Indijanci su okrvavljeni ležali raštrkani po autocesti u zoru, scena je koju je Jim Morrison opisivao praktično tijekom cijele svoje kratke karijere. Verzije ovih stihova pojavljivale su se u pjesmi "Peace frog", u pjesmi "Ghost song", u poemi "Newborn awakening" iz zbirke poezije koja je kasnije i uglazbljena "An American prayer".
Bilo je jasno od samog početka da je taj događaj iz 1948., kada je Morrison imao četiri godine, obilježio cijeli njegov život, u kojem i inače nije nedostajalo trauma. O tragičnom pjesniku/ rockeru/ blueseru/ seks ikoni svog doba i narednih desetljeća, ispisano je mnoštvo psihoanalitičkih studija, nekad više, nekad manje ozbiljnih, ali uglavnom fokusiranih na njegovu pop-zvijezdu.
No, ono što je 11. travnja ove godine na "Kolarcu" u Beogradu predstavio u svom predavanju poznati psiholog Aleksandar Kontić, nešto je sasvim drugačije. Njega je prodiranje u traume Jima Morrisona zanimalo u prvom redu kako bi razumio odnos između kreativnog i destruktivnog u popularnoj kulturi. A frontmen Doorsa bio je spektakularan i u kreativnom i u destruktivnom. U njegovom slučaju doista ima smisla krenuti od samog rođenja, od 8. prosinca 1943. kada su Clara V. i George S. Morrison, godinu dana nakon što su se upoznali na plesnjaku, u gradiću Melbournu na istočnoj obali Floride dobili svog sina prvijenca.
Otac mu je tada imao 24 godine, bio je mornarički časnik, a o kakvom je vojničkom materijalu bila riječ, svjedoči to što je 22 godine poslije George S. Morrison postao – najmlađi admiral u povijesti američke ratne mornarice. A, zanimljivo, admiralom je postao dvije godine nakon Incidenta u Tonkinškom zaljevu 1964., kao kapetan na nosaču aviona u vodama Vijetnama, mnogi će reći posebno posljednjih desetljeća, u tajnoj operaciji kojom je isprovociran ulazak SAD-a u Vijetnamski rat.
A u vrijeme rođenja malog Jima, tata Morrison je imao pune ruke posla s Drugim svjetskim ratom na Pacifiku. "Važno za razumijevanje najranijeg razdoblja, kada je Jim Morrison oblikovao kao ličnost, odsustvo je oca. Prve tri godine on ga uopće nije viđao ili ga je sretao tek u ograničenim uvjetima", pričao je Kontić, a prenosio Blic. Otac mu se isticao po hrabrosti, svaki put kad bi dolazio kući na dopust, na prsima je nosio barem jednu novu medalju. A majka i sin za to vrijeme živjeli su s očevim roditeljima i mališan je, naravno, bio u centru pažnje, obožavan, kako već zaslužuje svako malo dijete.
"Možemo donekle rekonstruirati što se događalo s djetetom kada bi mu se otac pojavio doma u uniformi, koliko se slika okreće i mališan biva gurnut u drugi plan, potpuno zanemaren. Životna iskustva iz djetinjstva se često nesvjesno ponavljaju", objašnjavao je. Obitelj se tijekom Jimovog djetinjstva selila, slijedeći očevu vojnu karijeru. Dječak nije imao nikakve šanse ostvariti dulje prijateljske veze, već i znajući da će za pola godine biti negdje drugdje, u nekoj drugoj školi.
Kao odrastao, Jim Morrison nikada nije imao stalan dom, utočište u kojem bi se osjećao mirnim. Problem više dječaku je bilo i to što mu je majka uglavnom morala biti i majka i otac, dominantna i striktna. "To je rano probudilo kod sina agresivne reakcije. Taj doživljaj majke nesvjesno će utjecati na odnos dječaka/ muškarca sa ženskim svijetom", kazao je psihoanalitičar. A prva sjećanja djeteta? Tu dolazimo do one njegove uspomene s autoputa kada je u rano jutro, putujući s obitelji automobilom, prošao pored teške prometne nesreće s mnoštvom "krvi po cesti".
"To je bio prvi put da sam osjetio strah. Mislim da sam imao oko četiri godine. Dijete je poput cvijeta, njegova glava tek pluta na lahoru, čovječe. Sada, kada razmišljam o tome gledajući unazad, mislim da su duše ili duhovi tih mrtvih Indijanaca, možda jednog ili dvojice od njih, izbezumljeno jurile uokolo i uskočile u moju dušu. I još su uvijek unutra", takvo hipnotičko svjedočanstvo pretočio je Morrison poslije u poeziju, takve riječi snimili su za posthumno izdani album.
Puno toga u vezi te priče nije štimalo, pričao je nedavno Kontić, zapravo, već i prvi put kad je, na samom početku karijere Doorsa Jim Morrison pričao novinarima o svojoj obitelji, rekao je da su mu roditelji mrtvi, da su poginuli upravo u takvoj jednoj prometnoj nesreći, da bi se ubrzo ispostavilo da to nije točno.
"Vjerojatnost da je iz 'Buicka', u kojem se vozio, četverogodišnji Jim bio u stanju vidjeti sve ono, minimalna je. Čini se da je posrijedi uspomena-skrivalica, više fantazija nego stvarnost. On jest vidio scenu punu nasilja koje mu se urezalo u um, scenu punu užasa, straha, agresije, nečega što su roditelji negirali da se ikada dogodilo. U drugoj verziji Morrison dodaje da ga je otac, vojnik, tješio na neobičan način, da mu je govorio: 'Prestani pričati o tome, toga nije bilo, nije se dogodilo, ništa nisi vidio, ništa nisi čuo", istaknuo je Kontić. Kako mu se otac vratio iz Drugog svjetskog, Jim je imao problema s noćnim mokrenjem.
"Psihoanalitičari to zovu pričom o edipalnom rivalitetu; dječak koji je bio majčin miljenik, nalazi neki autoritet koji je jači, važniji, bitniji i s kojim se ne može uspoređivati. Jim će cijelog života imati težak odnos s bilo kakvim autoritetom. Pokazivat će otpor majčinom striktnom odgoju, a istodobno će oca znati tako iznervirati da ga ovaj naganja s bejzbol palicom", objasnio je Kontić. O tome da je mali Jim, nekoliko godina poslije kad je već dobio mlađeg brata, prema bratu, poslije i prema sestri, znao biti vrlo gadan, da je s njima zbivao samo njemu smiješne šale, poznato je odavno.
No, sada je jasno da je riječ o tipičnom primjeru djeteta s emocionalnim konfliktima koje ne zna kako da se s njima nosi, posebno ne s agresivnosti. Unatoč tome, unatoč selidbi i sve većoj asocijalnosti, dječak je godinu za godinom u školi skupljao petice, bio je bistar, bilo je očito da spada u onih pola posto čovječanstva kvocijentom inteligencije od 140 ili više. Istodobno se povlačio u svoj svijet.
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
bio i ostao legenda