Kultura
387 prikaza

‘S naočalama sam Jack Nicholson. Bez njih sam samo debeo i imam 70 godina’

Jack Nicholson
1/3
Warner Bros
Istodobno je glumac i osobni kritičar koji podrugljivo gleda što radi i mjeri svoj posao zabavljajući se više od publike koja uživa u njegovoj pojavi. Ta vrsta samosvijesti i inteligencije nestala je iz Hollywooda

Uvijek vjeruj glumcu koji u srednjim godinama počinje bivati svjestan apsurdne strane svoje pojave, napisao je u svojem tekstu o Jacku Nicholsonu filmski povjesničar David Thomson. 

Jack Nicholson | Author: Warner Bros Warner Bros

To je upravo ono što nam danas nedostaje u kinima: inteligentan, zabavan, nepredvidljiv, šarmantan, opasan i duhovit glumac koji se ruga ljudima i svijetu filma u kojemu glumi, ali se još više ruga samome sebi i svojoj ulozi. 

Jack Nicholson je u svojim ulogama istodobno glumac i svoj osobni kritičar koji podrugljivo gleda što radi i mjeri svoj posao zabavljajući se više od partnera s kojima glumi i publike koja uživa u njegovoj pojavi. 

Ta vrsta glumačke samosvijesti i inteligencije nestala je iz holivudskih filmova u kojima se glumci više trude ostaviti dojam i održati imidž nego biti zabavni na vlastiti račun, ne brinući o tome jesu li ćelavi, debeli ili neuredni. Nicholson danas o svojem izgledu kaže:

“Sa sunčanim naočalama sam Jack Nicholson. Bez njih sam debeo i imam 70 godina”. Kad je 2010., nakon uloge u romantičnoj komediji “Kako znaš da je to ljubav” redatelja i prijatelja Jamesa L. Brooksa Jack Nicholson odlučio prestati glumiti, s ekrana je nestao cijeli jedan svijet s kojim smo živjeli od 1968 i njegove uloge odvjetnika koji se “Golima u sedlu” pridruži na lutanju Amerikom. 

Od te uloge Nicholson postaje ikona inteligentnog filmskog buntovništva i nepristajanja na kompromise, postaje ono što su pedesetih bili James Dean i Marlon Brando: utjelovljenje prezira prema bilo kakvom obliku autoriteta, laži i pokornosti. 

Ili pak postaje sve ono protiv čega se buni: sadistički autoritet, čovjek koji sa zadovoljstvom uništava druge i ne daje im ono što oni žele. Nema između. Ili junak koji traži potpunu slobodu ili zlikovac koji nikome ne daje slobodu. Zanimljiv glumac.

Poput Humphreya Bogarta, Nicholson je urbani junak s podrugljivim smiješkom na licu, znalac svijeta i ljudi koji ništa ne prihvaća zdravo za gotovo i sumnja u sve.

Nije zaludu baš Nicholson ostvario najbolju ulogu privatnog detektiva nakon Bogartove smrti u filmu “Kineska četvrt” (1974.) Romana Polanskog.

Nicholsonu, kao i Bogartu, vjerujemo da je vidio sve najgore stvari koje čovjek može vidjeti i doživio ono što malo tko doživi u životu te pritom ostao trezven i sposoban raditi svoj posao, bez psihičkih poremećaja ili PTSP-a. 

Nijedan pravi detektiv nema iluzija o ljudima i ljudskoj prirodi, pa tako ni o samome sebi, a to Jack Nicholson utjelovljuje u svim svojim ulogama, bez obzira glumi li negativce, poput Jokera u “Batmanu” (1989.), i sadističkog pukovnika Jessupa u vojničkoj sudskoj drami “Malo dobrih ljudi” (1992.) ili pozitivce, poput mizantropskog pisca ljubića Melvina Udalla u romantičnoj komediji “Bolje ne može” (1997.) i nepokornog recidivista McMurphyja u drami Miloša Formana “Let iznad kukavičjeg gnijezda” (1975.), filma koji je premijeru imao prije točno 40 godina, 19. studenoga 1975.

Jack Nicholson | Author: Warner Bros Warner Bros

Zamislite “Let iznad kukavičjeg gnijezda” bez Nicholsona u ulozi McMurphyja i shvatit ćete što biste mogli izgubiti. Naravno, McMurphyja bi izvrsno mogli glumiti, na primjer, Robert De Niro ili Al Pacino, ali nije u tome stvar. 

Stvar je u neposlušnosti. Takav je rođen. Danas, kad ima 77 godina i više ne glumi jer ga ne služi pamćenje kao prije te ne može zapamtiti tekst, kad više nije ženskar i ne voli izlaziti iz kuće, danas kaže, trezveno i bez samosažaljenja, da je usamljen, bez žene i obitelji te da će umrijeti sam. 

Nije mu smiješno, ali tako je kako je. Za glumca koji je u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda” glumio lik koji je utjelovljenje životnosti, društvenosti i dijeljenja životnih zadovoljstava s drugima to je tužno, ali Nicholson je, trezven kakav jest, to najavio zadnjom velikom ulogom u komediji “Bolje ne može”.

Njegov Melvin Udall naizgled je mizantrop, samac koji nikoga ne podnosi, nikome ne vjeruje, u restoranu jede s vlastitim priborom, pločnikom hoda tako da ne napravi “pogrešan” korak, ne podnosi susjede, njihove pse, zvukove, ukratko ne podnosi nikoga i ništa.

Poznanstvo s jednom majkom bolesnog djeteta mijenja ga polako i nadasve zabavno te mi gledamo kako se iza mizantropske ljušture Melvina Udalla pojavljuje čovjek koji je sasvim drugačiji, po mnogočemu nalik McMurphyju iz “Leta iznad kukavičjeg gnijezda”. 

I opet gledamo Nicholsona između dviju krajnosti: ili voli sve ili nikoga, ili daje sve ili ništa. A to je neopisivo zabavno, uzbudljivo i, u “Letu iznad kukavičjeg gnijezda”, potresno. I pomalo nalik Nicholsonu kakav je u stvarnosti. 

Živi u vili pored prazne kuće Marlona Branda, s kojim je dugo prijateljevao. Nakon Brandove smrti kupio je njegovu kuću, preselio u nju svoju zbirku slika i ostavio je praznu. A kupio ju je, u stvari, s namjerom da je spali. Da se ne bi do njega netko doselio.

Neposlušan po naravi

De Niro i Pacino su veliki poslušni glumci, Nicholson je neposlušan, pa makar radio s redateljima kojima se divi, poput Kubricka ili Antonionija, ili koji su mu prijatelji, poput Romana Polanskog i Jamesa L. Brooksa. To što je neposlušan ne znači da je neuljudan, sebičan ili loš suradnik. Nicholson je neposlušan po svojoj naravi.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.