Kultura
1587 prikaza

Urbana legenda kaže da je Beatlese otkrio Ivo Robić

The Beatles
Press Association/PIXSELL
Kroničari slavnog benda nigdje ne spominju hamburšku noć u kojoj se Robić oduševio tada ne baš poznatim bendom

Prema hrvatskoj urbanoj legendi Beatlese je otkrio Ivo Robić. U noćnoj šetnji Hamburgom sa svojim producentom i kompozitorom Bertom Kaempfertom zastao je privučen neobičnim zvukom koji je dopirao iz jednog kluba. 

Na pozornici su bili John Lennon, Paul McCartney, George Harrison i Pete Best. Oduševljen njihovom svirkom Ivo je nagovorio Berta da ih pozove u studio i tako je nastala ploča “My Bonnie” na kojoj Beatlesi pod imenom The Beat Brothers prate engleskog rock’n’roll pjevača Tonyja Sheridana. 

Beatles | Author: Youtube Youtube

Na Youtubeu možete naći snimku televizijskog intervjua u kojem je Ivo potanko opisao legendarnu hamburšku noć. Međutim, kroničari ranih Beatlesa koji uvijek naglašavaju ključnu ulogu Berta Kaempferta nigdje ne spominju Robića. 

U osvrtima na “My Bonnie” katkad se pojavljuje neimenovani Bertov njemački prijatelj , ali nema čak ni indicija da je to naš Ivo. 

Budući da je on u to vrijeme bio svjetska faca nakon velikog proboja na britansku i američku top listu s njemačkim hitom “Mr Morgen”, ostaje nejasno zašto bi pedantni kroničari prešutjeli njegovo ime?

U engleskom nastavku priče o Beatlesima svi su akteri dobro poznati, pa je memorirano i ime liverpulskog tinejdžera Raymonda Jonesa koji je u kasnu jesen 1961. došao u prodavaonicu ploča Briana Epsteina i zatražio “My Bonnie”.

Prodavač nije ništa znao o njemačkom izdanju liverpulskog sastava, no odlučio je provjeriti o čemu se radi. Otišao je u klub Cavern, poslušao Beatlese i ušao u povijest kao njihov menadžer.

Beatlesi su tog ljeta bili jedan od najpopularnijih sastava u gradu i Mersey Beat ih je potom proglasio liverpulskom grupom godine. U svijet su krenuli listopada 1962. s “Love Me Do”, da bi narednih mjeseci zagospodarili top listama ultimativnim hitovima “Please Please Me”, “From Me To You” i “She Loves You”. 

U našim krajevima sve su to pažljivo pratili slušatelji Radio Luxembourga. Najredovitiji su bili članovi električarskih sastava koji su iz radijskog etera čupali nove svjetske hitove i preko noći ih ubacivali u vlastiti repertoar. 

No bitlmanija je kod nas ipak malo zakasnila i to ne samo zbog strogo kontroliranog uvoza zapadnjačke glazbe. Siniša Škarica, jedan od najpouzdanijih svjedoka toga vremena, u knjizi “Kad je rock bio mlad” napomenuo je kako su domaći električari barem još godinu dana bili privrženi instrumentalnim hitovima The Shadowsa.

Škarica je kao možda prvog domaćeg interpretatora Lennona i McCartneya istaknuo Ivicu Đukića, gostujućeg pjevača na nastupima zagrebačkog instrumentalnog sastava Pirati, kasnije urednika u Pop Expressu. 

Kad su oko 1966. obožavatelji liverpulskih čupavaca preplavili onu širu državu i počeli masovno kopirati njihove frizure, u jeziku se udomaćio pojam bitls koji je godinama, a po provincijskim gradićima i desetljećima obilježavao svakog mladića preduge kose. 

U rječnik su poslije ušle i lenonice. Naglim skretanjem Beatlesa u psihodeliju njihova glazba postala je gotovo neuhvatljiva za ovdašnje rock sastave. 

Najteži zalogaj šezdesetih ipak su zagrizli Indeksi u “Jednom smo se svađali”, solidnom prepjevu pjesme “Nowhere Man” s albuma “Rubber Soul”. 

Sedamdesete su donijele puno glasniju i ideološki subverzivniju glazbu, a Beatlesi su u međuvremenu postali opće mjesto ovdašnje rock kulture.

Svaki klinac mogao se ufurati u njihovu priču gledajući na televiziji filmove “A Hard Day’s Night” i “Help” koji su kao potpuno benigna zabava prikazivani u popodnevnim terminima.

Paul McCartney je 1976. na posljednjoj turneji s Wingsima nastupio u zagrebačkom Domu sportova, ali taj koncert nije odjeknuo poput gostovanja Rolling Stonesa i Deep Purplea. 

No kad su domaćom scenom zavladali muzičari inficirani Beatlesima još u najranijem djetinjstvu, dogodio se revival zamalo masovniji od bitlmanije iz šezdesetih. 

Bajaga je prepjevao “All You Need Is Love” u “Samo nam je ljubav potrebna” i napravio prvi veliki Yu hit s glazbom Lennona i McCartneya. 

Plavi orkestar bio je potpuno zaluđen Beatlesima što se unatoč skromnim sviračkim kapacitetima itekako čulo na njegovom prvijencu “Soldatski bal” i jasno vidjelo na naslovnici drugog albuma “Smrt fašizmu” rađenoj po uzoru na “Sgt. Pepers Lonely Heart’s Club Band”.

Ipak, samo jedan domaći bend iz osamdesetih uspio je uhvatiti vibru starih Beatlesa. To je bila Crvena jabuka sa Zlajom Arslanagićem i Draženom Ričlom koji su taj film furali od imena grupe pa do posljednjeg akorda na debi albumu objavljenom početkom 1986.

Šest mjeseci kasnije Jabuka je doživjela stravičnu prometnu nesreću kod Jablanice u kojoj je poginuo basist Aljoša Buha. Ozljedama je u bolnici podlegao i Dražen Ričl, a Arlanagić se u dubokom šoku povukao sa scene. 

Bend je preuzeo Dražen Žerić, no u njemu više nije bilo ni B od Beatlesa. U sasvim neočekivanom raspletu ponajbolju domaću izvedbu Beatlesa snimio je Laibach s gostujućom pjevačicom Anjom Rupel.

Njihova obrada “Across The Universe” često se pojavljuje na svjetskim listama najboljih covera Beatlesa svih vremena.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.