Tržište na dnu! Ne mogu ga spasiti ni Thompson i cajke

Prema svim parametrima, 15. album Zdravka Čolića "Ono malo sreće" najambiciozniji je projekt recentne domaće diskografije. Zajedničko izdanje Croatia Recordsa i PGP RTB-a producirao je Čolin dugogodišnji suradnik Nikša Bratoš, koji je u ovu akciju uključio plejadu provjerenih hitmakera i vrsnih glazbenika iz četiri države, od Bajage i Gibonnija pa do Matije Dedića i Teodosija Spasova.

Ostali bez ploče Kultura Jugoton nije 'šljivio' alternativu, bio im je važan Plavi orkestar

U objavljenome materijalu ipak nema iznenađenja jer opet dominiraju umjereno razuzdane pop folk poskočice i dopadljive ljubavne balade, dakle mješavina s kakvom je Čola revitalizirao pjevačku karijeru u poslijeratnom razdoblju i zadržao je kao dobitnu kombinaciju neovisno o promjenama u sastavu prateće ekipe. Najavni singlovi "Mala" i "Šljive su rodile" vrlo brzo su premašili dva milijuna pogleda na YouTubeu, a neki dan je stigla obavijest iz Croatia Recordsa da je "Ono malo sreće" najtraženiji album u Hrvatskoj.

U pet tjedana prodano je više od 2000 CD-a, što je dvostruko ili trostruko više od standardne početne naklade najnovijih izdanja Croatia Recordsa stisnutih u 700 – 1000 primjeraka. Kad se razmijene podaci s PGP RTB-om, možda će ovaj udruženi diskografski pothvat narasti na 10-ak tisuća, ali i to će izgledati preskromno u usporedbi s bestselerima iz zlatnih godina domaće diskografije.

Prije četiri desetljeća, na vrhuncu popularnosti kakva ni prije ni poslije nije zabilježena u ovim krajevima, Zdravko Čolić je za Jugoton snimio album "Ako priđeš bliže" začinjen ultimativnim hitovima "Glavo luda" i "Pjevam danju, pjevam noću". U prva dva tjedna prodao je 50.000 ploča i kaseta, do početka proljetne turneje "Putujući zemljotres" već je bio na 150.000, a poslije beogradskog koncerta na rasprodanoj Marakani tiraža mu je toliko skočila da su se službeni izvještaji i odokativne procjene razilazili u stotinama tisuća.

Tomislav Miletic (PIXSELL)

Jugoton je prijavio 700, Čola se poslije hvalio s 800, a među njegovim fanovima kružila je priča kako je album "Ako priđeš bliže" dobacio do nevjerojatnih 900 tisuća kupaca u zemlji koja je, prema popisu iz 1981., imala 22,5 milijuna stanovnika. Koliko se sretnih okolnosti moralo poklopiti za takav diskografski bum i što je sve krenulo nizbrdo prije nego što su stari i novi bestseleri došli u omjer 100:1?

U godinama nakon 2. svjetskog rata Jugoton je bio jedina domaća diskografska kuća, podignuta na temeljima nacionalizirane tvornice ploča Elektron. Među ranim izdanjima bilo je najviše partizanskih koračnica, a prvi značajniji zaokret dogodio se kao reakcija na rastuću popularnost uvezenih euro šlagera.

Edvard Kardelj tražio je da se njihov utjecaj ograniči povećanom proizvodnjom domaće glazbe i Jugoton je poslušao direktivu, koju je ipak bilo lakše izvršiti nakon prelaska na novu tehnologiju u drugoj polovici 1950-ih, kad su shellac ploče na 78 okretaja zamijenjene puno praktičnijim i jeftinijim vinilnim singlicama. Tijekom dvije petoljetke Jugoton je udesetorostručio proizvodnju, da bi 1960. došao do 1,4 milijuna ploča i počeo graditi novu tvornicu u Dubravi.

Ivan Ivezić Kultura Pionir 'covera': Brega ga je napao, za Štulića je bio luđak

U međuvremenu je dobio ozbiljnu konkurenciju u PGP RTB-u, no pravi biznis zahuktao se tek s privrednom reformom u SFRJ sredinom 1960-ih, kad je zagrebačka tvornica RIZ omasovila proizvodnju gramofona do 100.000 komada godišnje, a Jugoton proširio svoje kapacite na 10 milijuna ploča. Već početkom 1970-ih moglo se računati na 1,5 milijuna gramofona u kućanstvima pa je televizijska promocija novih izdanja popularnih zabavnjaka i narodnjaka katkad davala spektakularne rezultate.

Srebrna ploča za 50.000 i zlatna za 100.000 prodanih singlova postale su diskografski standard, ali rekordi su padali na puno većim tiražama. Tereza Kesovija pozlatila se sa 120.000 primjeraka ploče "Nono, moj dobri nono", Mišo Kovač premašio je 200.000 s "Proplakat će zora", legendarna folk diva Silvana Armenulić došla je blizu 300.000 s općenarodnim hitom "Šta će mi život" iz TV serije "Ljubav na seoski način", dok je najdalje dobacio bosanski narodnjak Meho Puzić koji je ploču "O majko majko" prodao u 400.000.

U to doba narodnjaci su držali oko 50% prodaje Jugotonovih singlova. Naklade albuma iz ranih ‘70-ih bile su višestruko niže pa je cenzus za zlatnu LP ploču postavljen na 25.000, koliko je imala Josipa Lisac s "Dnevnikom jedne ljubavi". Poslije Jugotona i PGB RTB-a, u raspodjelu kolača od 15-ak milijuna ploča godišnje uključili su se mariborski Helidon, ZKP RTV Ljubljana, beogradski Jugodisk, zagrebačka naklada Suzy, koja se razvila iz koncertne agencije, i vinarija Župa iz Aleksandrovca u Srbiji, koja je profit usmjerila u specijaliziranu narodnjačku kuću Diskos.

YouTube

Sarajevski Diskoton pojavio se 1974. i na startu propustio posao stoljeća jer je dečkima iz Bijelog dugmeta sugerirao da se ponovno jave za nekoliko mjeseci. Dečki su bili jako nestrpljivi pa su već sutradan potpisali za Jugoton i izazvali dotad neviđenu rokersku euforiju među tinejdžerima. Prvi album "Kad bi bio bijelo dugme" prodali su u 100.000, a drugi "Šta bi dao da si na mom mjestu" planuo je u 200.000. Na još uspješnijem trećem albumu "Eto baš hoću!"

Nastavak na sljedećoj stranici...