Kultura
1623 prikaza

"Ponekad su za svladati fašizam potrebni pištolji"

Kim Leine
Sanjin Strukić/PIXSELL
Dansko-norveški pisac raskrinkava i despotsku vladavinu nad Grenlandom iz prošlosti, te kako svladati come back fašizma danas

Jednom kad ode u mirovinu, danski će pisac norveškog podrijetla Kim Leine (1964.) napisati punokrvni triler dostojan skandinavskih tekovina. Pazit će, kroz smijeh najavljuje, na sve postulate žanra i ispisati priču pred kojom će čitateljska publika zaboraviti čak i na najveća djela skandinavskog noira, a njome će zaraditi i mnogo novca za mirniju i ugodniju starost. Nasreću, Leine ne planira svoje skoro spisateljsko umirovljenje.

Nakon što je 2012. objavio književnom nagradom Nordijskog vijeća nagrađene i na hrvatskom jeziku u izdanju Hena coma nedavno predstavljene "Proroke fjorda Vječnost", fascinantne povijesne sage o jednom od najneobičnijih kolonizatorskih odnosa u povijesti, onom Danske i Grenlanda, napisao je još četiri romana, a probuđeni pripovjedački instinkt za kojim je cijelog života tragao više ne želi i ne može zatomiti.

Kim Leine | Author: Sanjin Strukić/PIXSELL Sanjin Strukić/PIXSELL

Vaša prva knjiga 'Kalak' je autobiografski roman. Zašto ste prvo predstavljanje čitateljskoj javnosti odlučili učiniti tako osobnim? Je li pričanje priče o sebi na neki način preduvjet za nastanak nekih budućih priča?

Da, bilo je to nužno. Prije toga sam napisao tri knjige, no sve su ostale neobjavljene jer nisu bile dovoljno dobre. Oduvijek sam htio postati pisac, ali prije sam pisao samo iz te želje, nisam pisao iz unutarnje potrebe. No onda sam na Grenlandu doživio mentalni slom, postao ovisnik o lijekovima i našao se na dnu. Vratio sam se u Dansku, a kako nisam imao što raditi, morao sam smisliti što ću dalje sa životom. Pa sam sjeo i pisao o sebi. Tad to nije izgledalo kao razotkrivanje, pisao sam ono što je bilo nužno izraziti. Prosuđivao sam sebe i mislim da je nužnost te prosudbe mojem pisanju dala novu iskrenost. To je 'Kalak' izdiglo od mojih prethodnih knjiga koje nisu bile na toj razini iskrenosti. Svijest o razotkrivanju pojavila se tek kasnije, na predstavljanjima knjiga, kad pred neznancima moraš otkrivati svoje tajne. A one samo eksplodiraju. Zlostavljanje, seksualno i fizičko, zloupotreba droga i šutnja su dobri prijatelji. Prekinete li šutnju, izađu na vidjelo i na taj način prekidate krug. Mnogi su prijatelji zbog toga bili zabrinuti za mene, ali na mene je to djelovalo poput lijeka. Mnogi su mi ljudi pisali i zahvaljivali na knjizi. Ljudi koji su iskusili jednu od stvari o kojima u njoj govorim. Jedna mi je žena napisala da se uz moj roman osjeća manje samom. Doživio sam snažnu katarzu. Znam da je to novi klišej jer književnost ne bi trebala biti terapeutska, ali katkad pomaže razvrstati osjećaje i dati bolji pregled života.

S druge strane, vaš četvrti roman 'Proroci fjorda Vječnost' djelo je povijesne fikcije. Koliko je teško bilo preskočiti jaz između nečeg tako duboko osobnog kao što je autobiografsko pisanje i nečeg tako dalekog?

Bilo je oslobađajuće jer nikad nisam htio biti zatvoren u tome mračnom, zagušljivom sobičku u kojem ispisujem tisuće stranica o samom sebi. To je tako klaustrofobično. Znam da Knausgard to stalno radi, ali ja nisam htio. Kad pišete o samom sebi, diskurs se samo sužava i odjednom se nađete lupajući glavom o zid. Htio sam se okrenuti nečemu što će mi otvoriti put i započeo sam s pisanjem fikcije. Pisanje ove epske sage, kao i stvaranje izmišljenih likova i njihovo stavljanje u kontekst povijesnih činjenica bilo je oslobađajuće. S druge strane, naravno, nisam znao jesam li sposoban pisati fikciju pa sam bio pomalo nervozan. Sve je ispalo dobro, mogao sam osjetiti narativni instinkt nužan za pisanje fikcije, posebno one duge 500 stranica. Mogao sam osjetiti prisutnost tog instinkta pa onda možda, naposljetku, i jesam pripovjedač.

