Kultura
20479 prikaza

Pogledajte zaboravljene ustaške i partizanske fotografije

Uspostava željezničkog prometa kod Hrvatske Kostajnice, rujan 1942.
1/9
Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka
Epska izložba zaboravljenog foto-blaga o usponu i padu NDH; civili, ustaše, partizani, logoraši...

Likvidiranje Nijemaca, ustaške Crne legije u pohodu na istočnu Bosnu, uljepšane slike života logoraša u Jasenovcu, fotografija poglavnika NDH okačena na lokomotivu vlaka, ulazak Nijemaca u Zagreb, kao i potresne slike zatvorenika u talijanskom fašističkom logoru Kampor na Rabu te bilježenje svakodnevnice izbjeglica u El Shattu, samo su neki od prizora koji se mogu pogledati sve do 29. listopada na izložbi zvučnog naziva "Tko to tamo snima" u Hrvatskom povijesnom muzeju u Zagrebu.

Scene iz filma "Dunkirk" i iz samog rata Bijeg iz Dunkirka Life Hitler nije ni znao da mu je malo falilo da dobije rat

Kustosice su Petra Braun i Rhea Ivanuš, koja je bila autorica idejne koncepcije i dugogodišnja voditeljica Zbirke fotografija, filmova i negativa u Muzeju i kojoj je to bila oproštajna izložba prije odlaska u mirovinu. Za izložbu je pomno odabrano oko 500 fotografija, dijelom i u digitaliziranom formatu, poznatih ali i nepoznatih autora, od kojih su neke po prvi puta predstavljene javnosti. Svaka od izloženih fotografija ima priču, poruku, emociju i konteks, i pokazuje da su ti fotografi i fotoreporteri imali dobro oko i smisao za kadriranje i detalje, koji se još pojačao u tim olovnim vremenima.

Logor smrti u Jasenovcu | Author: Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka

Njihova najveća vrijednost je u njihovoj izuzetnoj dokumentarnosti i bilježenju svakodnevnice i civila, i partizana, i ustaških postrojbi, ali bez obzira na to što su u prvom planu prizori iz života jasno je prikazan rat i sve one strahote i patnje koje on donosi. "Izložba nije intonirana tako da pokaže ideološke razlike ili veliča političke vođe tog razdoblja nego smo htjeli prikazati svakodnevni život ljudi u ratnom vihoru, dakle, naglasak je na ljudima i njihovim životnim pričama", kaže Petra Braun, dodavši da se na fotografijama mogu vidjeti ključni trenuci rata poput prikaza bojišnica, bitaka, vojnika, zatim život izbjeglica u El Shattu, logoraša u Jasenovcu i fašističkom logoru u Kamporu na Rabu, ali i razni sportski, kazališni, koncertni i filmski događaj, što je najviše bilježio Georgij/Žorž Skrygi, dijeljenje autograma filmske zvijezde, zatim slike žetve, te moda i ženske frizure onog vremena.

Dakle, na izložbi nema niti jedne posebno izložene fotografije ustaškog poglavnika Ante Pavelića, niti antifašista Tita ili bilo kojeg drugog političkog ili vojnog vođe. No i jedan i drugi su posredno zastupljeni: Pavelić je zastupljen moćnom fotografijom Edmunda Stögera, koja je okačena na lokomotivu vlaka prilikom uspostave željezničkog prometa u Hrvatskoj Kostajnici u rujnu 1942., a Tito je prisutan samo imenom i petokrakom na naslovnici unikatne knjižice foto-dnevnika Franje Mosingera.

Franjo Tuđman Fašisti i antifašisti Top News Tuđman: "Zbog ustaštva nas tretiraju gore nego Srbiju"

Dvije fotografije Huga Fischera Ribarića, Židova koji je pred ustašama pobjegao u Crikvenicu i vjerojatno tamo promijenio prezime u Ribarić, poseban su raritet. Nastale su istoga dana 1944. godine, vjerojatno kod Knina, a legenda ih opisuje kao "Zarobljavanje i likvidacija njemačkih vojnika".

"Na prvoj fotografiji vidimo skupinu od petnaestak zarobljenih njemačkih vojnika koji su vjerojatno izvedeni iz bunkera i izvedeni na stratište u taj krš, a zatim na drugoj vidimo kako su pobijeni i leže na kamenu", kaže Petra Braun. Hugo Fischer Ribarić bio je jedan od najdarovitijih fotografa generacije, upućivan na posebno važne zadatke, kao što je bilo II. zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu 29. studenog1943. godine.

Bio je i jedan od utemeljitelja foto-odjela ZAVNOH-a, koji je imao zadatak snimati motive prikladne za agitaciju i propagandu NOB-a i antifašizma. Fischer Ribarić je snimao Drugo zasjedanje AVNOJ-a u Jajcu, a napravio je i jedan od najpoznatijih fotoportreta Tita prema kojem je kasnje Antun Augustinčić napravio znameniti Titov spomenik u Kumrovcu. Međutim, nije bio omiljen kod vlasti jer je ratnu stavrnost snimao na detaljan i objektivan način i zbog toga je nakon rata bio prešućivan i gotovo zaboravljen. Kustosica napominje da mu se nakon 1948. izgubio svaki trag. Pretpostavlja se da se odselio u Izrael ili Kanadu.

