U 86. godini života u Beogradu je u petak umro Dušan Makavejev. Filmski znalci slažu se da je upravo on bio najutjecajniji filmski režiser bivše Jugoslavije. Bio je diplomirani psiholog, a onda je završio i režiju na beogradskoj filmskoj akademiji.
Filmom se najprije počeo baviti amaterski u Kino klubu Beograd i kako je sam rekao, stalno se tamo motao i sanjao kako postati profesionalac. Dva puta tjedno, utorkom i četvrtkom bi dolazio u klub kad bi kombi dovozio filmske trake s najnovijim filmovima.
A onda je počeo amaterski snimati dokumentarne filmove.
„Shvatio sam da i u dokumentarnom filmu postoji neka fantastika, da zapravo ne postoji tako veliki jaz između igranog i dokumentarnog kao što su nas učili“, govorio je Makavejev, a toj mješavini fikcije i fakcije ostat će vjeran i kasnije kad bude snimao i igrane filmove.
Počeo je s eksperimentalnim filmovima 'Jatagan mala' iz 1953. i zatim 'Pečat' iz 1955. U 'Pečatu' kako je rekao, htio je pokazati da nas od rođenja do smrti prate pečati, da se s njima rađamo i umiremo.
U profesionalnu kinematografiju ušao je filmovima 'Osmeh 61' i 'Dole plotovi' iz 1961. a već filmom 'Parada' iz 1962. ozbiljno provocira tadašnje cenzore. Scenarij filma je iščekivanje parade, a u jednom kadru pojavljuje se djevojka koja čeka svečanu povorku izspred savezne Skupštine, umotana u državnu zastavu tako da joj je zvijezda petokraka na stražnjici.
Prvi igrani film mu je 'Čovjek nije tica' u kojem opet namjerno kombinira dokumentarne i igrane elemente, pa dvije glumice u igranoj sceni tučnjave na otvorenom prostoru, razdvaja pravi milicioner i smiruje situaciju, a sve promatraju slučajni prolaznici.
S filmovima 'Ljubavni slučaj' ili tragedija PTT službenice' i 'Nevinost bez zaštite' postao je međunarodno slavan, pa se njegovo ime 1970. našlo u britanskom filmskom zborniku 'Second Wave' u koji su uvršteni autori nasljednici francuskog novog vala.
Makavejev je kasnije ispričao:“Ta scena u kojoj je bijelo ljudsko tijelo i crna mačka mi se stalno vrtjela po glavi. A mačka se nikako nije htjela smjestiti i smiriti u kadru. Stoga smo ju vabili hrenovkama i pilećim nogicama, ali je oda poludjela i počela grepsti Evu Ras. Da bi snimili tu scenu na setu smo na kraju imali četiri mačke, jer smo shvatili da mačke ne vole glumiti. Posljednja se smirila i sjela točno tamo gdje smo zamislili jer su joj u mlijeko nasipali malo rakije.“
Ipak, film 'W.R. Misterije organizma' njegov je najpoznatiji film iz vremena Jugoslavije. Nikad nije dobio tzv. 'cenzorski karton', pa je film zabranjen u bivšoj državi jer su ga protumačili kao političku provokaciju i film u kojem ima previše scena seksa. U glavnim ulogama igrale su Milena Dravić i Jagoda Kaloper, a jednu od muških uloga igra i Ivica Vidović.
Ovaj poludokumentarac za mnoge je jedno od najboljih ostvarenja jugoslavenske kinematografije koje nikad nije ušlo u komercijalnu distribuciju, a snimao se u SAD-u i SFRJ od 1968. do 1971. te je posvećen Freudovom učeniku Wilhelmu Reichu. Priča prati mladu komunisticu Milenu, koja slijedi ideje ovog psihoanalitičara, i želi uvjeriti okolinu kako treba izvesti klasnu, a onda i seksualnu revoluciju. Ona se zaljubljuje u ruskog klizača Vladimira Iljiča, i ta će ju ljubav doći glave. U isto vrijeme njena prijateljica Jagoda prakticira slobodnu ljubav i mijenja partnere. Na kraju filma Rus klizač, prvak u klizanju, klizaljkom odreže glavu Mileni.
Mnogo godina kasnije Makavejev će reći:
„Film sam snimao gotovo instinktivno, ali bez ikakve ideje i namjere da provociram. Scene seksa snimali smo u Americi, kao i neke dokumentarne dijelove, a svi igrani dijelovi filma snimljeni su u Jugoslaviji. Neke igrane scene sam namjerno prekidao da se ne bi previše reklo što bi iritiralo, pa većina scena izgleda nedorečeno, no ja sam se samo poigravao i zapravo imao užasan problem kako da režiram taj film i kako bi on na kraju trebao izgledati. Tim više me iznenadila i šokirala sva ta negativna energija koja se oko njega stvorila.“
Nakon što mu je zabranjen rad u Jugoslaviji, snimio je ubrzo još provokativniji film 'Sweet Movie', koji je bio zabranjen u mnogim zemljama zbog eksplicitnog seksa, a u švedsko-britanskoj koprodukciji, snimio je '1981. godine 'Mister Montenegro' koji je prikazan u mnogim kinima širom svijeta, pa tako i u Jugoslaviji.
Ovaj genijalni redatelj zapravo je bio iznimno duhovita osoba i sve što je radio radio je da zabavi sebe i druge. U svim svojim filmovima kombinirao je seksualnost i ideologiju, ujedno preispitujući socijalnu pravdu.
Pojavio se u kinematografiji upravo 60-ih godina kad se u Jugoslaviji počinju prikazivati strani filmovi koji propagiraju neovisnost mišljenja i slobode intelektualnih krugova, što je Makavejev gotovo instinktivno razumio i prihvatio. Stoga nije ni čudno da je u najtočnije zabilježio sve ideološke zablude tog vremena.