Sudeći samo prema vašim biografijama, mnogo je sličnosti između vas i Mortena Falcka. Koliko je vas u Mortenu? Postoje li neke stvari koje ste kroz njega rekli, a bilo vam je teško izraziti ih u 'Kalaku'?

Ne, ne baš. Morten je bitno drugačiji od mene, ali životni su nam putevi jako slični. Bježali smo istim krugom. Bivanje zatvorenim u krugu je i tema romana. Čovjek se rađa slobodan, a okovan je sve od tog trenutka. Biti u krugu je vrlo depresivno, mora postojati izlaz. Morten razbija krug, a i ja sam ga razbio razbijajući šutnju. Morten to čini vraćajući se na Grenland i shvaćajući što znači Rousseauova rečenica o slobodi i okovima. Roman gubi zanimanje za njega kad on dovede svoj život u ravnotežu. Moj život još nije gotov, nisam shvatio tu rečenicu. Kad umrem, znat ćete da sam probio lance.

Sloboda je najvažnije pitanje u romanu. Ponekad se suprotstavlja i drugim važnim pitanjima, poput morala. Je li biti slobodan najvažnije u životu i smije li se tome išta ispriječiti?

Sloboda dolazi s okovima, to je taj nemoguć paradoks. Kako to riješiti? U jednoj ruci držite slobodu, a u drugoj hrpu lanaca. I što sad s tim? Tako je i sa slobodom i moralom. Vrlo je teško to pojmiti i odrediti što s tim. Ako koristiš potpunu slobodu, onda si sociopat. Ne možeš samo činiti što želiš ignorirajući tuđe potrebe. Moraš biti svjestan obaveza prema drugima. U ovoj vezi s drugima si slobodna osoba, ali si i porobljen moralnim načelima. Teško je to shvatiti i pronaći ravnotežu između lanaca i slobode. Ja još nisam uspio u tome, ali svjestan sam problema, što je veliki napredak.

Kim Leine | Author: Hena Hena

Kakvu ulogu u tom paradoksu slobode i porobljavanja ima religija?

Jako veliku. Rusoovski lanci i sloboda dio su ljudskog stanja, baš kao i religioznost, i s tim ćemo se stalno morati suočavati. Upravo u religiji događa se rasap modernog čovjeka, čiji je Morten predstavnik. On izlazi iz tame srednjeg vijeka s Bogom kao jedinom premisom i upoznaje ljepote prirodnih znanosti. To je rasap modernog čovjeka, između religije i znanja, morala i znanosti. Izlazak iz tame doprinosi podvojenosti osobe, ali to nije nužno loše. No vjerujem da je teško živjeti s tim.

Falck, ipak, predstavlja modernog čovjeka kakav je nekad bio. Kakav je on danas kad kao da ponovno svjedočimo usponu religije i padu znanosti?

Nadam se da Trump, desnica i njihovi religijski elementi ipak malo slabe, da su ovo njihovi posljednji vriskovi, a oni su, kao i kod umiruće osobe u borbi za zrak, najglasniji. Nadam se, ali nisam siguran jer se fašizam uvijek vraća, a ponekad su pištolji potrebni da biste ga uklonili. Moderan čovjek ne ide u dobrom smjeru, ali nadam se da će za stotinjak godina biti bolje. Pogledate li statistiku, kao vrsta idemo u pravom smjeru, preživjeli smo brojne katastrofe, smanjili siromaštvo i povećali životni vijek, ali bojim se da ćemo morati proživjeti još neke katastrofe.

Možemo li 'Proroke fjorda Vječnost' čitati i kao povratak u ono što se danas događa u Danskoj?

Naravno, ako želite. Roman govori o onome što se događa kada dođe do sraza dviju kultura. Sudare se, stvaraju nove živote i, kad izađu na drugu stranu, nešto su drukčije nego prije. Proučavati što nam sudar kultura može učiniti na osobnoj razini vrlo je zanimljivo. A književnost bi uvijek trebala biti individualizirana, nije to sociološka studija.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.