"Na ovu su mi ideju pozornost skrenuli iz samog MSU-a, pozvali su me da sagledamo Maurovićevo djelo iz malo drugačijeg kuta. Maurovićeva djela predstavljaju dio vizualnog identiteta mnogih generacija pa zato zaslužuje da mu se vraćamo i promatramo ga iz novih perspektiva. Kako se mediji popularne kulture, strip i medijska scena mijenjaju, tako je zanimljivo vidjeti kakvo značenje ima njegovo djelo danas. Osim toga, sve je manje živih čitatelja koji pamte razdoblje najveće popularnosti stripa, vrijeme kad su njegova djela izvorno izlazila i kad se svaki nastavak iščekivao s nestrpljenjem sličnim onom s kojim se danas iščekuju nove videoigre", govori profesor Dulibić.
Osim toga, na izložbi će biti prikazano i dvadesetak do sada neizlaganih radova iz kolekcije Mladena Novakovića. Komunisti pedesetih godina smatraju da je strip štetan za društvo zbog promoviranja jeftine kapitalističke zabave koja kvari mladež. Šezdesetih se, pomalo zasićen svime, Maurović udaljava od stripa i počinje slikati velika ulja na platnu s pornografsko-apokaliptičnim motivima.
U centru mnogih slika je upravo on, akter erotskih seansi koje su se priređivale u njegovu stanu na Pantovčaku. Opsjednut tjelesnim iskustvima sa ženama, stvara vlastitu životnu filozofiju mimo ustaljenoga građanskog morala, gdje je erotika normalna, prirodna. No erotikom i pornografijom bavio se i prije Drugog svjetskog rata, kad je za bogataše slikao razglednice s porno sadržajima. Primjerice, noću se udana dama iz visokog društva i njezin vozač upuštaju u zabranjene seksualne delikte.
Erotika je zapravo, ističe postavljač izložbe, inherentna njegovu djelu još od najranijih dana, kad je crtao za jedan dubrovački humoristični list, a već se tad vidi koliko se volio poigravati ženskom figurom. Bio je svjestan kako seksualne aluzije djeluju na čitatelje, pogotovo u vremenima kada nije bilo pornofilmova niti internetskih stranica s besplatnom i dostupnom pornografijom. U to je doba svaki dozvoljeni oblik erotike bio dobrodošao i podizao je čitanost, a kako je pornografija bila zabranjena, nju se uopće nije moglo pronaći u službenim medijima.
"No od njegovih najranijih dana možemo pratiti čvrstu uklopljenost erotskih motiva u njegove crteže i ilustrirane viceve. Erotika je prisutna čak i u posve benignim situacijama. Kad, primjerice, prikazuje dvije djevojke kako razgovaraju vozeći se u kabrioletu, otkrit će im noge i pokazati haltere. Vizualno će htjeti biti intrigantan", ističe profesor Dulibić dodajući kako Maurović privatno, i iz vlastitog zadovoljstva, ali i za privatne naručitelje, izrađuje pornografske stripove.
Radi se o djelima teške pornografije, iznimno grube po sadržaju i izrazu i ona, kao takva, ne bi trebala biti visoko vrednovana, no i ona će biti prikazana na izložbi budući da zauzima važan dio Maurovićeva opusa te je važno prikazati i taj aspekt umjetnikova stvaralaštva kao i razvoj od fine erotike do tvrdokorne pornografije.
Je li taj skok od erotskog do pornografskog nešto što se Mauroviću u dogodilo kroz razvoj njegove stvaralačke persone ili je taj impuls oduvijek bio prisutan u njemu te može funkcionirati čak i kao pokazatelj njegovih prikrivenih sklonosti, valja ostaviti psiholozima na procjenu. No zanimljivo je kako se, u poznijim godinama, njegov stav prema pornografiji promijenio.
Maurovićev je karakter uživao u zauzimanju krajnosti, sredina mu nije godila, pa se tako, po liječničkoj preporuci da promijeni životne navike, potpuno okrenuo askezi. To razdoblje njegova života korelira s pokušajem povratka slikarstvu, velikoj ljubavi iz mladosti. Upravo u tom trenutku stvara svoje poznate pornografske prizore, no ne kako bi slavio golotinju ljudskog tijela nego kako bi osudio razvrat.
Prikazuje gomile golih muških i ženskih likova koji, kao po brdu, plaze jedni po drugima, a navrh tog brda nalazi se zlato simbol materijalizma, što je osuda nemorala i snažna kritika društva. Što zbog vlastite nebrige tijekom života, što zbog mnogih prijatelja i znanaca koje je puštao u svoj dom i poklanjao im svoje radove, što zbog nepostojanja legitimnog nasljednika, dio Maurovićeva opusa je izgubljen, dok se najveći dio sačuvanog stripaškog blaga nalazi u Nacionalnoj i sveučilišnoj knjižnici u Zagrebu.
No ne postoji ni općenita procjena Maurovićeva opusa, pogotovo jer je velik broj originalnih crteža izgubljen. Posebno je ružna epizoda iz Maurovićeve starosti kad mu pristupa čovjek po imenu Željko Maurović, koji se lažno predstavlja kao njegov izgubljeni unuk. Ovaj čovjek povezan s mafijom i otmicom muškarca po imenu Stojan Zec, navodno je likvidiran početkom dvijetisućitih, dok se Mauroviću pred smrt uselio u stan, očekujući da ga naslijedi kad on umre.
Smatra se da je upravo ovaj čovjek krivac za nestanak velikog broja djela iz Maurovićeva ogromnog opusa. Naposljetku, upitale smo profesora Dulibića bi li se on složio s konstatacijom da je Andrija Maurović zapravo Stari Mačak?
"Apsolutno. Nema sumnje da je to on, Stari mu Mačak nalikuje i fizički. Maurović je na neki način predvidio svoj izgled u starijoj dobi. Istina je, zapravo, da je njegovo pamćenje bilo fotografsko pa je postoji vjerojatnost da je (svjesno ili podsvjesno) kao model uzeo oca ili nekog iz obitelji te na taj način u likovnom smislu prenio genetski kod i predvidio vlastiti izgled u starosti. S druge strane, Maurović je bio izrazito kreativan, a takvi su ljudi uvijek svojevrsni čudaci. Ljudima oko sebe u sjećanju je ostao kao netko tko se na poseban način odnosio prema životu i ljudima oko sebe. Maurović je sasvim sigurno jako intrigantan, mnogi su autori pisali i snimali o njemu, pa ćemo i dio te priče prikazati kroz izložbu", zaključuje profesor Dulibić.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Kakva brutalnost, kakav rijecnik ovih zenskih pisarcica , UZAS pa i Adi bi se sramio vaseg teksta, Fuj curice