Kultura
537 prikaza

Tisja je Smoje u suknji, piše i riše, prva liga!

Tisja Kljaković Braić
1/5
Ivo Čagalj/PIXSELL
Ona je Mediteran kakav je nekada bio, ona je Dalmacija, ali njene su slike univerzalne, u njima smo svi mi

Kažu da je Dostojevski gledao ljude samo u krajnjim, ekstremnim situacijama, tamo gdje se izgara od strasti, na stol bacaju samo najveći ulozi, a u vatru bacaju stotine tisuća rubalja, dok su Tolstoj i Čehov slikali čovjeka u svakodnevici, rutini obična života. Tisja Kljaković Braić spada u ovu drugu vrstu umjetnika - ona svojim perom, i svojim kistom, radi čudesni, pitki, ležerni, duhoviti, jednostavni, a neodoljivi amarcord našeg podneblja.

Tisja, to je Mediteran kakav je nekad bio, ili kakav iščezava, to je Dalmacija, ali njezine su slike univerzalne - to smo svi mi, i zapanjujuće je koliko u njezinim crtežima ima našeg, svačijeg, općeljudskog. A ima toga, bogami, i u njezinoj knjizi. Njezin prvi roman - koji se ovih dana ponovno može naći u knjižarama, "U malu je uša đava" (Profil, Zagreb), djelo je zapanjujućeg šarma - "Priča o jednom djetinjstvu u Splitu osamdesetih" debitantsko je ostvarenje koje vapi za ekranizacijom.

Velo misto Vječno djelo Kultura Rane smrti, tragedije: Životne drame glumaca iz Velog mista

U "Maloj" u koju je "uša' đava" imamo sve - divnog dida, vjernika komunizma, baku, "drugu struju" u vidu katolički odgojene mame, tatu, Hajduk, mjesnu kurvu, Jugo45, Jugoplastiku, klavir, školu, dječje frustracije, ljubav i, normalno, druga Tita, koji se baš ne dopada mami, ali je Tisja ushićena s njim i kani se za nj udati, dakako, kad odraste.

"Vidi je, vidi, kolika je Amerika i oni svi viruju u Boga, a mi, 'šaka jada', ne virujemo. Reka Tito 'nema Boga' i mi svi povirovali! Ajte, molin vas... I žene, kad idu rađat, ne viču 'živija drug Tito i komunistička partija', nego 'Bože, pomozi'! Ali Tito, Tito je za mene bija najveći čovik na svitu. To da je umra za mene je bilo nemoguće. Kako supermen - pa mrtav? Uvik san se divila kako je bija uredan u svakome momentu i u prilikama di bi se običan čovik išporka. Kad bi obrađiva ogradu, a na njemu uštirkani bili mantilić, onda, dok je bra mandarine u plavon radničkon kombinezonu ispeglanom na crtu. A i drugarica Jovanka je bila besprijekorna: džungla, safari! Tito je upravo jednim preciznim metkon u livu klijetku usmrtija zadnjeg bilog nosoroga, a ona u bež kompletiću ala Žuži Jelinek na štiklicama pipka nos nosorogu, razvaljenog osmijeha i stamene punđe. Mama je uvik govorila da Jovanka ne bi smila nositi vešte bez rukava, jer da su joj ruke ka dva pršuta. Najlipši mi je bija na onu sliku kad je izaša iz špilje na Visu s kaputon pribačenim priko jednog ramena. I kad se pra u onon kajinu šta kraj sebe ima neki ćup s vodom. Zato mi nikad nije bila jasna jedna stvar. Naime, moja je baka u svon ormaru, u onon koji je vonja po naftalinu, zalipila sliku Tita. I sve bi bilo u redu da to nije bija stari pjegavi Tito opiturane crvene kose. To je ka da je zalipila Elvisa iz debele faze..."

"U malu je uša đava", Tisja Kljaković Braić | Author: Profil Profil

To je dio Tisjina romana - a sve je takvo, iskreno, ležerno, duhovito.

Ovih je dana iz tiska izašla i knjiga Tisjinih crteža, koje na Facebooku prati i obožava vojska - da, više od 26 tisuća ljudi - obožavatelja. U njezinim crtežima su On i Ona, muškarac i žena, u stotinama dnevnih situacija: oni su tipični, dragi, svakodnevni, prepoznatljivi, oni su Mi.

"Jednostavnim crtežom i kratkom rečenicom Tisja Kljaković Braić doseže savršenstvo, ogoljuje sebe, a onda i svakoga od nas pogađajući bit međuljudskih odnosa te donosi smiješak na lica svojih čitatelja/gledatelja, nepretenciozno pričajući jedinstvenu, a opet univerzalnu priču o odnosu dvaju ljudskih bića", piše Frane Dulibić.

"Oni" sa svojim gledanjem u ogledalo, odlascima na plažu, svakodnevnim ritualima, ulascima u more ili dućan, kuhanjem, peglanjem..., u onim su situacijama za koje su potrebni istančano oko i suveren jednostavan crtež da se u njima pronađe ono što svima nedostaje - toplina i humor, a to je nešto čega Tisja Kljaković Braić ima u neizmjernim količinama i nesebično dijeli sa svima.

Talijanska fašistička okupacija Splita 1941. Stari Splićani Life Bez Židova, Split bi danas bio 'malo misto' na Jadranu

"Njena su tema male, svakodnevne situacije. Poput Raymonda Carvera ili Joycea, Tisja Kljaković traži 'epifanijske' momente, kratke ulomke stvarnosti, rečenice ili geste koje razotkrivaju karaktere i međuljudsku dinamiku", piše Jurica Pavičić.

Tisja Kljaković Braić je rođena 30. lipnja 1979. u Splitu. Završila je, kaže biografija, Školu likovnih umjetnosti - smjer slikarski dizajn. U travnju 2003. diplomirala je slikarstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu u klasi prof. Gorkog Žuvele.

Svoja djela izlagala je na tridesetak skupnih izložbi te trideset pet samostalnih izložbi u zemlji i inozemstvu. Djela joj se nalaze u fundusu Moderne galerije u Zagrebu te u privatnim zbirkama diljem svijeta. Članica je Hrvatske zajednice samostalnih umjetnika i Hrvatskog društva likovnih umjetnika. Živi i radi u Splitu. I pred njom je sjajna budućnost, dodajemo mi. A knjigu preporučujemo producentima i režiserima, unutra su sjajno posložene epizode!

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.