Kultura
531 prikaza

Stručnjaci o Baracku i Michelle: "Malo su promašeni"

Portreti Baracka i Michelle Obame
1/3
JIM BOURG/REUTERS/PIXSELL
Slikar Duško Šibl i likovni kritičar Feđa Gavrilović analiziraju nedavno predstavljene portrete Baracka i Michelle Obame

Prije dva dana svečano su predstavljeni portreti nekadašnjeg predsjednika SAD-a Baracka Obame i prve dame Michelle Obama koji će visiti u galeriji u Smithsonianu.

Predsjednika je portretirao umjetnik Kehinde Wiley, dok je Michelle naslikala Amy Sherald. Moderni portreti podijelili su javnost. Dok su neki oduševljeni 'ulaskom umjetnosti u 21. stoljeće', bojama, metaforama prikazanim na platnu i tome da nije riječ o 'klasičnim, ortodoksnim' portretima političara, dok su drugi zgroženi 'plitkošću i nedorečenošću' slika.

Na društvenim mrežama, po forumima i u medijima traje rasprava jesu li Obamini dostojno prikazani, je li se izbor dvoje Afroameričkih umjetnika isplatio, ili su potreti ispodprosječni i razočaranje. Portrete su nam prokomentirali slikar Duško Šibl i likovni kritičar Feđa Gavrilović.

Portreti Baracka i Michelle Obame | Author: JIM BOURG/REUTERS/PIXSELL JIM BOURG/REUTERS/PIXSELL
"Portreti Baracka i Michelle Obama u Smithsonianu klasičan su relativno nesretni suvremeni spoj američkih hiperrealističkih i popartističkih težnji iz četvrte ili pete ruke. Teško je danas raditi portret vladara u kojemu će portretirani pokazivati sve one osobine koje PR stručnjaci zahtijevaju od svojih klijenata, političara - otvorenost, dostupnost, komunikativnost. Kehinde Wiley, umjetnik koji je portretirao prvog crnog predsjednika Sjedinjenih država stavio ga je u stolicu usred gustog zelenila. Nema ništa očekivanije negoli jednostavno poigravanje neočekivanošću i bizarnošću", kaže Gavrilović i dodatno kontekstualizira portrete koje mnogi, kako i sami priznaju, baš ne razumiju.

"Umjetnik je inače poznat po realističnim portretima američkih crnaca ispred ornamentirane pozadine, te se sada i Obama našao u njihovu društvu. Njegov rad spada u korpus suvremene afroameričke umjetnosti, koja inzistira na specifičnostima njihova etniciteta, kulture i tradicije. Bivša prva dama na portretu Amy Sherald, koja također slika crnce samo pred monokromnom pozadinom u tvrdoj crtačkoj maniri, pokazuje malčice preveliku dorađenost lica, preveliku forsiranu ljupkost. Inače, njezini portreti pronalaze pravi omjer u danas sve popularnijem stilu koji stoji na granici slikarstva i ilustracije", kaže Gavrilović s čijim se mišljenjem samo donekle slaže Duško Šibl. 

Portreti Baracka i Michelle Obame | Author: JIM BOURG/REUTERS/PIXSELL JIM BOURG/REUTERS/PIXSELL
"Supružnicima Obama je bilo jednako važna poruka koju šalju svijetu i budućim generacijama izborom umjetnika portretista, 
kao i kvaliteta portreta. Čini mi se da je psihološki moment zanemaren u korist vanjskog reprezentativnog izgleda, a po mom mišljenu to je velika šteta, pogotovo kad govorimo o portretu Michelle Obama. Reprezentativna i dekorativna slika bez ikakve psihološke dubine ili bilo kakvog pokušaja ulaska u neki aspekt karaktera modela", kaže Šibl i napominje kako joj portret ne sliči.

JFK portret | Author: Aaron Abraham Shikler Aaron Abraham Shikler
"Pogoditi crte lica može svaki ulični slikar. To nije dovoljno za ozbiljan portret. Čini mi se da je haljina važnija od osobe u njoj. 
Obamin portret je bolji i dublji, iako cvjetna pozadina odvlači pažnju od onog najvažnijeg - čovjeka ispred nje. Sve u svemu, mislim da ti portreti nisu adekvatna poruka budućim generacijama niti da govore dovoljno o borbi za ljudska prava i žrtvovanju mnogih generacija koje su omogućile da Amerika dobije prvog crnog predsjednika u povijesti. Ali govore mnogo o površnosti vremena u kojem živimo", zaključio je slikar.

Feđa Gavrilović osvrnuo se i na neke druge uspješne portrete velikana poput Kennedyja ili kraljice Elizabete II.

Potret Elizabete II | Author: Lucian Freud Lucian Freud
"Od američkih predsjednika novijega doba možda je najbolje prošao JFK, na portretu Aaron Shiklera, umjetnika inače sklonog sladunjavom kiču, koji ga ne prikazuje u predsjedničkoj moći, nego zabrinutog, pogurenog i zagledanog u svoje misli. Među portretima  suvremenih svjetskih vladara treba izdvojiti mali portret Elizabete II velikoga slikara Luciana Freuda, koji je zanemario klasičan ceremonijalni format i ton, te u ulju prikazao englesku kraljicu kao običnu neuglednu staricu koja ona jeste i kojoj format platna od 23 centimetra visine sa 15 centimetara dužine, reže pregolemu krunu.

U hrvatskoj umjetnosti dva najinovativnija i najkvalitetnija primjera portreta novijih vladara su jednostavan i elegantan portret maršala Tita slikara Marina Tartaglie, i koloristički portret Stjepana Mesića iz kista Vatroslava Kuliša", kaže Gavrilović.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.