Kultura
3840 prikaza

"Srljamo u zaglupljivanje, odatle i sav taj ustašluk"

Anton Šuljić
Pomoćnik direktora Kršćanske sadašnjosti Anto Šuljić o dobu u kojem deseci milijardi idu u brodogradnju, a narod juri u nepismenost

Kršćanska sadašnjost (KS) jedna je od najstarijih izdavačkih kuća u Hrvatskoj koja je prošle godine obilježila 50 godina djelovanja, tijekom kojih je objavila brojna izdanja ne samo "praktične" vjerske literature, nego i niz kapitalnih društveno-humanističkih djela, prijevoda ili domaćih izdanja. O počecima i sadašnjem izdavačkom trenutku razgovarali smo s Antonom Šuljićem, pomoćnikom direktora KS-a.

Opišite nam, ali u kraćim crtama jer bi cjelovitiji odgovor na ovo pitanje zahtijevao i širu elaboraciju, kako je došlo do pokretanja Kršćanske sadašnjosti, koja je prošle godine obilježila pola stoljeća djelovanja?

Kršćansku sadašnjost osnovao je zagrebački nadbiskup kardinal Franjo Šeper 22. veljače 1968. godine. Puni naziv bio je i ostao do danas Centar za koncilska istraživanja, dokumentaciju i informacije ‘Kršćanska sadašnjost’. Danas je vlasnik onaj isti koji je i utemeljio Kršćansku sadašnjost – Zagrebačka nadbiskupija. No Kršćanska sadašnjost ima svoju pretpovijest i ona je vezana uz nekoliko važnih tad mladih teologa i jednu instituciju. Naime, tad je u Zagrebu živio i djelovao jedan od najvećih hrvatskih teologa u 20. st., kapucin dr. Tomislav Janko Šagi-Bunić, koji je bio i koncilski teolog, odnosno perit kardinala Šepera na zasjedanjima II. vatikanskog koncila (1962.-1965.). Istodobno, zbog zabrane komunističkih vlasti da napusti domovinu, u Zagrebu je na Filozofskom fakultetu studij književnosti završio i doktorirao iz teologije mladi istarski teolog dr. Josip Turčinović, a tad se sa studija u Zagreb vratio i čuveni filozof dr. Vjekoslav Bajsić. Njima su se odmah pridružili brojni teolozi, poput dr. fra Bonaventure Dude, dr. Marijana Valkovića, dr. Adalberta Rebića, dr. Antona Benvina, dr. Mile Bogovića i drugi. Ta grupa teologa činit će kasnije onu jezgru Kršćanske sadašnjosti koja će značiti prekretnicu u novijoj povijesti naše Crkve, a usudio bih se reći i našeg naroda. Oni su se vezali uz tad jedinu postojeću instituciju na polju katoličkog izdavaštva - Hrvatsko književno društvo sv. Ćirila i Metoda, nekadašnje HKD sv. Jeronima. Najprije su 1966. godine počeli objavljivati Sveske, teološki časopis koji je našim teolozima, svećenicima i vjernicima htio približiti zapadnu teološku misao za kojom smo, zbog tzv. ‘željezne zavjese’, jako zaostajali. Tako je unutar spomenutoga društva objavljeno nekoliko brojeva Svezaka, a počeli su se objavljivati i dokumenti II. vatikanskog koncila, uglavnom kao sveščići i manje knjižice. Kršćanska je sadašnjost osnovana zato što HKD sv. Ćirila i Metoda više nije mogla pratiti rad, a vjerojatno ni ideje ni izdavačku vehemenciju tih agilnih teologa, među kojima se osobito isticao duša i fac totum KS-a Josip Turčinović.

Anton Šuljić | Author:

Zanimljivo je da je krajem tih 1960-ih državna izdavačka kuća Stvarnost pokrenula prevođenje (i izdavanje) Biblije, a da se Kršćanska sadašnjost pojavila s ‘komplementarnim’ izdanjem Biblije za mlade, koje je bilo i veliki tržišni uspjeh, ne samo u Hrvatskoj, nego i izvan granica tadašnje Jugoslavije? Možete li malo opisati tu ranu fazu razvoja KS-a.

