Kultura
706 prikaza

Tajni život legende: "Drogirao sam se samo da nastavim"

Bob Dylan
Xavier Badosa
U svojoj dugoj i impresivnoj karijeri bio je ikona pokreta za ljudska prava, slikao je i pisao, ali glazba je njegova prva ljubav

Legenda američke i svjetske glazbe, priznati slikar, uspješan u svakom žanru kojeg se prihvatio, od danas je Bob Dylan i nobelovac. Nagrađen Nobelovom nagradom za književnost zbog uvđenja novog pjesničkog izraza u američkoj književnosti, Dylan je još jednom pokazao koliko je bezgranična njegova kreativnost.

Rođen kao Robert Allen Zimmerman odrastao je u malom gradiću u zabitima američke savezne države Minnesote. Već u srednjoj školi pokazivao je zavidan talent, ali i zavidnu dozu svojeglavosti. Postoji urbana legenda je Dylanov srednjoškolski bend tako glasno svirao na školskoj priredbi da im je sam ravnatelj morao ugasiti razglas. 

Bob Dylan i Joan Baez 1963. godine | Author: Public Domain Public Domain

1959. preselio se u Minneapolis kako bi studirao, ali nije ni prvu godinu studija završio već je odustao. Početkom 1961. godine otputovao je u New York i tamo je upoznao svog idola Woodiea Guthriea. "On je bio glas američkog duha. Rekao sam sebi da ću biti Guthrijev najbolji učenik", opisao je godinama kasnije taj sudbonosni susret Dylan. Krajem iste godine, nakon niza koncerata po New Yorku, Dylan je prvi put završio u medijima kada je kritičar New York Timesa opisao posjet jednom njegovom koncertu. 

To je dovelo do potpisivanja prvog ugovora i prvog studijskog albuma u ožujku 1962. godine. Album, nekreativno nazvan "Bob Dylan", prodan je u tek 5.000 primjeraka i glazbena kuća Columbia Records ozbiljno je razmišljala o raskidu ugovora s mladim glazbenikom.

Veliki problem s prvim albumom je to što je većina pjesama bila tuđa i Dylanova kreativnost nije mogla doći do izražaja. Već iduće godine izdan je novi album "Freewheelin' Bob Dylan" gdje je mogao pokazati svoje umijeće pisanja glazbe i tekstova. Album počinje pjesmom "Blowin' in the Wind" koja je transformirala njegovu karijeru. Pjesma je obilježila šezdesete godine prošlog stoljeća i borbu američkih crnaca za jednaka prava.

Čak i tuđa izvedba pjesme bila je nevjerojatno popularna. Američki trio Peter, Paul and Mary snimili su svoju izvedbu i prodali su više od milijun primjeraka singla.

Veliku pomoć pružila mu je i Joan Baez tako što je snimila svoje izvedbe nekih pjesama, a redovito ga je zvala kao gosta na koncerte. 

Pjesme poput "Blowin' in the Wind" ili "A Hard Rain's a-Gonna Fall" ušle su u anale povijesti kao prosvjedne pjesme. Dok je Hladni rat bio na svom vrhuncu, dok je svijet doslovnio bio na korak od nuklearnog rata, Dylan je pisao i pjevao o ljudskim i društvenim problemima.

Dylanov treći album "The Times They Are a-Changin" pokazao je jedno još ciničnije lice glazbene legende. Pjesme kao što je "The Lonesome Death of Hatie Carroll" u kojoj opisuje ubojstvo crne konobarice Hattie Carroll ili "North Country Blues" u kojoj opisuje propadanje poljoprivrednih zajednica lansirale su Dylana u zvijezde pokreta za ljudska prava.

Već sredinom šezdesetih godina Dylanu je bilo dosta i prosvjeda i prosvjednika i zahtjeva da se stalno bori za neki cilj. 1965. godine objavio je album "Bringing It All Back Home" s pjesmama kao što je "Mr Tambourine Man" gdje je Dylan napisao glazbu i tekst, sve otpjevao i odsvirao sve instrumente.

1966. godine išao je na turneju koja ga je gotovo ubila. "Bio sam na putu gotovo pet godina. Umorilo me. Koristio sam droge, svašta sam koristio. Sve samo da nastavim", ispričao je tri godine kasnije o tom mračnom razdoblju svog života.

Sedamdesete su desetljeće koje bi i sam Dylan vjerojatno rado zaboravio. Novinar Rolling Stonea napisao je: "Kakvo je ovo sranje" nakon što je prvi put odslušao "Self Portrait".

Kroz osamdesete i devedesete Dylan je nastavio s turnejama i objavljivanjem albuma, ali kvaliteta nije dostigla vrhunac iz šezdesetih. Ipak, imao je priliku baviti se i drugim stvarima pa se počeo baviti slikanjem i pisanjem. U nekoliko navrata je izlagao u etabliranim galerijama, a na prijelazu milenija dobio je nagradu Oscar za najbolju glazbu iz filma Wonder Boys s pjesmom "Things Have Changed".

Legenda kaže da na svakom Dylanovom koncertu replika tog Oscara budno promatra svog vlasnika s najbližeg pojačivača zvuka.

Od 1994. godine objavio je šest knjiga u kojima prikazuje svoja umjetnička djela kao što su slike i crteži. Objavio je i prvi dio planirane trilogije autobiografskih memoara "Chronicles, Volume One"  koji je proveo 19 tjedana na New York Timesovoj listi najprodavanijih knjiga.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.