Repertoar se sastojao isključivo od kratkih skladbi izrazito vojne tematike. I već tad svi su ansambl zvali Zbor Crvene armije, iako je puni naziv bio puno duži. Prva turneja ansambla bila je na daleki istok SSSR-a kako bi zabavljao vojnike koji su radili na tamošnjoj željeznici. No samo nekoliko godina nakon skromnih početaka, očito s posebnim blagoslovom Staljina, ansambl je do nastupa u kolovozu 1937. u Parizu i Pragu narastao već do 150 članova.
Na Expu u Parizu osvojio je Grand Prix, do tada je već imao stotine nastupa od Polarnoga kruga do najsušnijih područja na jugu srednjoazijskih sovjetskih republika. Samo još četiri godine poslije i u Drugi svjetski rat gurnut je i SSSR. Tijekom četiri godine tog rata Zbor Crvene armije nastupio je čak 1500 puta od oko ukupno 7000 nastupa, koliko ih je zabilježio do danas. To je značilo da je tijekom četiri godine rata Aleksandar Aleksandrov sa svojom umjetničkom trupom nastupao u prosjeku jednom dnevno!
I to uoči odlaska vojnika na frontu, po vojnim aerodromima, po bolnicama, nerijetko vrlo blizu nekih od najgorih bitaka na ruskoj bojišnici na kojem se ginulo u desecima tisuća. Aleksandrov je pritom dvaput ušao u povijest kao skladatelj. Prvo sa "Svetim ratom", a dvije godine poslije, 1943., ratna sovjetska vlada odlučila je da njegova skladba iz 1939. godine ima postati nacionalnom himnom SSSR-a umjesto "Internacionale".
Doduše, Staljin je imao neke primjedbe na orkestraciju, pa je Aleksandrov skladbu morao dorađivati. I sigurno mu nije bilo svejedno kako će se sljedeća verzija svidjeti Kobi. No Aleksandrov je uspio ne upasti u Staljinovu nemilost i danas je skladba još himna, sad Ruske Federacije i sa stihovima koji slave Rusiju, umjesto nekoć komunizma i Sovjetskog Saveza. Doduše, uz pauzu između 1991. i 2000., vrlo kratko nakon dolaska na vlast Vladimira Putina.
Boris Jeljcin ovaj je potez Putinu jako zamjerao, no devet godina poslije anketa Ruskog centra za istraživanje javnog mišljenja pokazala je da 56 posto građana Rusije "osjeća ponos" dok je sluša, dok se daljnjih 25 posto naprosto sviđa. Prvo Jeljcinova Rusija, a posebno potom Putinova, za Ansambl Aleksandrov značilo je otvaranje sasvim nove ere, širom otvaranje svjetskih pozornica. Bilo je toga, istina, i ranije.
Drugovi Nijemci, koju pjesmu želite u Berlinu?
Jedan od najznačajnijih nastupa Zbora Crvene armije bio je 1948. na najljepšem berlinskom trgu Gendarmenmarktu, kad je u sovjetskoj okupacijskoj zoni na trosatnom koncertu bilo čak 30.000 ljudi. Bilo jest u tome simbolike trijumfalizma nad nacizmom na mjestu na kojem je Crvena armija samo tri godine ranije definitivno pobijedila središte Hitlerova carstva. No Zbor Crvene armije nije nastupio kao okupacijska sila. Ili se činilo da se takav dojam želi izbjeći.
Na turneju po Istočnoj Njemačkoj trebao je ići već 1946., ali je turneju prekinula nagla smrt Aleksandra Vasiljeviča Aleksandrova, te je zbor preuzeo njegov sin Boris. Dvije godine poslije Boris Aleksandrov zamolio je svoje njemačke domaćine da mu kažu koju njemačku pjesmu žele da pritom izvode, kao znak dobre volje i pokazatelj da ne dolaze kao okupacijska sila, iako su službeni ansambl sovjetske vojske.
Tako se dogodilo da je Zbor Crvene armije 1948. godine usred Berlina izvodio narodnu pjesmu "Im schönsten Wiesengrunde". Puno godina poslije, sad već kao ansambl s golemom tradicijom, zbor je nastupao skupa s finskim bendom Leningrad Cowboys. Unatoč tome što je bila riječ o izvorno fiktivnom bendu finskog redatelja Akija Kaurismäkija, a potom parodirajućoj punk-rock pošasti po ljestvicama s početka 90-ih, Ansambl Aleksandrov s njima je najozbiljnije nastupao i izvodio rock klasike poput "Stairway To Heaven" Led Zeppelina, "Yellow Submarine" Beatlesa, zalijetali su se i u opus Queena...
Nastavak na sljedećoj stranici...
