Kako ste vi preživjeli sraz danskog i grenlandskog?
Isprva sjajno, čitao sam Karen Bixen, koja je u Africi provela 17 godina, izgorjela i vratila se kao pripovjedačica, a kako sam to htio za sebe, Afrika je bila moj prvi izbor. No onda sam počeo istraživati i shvatio sam da je Grenland moja Afrika. Na neki način, zbog statusa bivše kolonije i postkolonijalnog sindroma krivnje i ljutnje, Grenland i jest danska Afrika. Došavši na Grenland, htio sam se uklopiti pa sam govorio njihovim jezikom, jeo njihovu hranu, oponašao ih u svemu i bio presretan kad su za mnom vikali 'kalak' jer je kraj te riječi u rječniku stajalo 'pravi Grenlanđanin'. Tek sam kasnije shvatio da je novo značenje te riječi 'idiot'. I tako sam postao idiot, to je bio moj novi identitet. Mislim da, kad migrirate, to uvijek činite i iz potrebe da postanete netko drugi. Mijenjajući geografski položaj, želite promijeniti i nešto u sebi, pobjeći. Za mene je oslobađajuće bilo čak i postati glupim idiotom, bilo je bolje ni od čega. No dovelo je i do velike krize i mentalnog sloma, završio sam kao ovisnik, tri sam se godine s tim borio i u Dansku se vratio kao pripovjedač.
Je li taj slom bio geografski uvjetovan? Mislite li da biste ga jednakim intenzitetom proživjeli u Danskoj?
Nisam siguran, nekakva bi se katastrofa dogodila gdje god da sam bio. Na Grenlandu sam bio odvojen od svoje djece, bio sam razveden i ona su bila sa svojom majkom u Danskoj. Kad sam bio s djecom, činilo mi se da zapostavljam posao i mislio sam da nisam dobar otac jer se brinem o tome. A na Grenlandu sam bio odvojen od djece. Bio je to nemoguć rasap, kao da ništa što bih učinio nije bilo dobro.
Jesu li rasapi i krize točke oblikovanja identiteta?
Da, krize nas oblikuju kao ljudska bića i navode nas u novim smjerovima. Ako ne znamo kako se nositi s njima, mogu nas i uništiti. Opasne su, ali i nužne za razvoj ljudskog bića.
Kažete da ste tek nakon toga počeli doista pisati. Je li neka vrsta traume nužna za nastanak prave književnosti?
Da, mislim da jest. Barem u mojem slučaju. Bez trauma i katastrofa ne bih postao pisac. Postoje nadareni ljudi čiji im talent omogućava da pišu ni iz čega. Mislim da Kafka nije proživio neke veće traume u životu. Par nesretnih ljubavi i težak odnos s ocem, ali živio je prilično mirnim životom i napisao sjajna djela. Ja nisam bio te sreće.
Je li stanje na Grenlandu velika trauma u danskoj povijesti? Koliko suvremeni, poglavito mladi, Danci znaju o onome što se u grenlandskoj povijesti događalo?
Iako misle da znaju sve o tome, ne znaju gotovo ništa. Ne znaju kako je sve počelo, nije im poznat nastanak prve kolonije. O tome govorim u drugom dijelu svoje povijesne trilogije. Bila je to ogromna katastrofa, gotovo svi su pomrli, i Danci i Grenlanđani. I kolonizatori i kolonizirani su umalo izbrisani s lica zemlje. Danci i danas misle da znaju sve o Grenlandu, a zapravo poznaju samo svoje predrasude, što je neobično jer tisuće Danaca odlaze raditi na Grenland, no i ondje se drže zajedno i odbijaju naučiti nešto o Grenlanđanima.
A što ste, pišući, naučili vi? Religija domicilnog stanovništva kakvom je opisujete u romanu djeluje kao svojevrsni čin pobune protiv danske vlasti. Jeste li, istražujući, naišli na još takvih subverzivnosti?
Zapravo ne, Grenlanđani uopće nisu bili buntovni. Možda i stoga što Danci nisu bili brutalni gospodari. Sustav je, naravno, bio brutalan, preuzeo je njihovu zemlju, ali nije bilo fizičkoga kažnjavanja, nisu bili prisiljeni na pokrštavanje, mogli su govoriti vlastitim jezikom i živjeti u vlastitom kulturološkom mjehuriću pod danskom administracijom dok oni uzimaju sve što žele. Fizička brutalnost Danaca možda bi i od njih učinila buntovnike, no ovako je taj segment odnosa kolonizatora i koloniziranog izostao. Posljedice blage danske tiranije Grenlanđani osjećaju i danas. Danci na sve to gledaju kao na gotovo prijateljski odnos, pa ne shvaćaju grenlandsku ljutnju, nisu svjesni svoje despotske uloge. Engleska je svjesna svog položaja brutalnog tiranina u Africi ili Indiji. To nedostaje u odnosu Danske i Grenlanda.
Da, oni nisu Danci, Grenlanđani su. Od 1979. imaju svoj parlament, no administrativno su dijelom još pod danskom upravom. To predstavlja problem jer granice te podjele danske i grenlandske jurisdikcije nisu jasno postavljene, pa, kad trebaju s drugim zemljama i ugovarateljima poslova razgovarati o nafti ili mineralima, nije jasno tko vodi pregovore. Grenlandu je stoga potreban novi status, volio bih vidjeti neku vrstu Commonwealtha između Danske i Grenlanda jer Grenland nikako ne može ostati sam. Geopolitički je na strateški vrlo dobrom položaju, u blizini Sjevernog pola, bogat naftom i, ostane li sam, pojest će ih velike ribe, SAD, Rusija ili Kina. Grenlanđana je tek 50.000 ili 60.000, nemaju iskustva u međunarodnoj politici. Nije da joj je Danska pretjerano vična, ali ima više iskustva. S jedne je strane neovisnost Grenlanda nužna, no s druge je strane potpuna neovisnost nemoguća. Opet imamo taj paradoks.
Naposljetku, što je s kulturnim identitetom Grenlanđana? Kakav je bio, a kakav je danas? I kakve su perspektive njegova razvoja?
On je jasno izražen, kroz kolonijalno doba u njega nije zadirano. Grenlanđani su i tad imali svoju kulturu, govorili su svojim jezikom, a čak su izdavali i vlastite novine, na grenlandskom za Grenlanđane. To se nije moglo vidjeti, primjerice, u Africi. Taj je sustav funkcionirao sve do 1953., kad je kolonijalizacija završila, a Grenland postao dijelom danskoga kraljevstva. Tad im je zabranjeno govoriti grenlandskim u školama jer su trebali postati Danci i imati ista demokratska prava. Trebali su dobiti dobro obrazovanje, a za to su trebali govoriti danski. Tu počinje supresija kulture i jezika, grenlandska književnost prije toga je desetljećima cvjetala, a onda je nestala jer su ljudi zaboravili pisati na vlastitom jeziku. Stanje se sad popravlja, događa se procvat mladih grenlandskih pisaca, no 30 ili 40 godina grenlandska književnost kao da nije postojala. S glazbom je drukčije, mnogi se grenlandski glazbenici pojavljuju na MTV-u, jaka je i umjetnička scena, poglavito slikarska. Ali književnost je bila potisnuta godinama.
