Došla je prehlađena, umotana u vuneni šal, u kožnoj pankerskoj jakni, vidjele su joj se samo oči, a na nogama... "Uggsice. Uvijek su mi bile užasno ružne, sve dok ih nisam probala i osjetila se kao da sam u papučama. Sad ne izlazim iz njih, sva sam odjevena u životinje", smijala se. Te uggsice su zbog vječno izmučenih baletnih stopala. A Atina Tanović ta stopala doista ne štedi.
U svojoj 27. godini nezaobilazna je plesačica za odabir svakom koreografu koji dolazi u HNK Zagreb, bilo da je riječ o klasičnom, neoklasičnom ili modernom baletu. Prije tri tjedna bila je jedna od onih kojima je ravnatelj Baleta Leonard Jakovina, upavši u dvoranu, priopćio da su promovirani. Pa je poveći dio ansambla skočio na nju... Grljenje, suze radosnice... Danas je solistica Baleta i na Dan baleta u HNK 4. studenog bit će jedna od onih koji će nastupati u kombiniranom programu od sat i 15 minuta.
"U tom sam se trenutku tome najmanje nadala. Radila sam svoje, osjećala sam se kao da imam svoje mjesto, nisam razmišljala kamo to ide. Bila sam jako sretna", opisala nam je. Pa je nabrajala uloge, za koje kaže da ih se sjeća sve do jedne: Žrtva u "Posvećenju proljeća" (tu joj je bilo superzanimljivo ono padanje vode sa stropa), pa Lilith u "Faustu", bila je među onima koji su i plesali i pjevali na starogrčkom u "Apoksiomenu".
"Bila sam Betsy u 'Ani Karenjinoj', žena Modrobradog u 'Modrobradom'", odjednom se počela smijati. Što je u tome toliko smiješno, pitali smo je. "Pa, zvuči mi smiješno sad kad se to ovako izgovori." A sve to počelo je još u ratnom Dubrovniku, u Umjetničkoj školi Luke Sorkočevića 1994., kad je imala samo četiri godine.
"Mama me pitala bih li htjela na balet, ja sam rekla da bih htjela i ona me upisala. Otad nisam pomislila da bih mogla raditi išta drugo. U Dubrovniku smo svake godine imali školske produkcije, pozornice i to mi je bilo, onako, privlačno." Svoj baletni život nastavila je opisivati telegrafsko-štreberski. U sedmom osnovne tadašnja nastavnica joj je predložila da ode u Zagreb na audiciju za srednju školu, došla je u Zagreb, položila audiciju i nakon četiri godine srednje počela je raditi u kazalištu. Točno tim riječima.
A neka sekundarna profesija? Nešto čemu bi se mogla okrenuti kad za milijun godina završi s aktivnom plesačkom karijerom? "Ne! Ne ne ne. Ništa. I trenutno me ništa drugo niti ne zanima. Kad budem morala odlučiti što dalje, mislim da će svejedno biti nešto povezano s baletom", kazala je. Prvu veliku sljedeću ulogu imat će u "Elizabeti Austrijskoj", Sissi", koreografa Patricea Barta. "Moja će uloga biti Melankolija, koja je alterego Sissi", tu se počela smijati pomalo nervozno.
"Da, imam tremu. Veliku. Ali jedva čekam počnetak." Za balet i HNK kaže da je to uvijek bio njen cilj, da ne bi mijenjala ni za što drugo. "Postoje neki bolji, neki lošiji dani, ali to je to kad se sve zbroji."
Radni dan počinje joj u 10, mada ona dođe i ranije zbog zagrijavanja. Vježbe kondicije su sat i 15 minuta, pauza, pa probe do 15 sati, pa opet pauza... To je onaj trenutak kad se škvadra, koja se inače kreće i živi čoporativno, skoro plemenski, jedan za drugim krene spuštati u kantinu, s papučama na stopalima, s grijačima oko listova. A onda još malo proba, ako baš treba, od 19 do 21.
"Dok radiš, ne osjećaš umor jer se koncentriraš da izvedeš te stvari što bolje. Tek kad se počneš opuštati, osjećaš umor, bolove... Netko tko nije spreman biti potpuno predan baletu u ovome nema što tražiti", pričala je vrlo mirno. Sve dok nije spomenula prošlogodišnje gostovanje ansambla u Sankt Peterburgu, u Aleksandrijskom teatru.
"Divno, divno... Napravili su nam turu autobusom kroz taj grad baleta. Išli smo s 'Anom Karenjinom', što je njihova, ruska priča." Zapravo je s njom komad problema namamiti je na razgovor i o čemu osim o baletu. Priznala nam je ipak i da se "milijun puta švercala u tramvaju", ali nikad ju nisu uhvatili. Otkrila nam je da ime nije dobila po glavnom gradu Grčke nego po boginji iz antičke Grčke.
"Bilo je to zbog fascinacije grčkom mitologijom. Brat, šest godina stariji, zove se Ahil. Ne, nema nikakvih problema s petom. Tata je rekao da nam je on dao imena. Ali on je inženjer strojarstva, pa možda ipak nije bio on, možda je to bila mama. Ona je bila profesorica hrvatskog."