Svakako. Riječ je o projektu koji je pokrenuo tadašnji direktor Stvarnosti Ivan Košutić, jamačno u dosluhu s Jurom Kaštelanom, s kojim je prijateljevao (dijelio ih je i isti ‘drveni neboder’), a zapravo su Biblijom htjeli doskočiti financijskim problemima. Isprva je bila namjera da se malo ‘pohrvati’ Vuk-Daničićev prijevod. Kad je za inicijativu dočuo fra Ivon Ćuk, dojavio je to svojem franjevačkom subratu dr. Celestinu Tomiću, profesoru Svetoga pisma na KBF-u u Zagrebu, ovaj je s inicijativom upoznao dr. fra Bonaventuru Dudu i onda je krenula inicijativa s crkvene strane da se ipak pristupi nečemu što će biti naše. Već su postojali prijevodi Novog zavjeta (fra Ljudevit Rupčić), zatim Petoknjižje (Antun Sović), Pjesma nad pjesmama (Milićević) i psalmi (Gahs). U Stvarnosti su se složili da se ide tim putem. Za glavne urednike su postavljeni Jure Kaštelan i Bonaventura Duda, a za urednike fra Jerko Fućak i Josip Tabak, dok su u krug suradnika, prevoditelja, književnika i jezikoslovaca uzeti uglavnom mlađi, agilniji, a već afirmirani ljudi, poput Ladana, Grčića, Mrkonjića i drugih te bibličari Golub, Kresina, Tomić, Rebić i drugi. Krenulo se s poslom i, premda su u Stvarnosti mislili da se ide presporo, napravljen je nevjerojatan pothvat - u nešto više od godinu dana (bez računala i suvremenih pomagala, poput maila ili sticka) tiskana je tzv. Zagrebačka Biblija. Zagrebačka kolokvijalno i zato što je riječ o prvoj Bibliji tiskanoj na hrvatskome tlu i baš u Zagrebu. Prvi primjerak pojavio se 13. rujna 1968. godine i odmah sljedeći dan ponesen je kao poklon papi Pavlu VI. Bilo je to svojevrsno čudo, kako zbog činjenice da se tako velik posao napravio u tako kratkom vremenu, tako isto i zbog činjenice da su na projektu surađivali ljudi iz Crkve i ljudi iz nominalno komunističkog sustava. Nešto što je bilo nezamislivo prije samo nekoliko godina jer je Crkva pamtila osudu pa onda i smrt kardinala Stepinca, ali i stotina svećenika, redovnika i redovnica, represije i sušu na svakom području. No 1966. pao je Aleksandar Ranković, 1967. se pojavila "Deklaracija o položaju i nazivu hrvatskoga književnoga jezika", po Europi su krenuli studentski nemiri, a za Crkvu se dogodio kapitalan događaj – Drugi vatikanski koncil, koji je promulgirao dijalog kao temeljni stav Crkve u odnosu prema svijetu. Eto, grubo ocrtano, u takvim se okolnostima događa i ova inicijativa oko tzv. Zagrebačke Biblije.

Anton Šuljić | Author:

Dakle, šezdesetih godina, tj. u godinama pokretanja KS-a dogodio se ‘spoj’ već afirmiranih i niza uglavnom mladih svećenika-teologa (da ne ponavljam imena koja ste maloprije spomenuli), koji su svojim radom obilježili početke KS-a. Osim spomenutog prijevoda Biblije, koja bi to još bila kapitalna djela iz tog vremena?

Iz tog vremena mogao bih istaknuti kapitalna djela koja su nedostajala hrvatskoj teološkoj publici. Riječ je ponajprije o crkvenim dokumentima i među njima svakako su ‘Dokumenti II. vatikanskog sabora’. Oni su u nas prevedeni i objavljeni puno prije nego, primjerice, u Njemačkoj ili nekim drugim velikim nacijama. U to vrijeme iznimno su važne bile nove liturgijske knjige jer je počela liturgijska reforma. Trebalo je na hrvatskom jeziku izdati sve što je potrebno za obnovljenu liturgiju, od misala do lekcionara, obrednika i svih drugih pomagala. Nadalje, počinje se raditi na katehetskim priručnicima, najprije prevođenje s njemačkog i prilagođavanje našim prilikama, a onda se izrađuju i vlastiti katekizmi. K tome, pokreće se ‘Služba riječi’ - liturgijsko-pastoralni priručnik za što bolju pripravu liturgijskih slavlja. Bio je to iznimno velik posao. Tad se objavljuju i kapitalna djela, poput ‘Rječnika biblijske teologije’ ili Gellieauova ‘Pastoralna teologija liturgijskih slavlja’, a počinje se objavljivati - i upravo ovih dana izići će 7. svezak - opširna Jedinova ‘Velika povijest Crkve’. Pokrenut je mjesečnik Kršćanska obiteljska revija Kana, ali i niz prigodnih časopisa, od kojih se neki nisu uspjeli održati do danas. U svakom slučaju - već u prve dvije godine osnovano je petnaestak najvažnijih biblioteka, kao što su ‘Volumina theologica’, ‘Dokumenti’, ‘Metanoja’, ‘Teološki radovi’, ‘Biblija’, ‘Žarišta’ i druge. Danas KS ima 35 biblioteka i još 12 nizova, odnosno podnizova. Prostor našeg djelovanja je širok te pokriva područja od teologije, pastorala, liturgije pa sve do povijesti, vrela, kulture, publicistike i audiovizualnih sredstava i pomagala.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.