Još 2006. BBC i londonsko kazalište Royal Court uvrstili su je među pedeset mladih dramskih pisaca koji će obilježiti sljedećih pedeset godina kazališta u Velikoj Britaniji.
Kad je nedavno u New Yorku za svoju dramu “3 Winters” (“Tri zime”) osvojila cijenjenu nagradu Susan Smith Blackburn, koja se dodjeljuje dramskim spisateljicama s engleskog govornog područja, Tena Štivičić jednom zauvijek potvrdila je optimistična predviđanja i velika očekivanja.
"Pokušavam istinito govoriti o stvarima koje mi znače, koje me se tiču i koje me pogađaju. Pokušavam ne podlijegati osjećajima da postoje trendovi i stvari koje dobro prolaze. Pokušavam pisati imajući na umu da pišem za publiku koja će izaći iz kuće, odvojiti vrijeme i novac da sjede u kazalištu i gledaju to što sam napisala.Da ne pišem za sebe. Imam prema tome odgovornost", opisuje Tena svoju stvaralačku filozofiju, koja je i recept koji se u praksi pokazao itekako učinkovitim.
"Nama u Hrvatskoj tek predstoji da u pravom smislu shvatimo uspjeh Tene Štivičić. Još nismo pojmili njezino značenje", rekao je dramski pisac Tomislav Zajec o svojoj kolegici na promociji njezine knjige “Nevidljivi”.
Riječ je o zbirci s tri dramska teksta, za predstave “Sedam dana u Zagrebu”, “Krijesnice” i “Nevidljivi”. Prvi je uprizoren u lipnju 2009. za Zagebačko kazalište mladih, za koje je dramu Tena i napisala.
“Sedam dana u Zagrebu” predstavlja pet likova, koji se pokušavaju snaći u novoformiranim identitetima suvremene postranzicijske stvarnosti, uvjeravajući se pritom da su odabrali pravi ‘novi’ životni put.
Raniji tekst mlade dramatičarke “Krijesnice” (2008.), nastao je u Studiju National Theatre of London u ZKM-u, i bio je također hit-predstava ne samo u ZKM-u nego god se prikazao. BBC ga je adaptirao i kao radio-dramu.
Radnju je autorica, koja već godinama živi u Londonu, smjestila u zračnu luku, sugerirajući i ovaj put neku vrstu granica, što je tema koja ju stalno “proganja”. Posvetila im je i dramu “Nevidljivi”, koja se bavi imigracijama, odnosno imigrantima i njihovom svojevrsnom “zarobljenošću” u prostoru i vremenu.
"Moja nova zbirka drama je trilogija, ali ne klasične vrste. Iako bi se možda na prvu reklo, ta tri moja djela nisu bliska u stilskom pa ni tematskom smislu nego prije svega na jedan emotivan način. ‘Sedam dana u Zagrebu’ predstavlja moj dom, o kojem, baš jer ga toliko volim, mogu napisati jedino komediju. ‘Nevidljivi’ se bave Londonom, koji je također moj dom. Grad je s kojim imam kompliciran odnos, a ‘Krijesnice’ su nekakav vakuum, mjesto između, moj intimni procjep", kaže Tena Štivičić, čija bi se trilogija, odnosno nova zbirka drama mogla shvatiti i kao prikaz lokalnog (“Sedam dana u Zagrebu”), potom globalnog (“Krijesnice”) te na koncu kao prikaz spoja jednoga i drugoga u prostoru megalopolisa (“Nevidljivi”).
Tu posljednju dramu, “Nevidljive”, Tena je napisala izvorno na engleskome jeziku, a kao predstava praizvedena je u koprodukciji kazališta Transport i New Wolsey u Velikoj Britaniji.
Otkupila ju je i produkcijska kuća Good Films pa je u pripremi i snimanje istoimenog filma za koji je Tena napisala scenarij. Junaci ove drame skupina je doseljenika i jedan Britanac čiji se put isprepleće s njihovima.
Iz Tenine perspektive, oni skupo plaćaju svoju migraciju u “novi” život, u svijet “s perspektivom”, u kojem njihove pojedinačne sudbine ostaju bolno nevidljive, zarobljene u birokratskim mehanizmima i društvenim konvencijama, te nasukane na bešćutnost ravnodušnosti prema strancu.
Iako nije prisilna imigrantica nego intelektualna, Štivičić s imigrantskom populacijom jako suosjeća.
"To je situacija u kojoj su trenutačno milijuni ljudi na svijetu, situacija koju rijetki sami izabiru i koja se trenutačno koristi za osvajanje političkih bodova svuda u Europi, a imigrante stavlja u poziciju žrtvenog janjeta dok velik korporativni pljačkaši prolaze netaknuto. To me neopisivo iritira. A posebno u tome odgovornost medija koji takvu sliku generiraju svojim tabloidnim pristupom društvu. Pišem o tome jer smo svaki dan zapljusnuti gomilom informacija koje je nemoguće procesuirati i ljudi i njijhove sudbine postaju brojevi. Drama se uvijek bavi pojedincem i individualnom životnom pričom. Zato mi se čini da je bitno baviti se tim temama u drami", objašnjava Tena kojoj etikete, kaže, nisu važne.
"Danas se na sve strane mnogo govori o raznim pripadnostima i identitetima, pogotovo nacionalnim, a meni se čini da oznake nisu važne i da te kategorije nisu stabilne ni nepromjenjive. Mislim da nas najviše određuje naše najbliže okruženje, dakle, grad, odnosno, pitanje je li neposredna sredina urbana, je li prohodna, cirkuliraju li kroz nju razni vanjski utjecaji ili je zatvorena i zabačena. Je li internacionalna i multikulturna", objašnjava i dodaje da su to sve značajke koje određuju London, u kojem živi i u kojem je magistrirala na koledžu Goldsmiths.
"Zato ne bih baš rekla da sam (i) engleska spisateljica ili pak britanska nego, ako ću najpreciznije, londonska. Jer taj London je kao neka zemlja za sebe i on i cijela Britanija itekako su utjecali na mene u smislu tema kojima se bavim. Osim toga, njihova kulturna scena i kazališna tradicija utjecale su i na moj dramski izraz", priznaje.
Za temu svoje posljednje drame “3 Winters” za koju je osvojila prestižnu spomenutu nagradu, u vrijednosti od 25 tisuća dolara, inspiraciju je našla u prabaki koja je, nakon što je neplanirano ostala trudna, bila stigmatizirana u ruralnom okruženju.
Drama opisuje kako su se žene jedne obiteljinosile sa sustavima i pripadajućim vrijednostima od 1945. do 2011. Domaća bi publika trebala vrlo skoro dočekati i domaću verziju tog djela, u prijevodu, dakako, same Tene.
Osim toga, kani pisati i scenarij za televizijski film, a bilježi i natuknice za svoj prvi roman prvijenac.
"Mi, dramatičari, uvijek imamo taj san da napišemo roman pa tako i ja. Valjda će mi se dogoditi da ga ostvarim", kaže Štivičić.
