dan, što znači da četiri dana tjedno nastupamo dva puta dnevno, a preostala dva dana imamo jednu predstavu i onda dan slobodno. Kaže se, ako preživite Japan, onda možete sve ostalo. No, unatoč naporu, turneja u Japanu je posebno iskustvo. Nastupamo u specijalnim šatorima koje Cirque du Soleil postavlja u svim gradovima, nastupamo pred dvije, tri tisuće ljudi, a kako su predstave zahtjevne, moramo biti vrhunski uvježbani, precizni i točni, tako da svakodnevno vježbamo i usavršavamo pokrete i sviranje. U Cirqueu vlada veliki profesionalizam, a posebno zadužena osoba nadzire svaku predstavu i upozorava sve izvođače na eventualne pogreške. Može se reći da u Cirque du Soleil vlada pravilo 'The Show Must Go On!', dakle, nema odmora, bez obzira na to kako se osjećamo.
Potpisali ste ugovor sa Cirque du Soleil do kraja 2020. godine. Hoćete li ga produljiti?
Ne znam hoću li produljiti ugovor, to ovisi o tome kako ću se osjećati i kakvi će mi biti životni planovi. Naime, suradnja s Cirque du Soleil zahtijeva maksimalni angažman, a turneje vam potpuno mijenjaju način života, živite izolirano jer ste godinama na putu. Evo, nakon Japana odlazimo u Singapur, zatim na jednogodišnju turneju po Australiji i tek onda potkraj 2020. godine, kad mi ističe ugovor, stižemo u Europu, u Madrid, gdje će se predstava 'Kurios' izvoditi puna tri mjeseca. Ako produljim ugovor, nakon Madrida idemo u London, gdje ćemo mjesecima nastupati u Royal Albert Hallu. Nakon toga će predstava godinama kružiti Europom.
Spomenuli ste drukčiji glazbeni background. Poznato je da ste s tri godine debitirali u zagrebačkoj Operi u Puccinijevoj 'Madame Butterfly', u kojoj ste igrali sina Cio-Cio-San. Kako je to utjecalo na vašu budućnost?
Nakon toga su uslijedili brojni kazališni i glazbeni nastupi, bila sam solistica u dječjem zboru Zvjezdice, a glumila sam i u nekoliko TV emisija i filmova, primjerice, u 'Starcima' i 'U dobrom društvu'. Sa šest godina sam snimila prvu pjesmu za ploču sa Zvjezdicama i počela svirati klavir. Djetinjstvo i veći dio života provela sam u kazalištima, televizijskim i tonskim studijima te sam se uvijek osjećala kao kod kuće na pozornici, prihvaćajući sve njezine aspekte, od reflektora i kostima do šminke. Kad je počeo rat, preselili smo se u Beč, gdje je moj brat Max Emanuel već bio u Bečkim dječacima. S osam godina pjevala sam u Kalmanovoj 'Grafin Marizi' u Volksoper Wien, a zatim me je majka kao desetogodišnju djevojčicu poslala u Arts Educational School's of London, gdje sam završila rigorozni program plesa. Bila sam još godinu dana u Beču u školi, a onda sam s 15 godina odlučila živjeti sama. Prekinula sam školovanje i vratila se u Hrvatsku, gdje su Zrinko Tutić i Miro Buljan pokušali od mene napraviti tinejdžersku zvijezdu. Nije išlo! Vratila sam se u Beč 1999. godine i upisala klasično pjevanje, glumu i ples na uglednom Konservatoriumu der Stadt Wien te sam već tijekom studija imala angažmane u Austriji i Njemačkoj. U to vrijeme počela sam i svirati i pjevati u raznim bendovima te skladati pjesme. Kad sam postala punoljetna, potpisala sam svoj prvi ugovor za operetu 'Im Weissen Roessl' u Berlinu. To je bilo zanimljivo iskustvo - preselila sam se u Berlin i redatelj se dogovorio da mi plaćaju svaki tjedan letove avionom iz Berlina do Beča kako bih mogla pohađati nastavu u Beču tri dana u tjednu i ostatak tjedna nastupati u Berlinu.
Nastavak na sljedećoj stranici...