U fokusu izložbe su radovi fotografa, najviše fotoreportera, koji su za vrijeme Drugog svjetskog rata radili u dvije jake i ideološki suprotstavljene foto-službe – Svjetlopisnoj službi pri Predsjedništvu Vladi NDH i foto-službi ZAVNOH-a u partizanskoj, antifašističkoj Hrvatskoj. Mogu se vidjeti i radovi fotografa koji su djelovali samostalno, primjerice, Antonije Kulčar, vlasnice popularnog ateljea Foto Tonka, koja je kao službena fotografkinja kraljevske dinastije Karađorđević snimila foto-portret kralja Aleksandra i kamerom bilježila najvažnije događaje društvenog i kulturnog života međuratnog Zagreba, nije radila niti za jednu službu.

Uspostava željezničkog prometa kod Hrvatske Kostajnice, rujan 1942. | Author: Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka

Izložba također razotkriva kako su neke u to vrijeme već profilirane i etablirane fotografe i članove Fotokluba Zagreb, poput Toše Dabca, Mladena Grčevića i Marijana Szabe, ratne prilike nagnale da počnu raditi za Svjetlopisnu službu NDH. Slavni fotograf Tošo Dabac je surađivao i s partizanima, a u njegovom ratnom opusu ističe se fotografija "Posljedice bombardiranja Lepoglave" iz srpnja 1941. godine.

Među predstavljenim fotografima ima i profesionalaca, najviše fotoreportera Slobodne Dalmacije i Vjesnika, ali i amatera, a predstavljeno ih je ukupno 29. Antonija Kulčar je za vrijeme Drugog svjetskog rata snimala portrete kozaračke i kordunske djece za potrebe detaljne kartoteke Diane Budisavljević, zagrebačke humanitarke austrijskih korijena. Ona je zajedno sa suradnicima i pomoću jakih veza izvlačila djecu iz ustaških logora i transportirala ih vlakom u Zagreb gdje su ih udomljavale zagrebačke obitelji.

Od sigurne smrti spasila je oko 12 tisuća djece što se smatra jednim od najvećih i najsloženijih humanitarnih poduhvata što ga je u ono vrijeme poduzeo pojedinac. Na izložbi je pokazana "Prva fotografija iz kartoteke Diane Budisavljević", snimljena 1942. godine, koja pikazuje dječaka s medvjedićem. Antonija Kulčar jer izradila pet albuma s fotografijama ratne siročadi, koji su kasnije služili za prepoznavanje, pronalaženje rodbine i očuvanje identiteta.

Ustaše, Jasenovac Ispovijesti Life Preživjeli Jasenovac: "Tukli smo se zbog jabuke..."

Među fotoreporterima ističu se potresna i dramatična svjedočanstva Elvire Kohn, zanemarene fotografkinje židovskog podrijetla, koja je imala veliki senzibilitet za fotografije socijalne tematike. Premda je bila iznimno talentirana i imala izuzetno oko za bilježenje ljudske patnje, ističe Petra Braun, prva retrospektiva bila joj je priređena tek 1997. godine.

Zbog židovskog podrijetla bilo je 1941. zabranjeno fotografiranje. Potom je 1943. godine završila u talijanskom fašističkom logoru Kampor na Rabu gdje je prošvercala Leica kameru i zatim fotografirala užase logoraškog života. Na izložbi se može vidjeti i njezin serijal fotografija "Izbjeglice", koje je snimala u Topuskom 1944. godine. Posebno je potresna fotografija koja prikazuje umornu majku i troje djece na ulici u Topuskom, od kojih najmlađe spava na cesti.

Radeći za foto-službu ZAVNOH-a bilježila je i život ranjenika i bolničko osoblje na Petrovoj gori, radove u polju, portrete partizana te kongrese i zasjedanje ZAVNOH-a u Topuskom 1944. godine. Neke fotografije izložene su po prvi puta. Primjerice, fotografije pasioniranog zadarskog fotoamatera Vincenza (Vice) Stojana, snimljene 1944. godine, ekskluzivno donose prizore porušenog Zadra nakon savezničkog bombardiranja.

Fotografije je snimio tako da se nakon bombardiranja popeo na 62 metra visoki zvonik katedrale Svete Stošije i snimio razorenu povijesnu jezgru grada. Nakon rata odselio se u Italiju gdje je diplomirao matematiku. Njegov iznimno vrijedan foto-opus ratnih razaranja Zadra gotovo je nepoznat javnosti, jer je do sada objavljeno tek tridesetak njegovih fotografija.

Veliku dokumentarističku vrijednost imaju fotografije Marijana Szabe, jednog od osnivača Zagrebačke škole umjetničke fotografije. "On je iz svog stana 7. svibnju 1945. godine potajice snimao povlačenje vojske NDH i Trećeg Reicha, četnika i civila sa zaprežnim kolima u zbjegu prema Sloveniji i dalje prema Austriji, a dan nakon toga 8. svibnja snimio je u istoj ulici - Ilici ulazak prvih partizanskih jedinica u Zagreb", istaknula je Petra Braun.

Juraj Hrženjak Juraj Hrženjak Life "Tuđman je uspio jer ga je Tito volio"

Jedna od emotivnijih fotografija na izložbi nastala je u izbjegličkom logoru u El Shattu i prikazuje desetak djevojčica u bijelim haljinicama kako izvode baletnu točku u pustinji. Taj serijal naknadno koloriranih fotografija iz El Shatta snimio je Ljubomir Garbin, podrijetlom sa Šolte, koji je izučio kod splitskog fotografa Petra Ruljančića, te je tijekom okupacije Splita ilegalno radio u Ruljančićevu ateljeu Zavod Olympija, gdje je izrađivao iskaznice za odlazak u partizane.

Nakon kapitulacije Italije radio je u Agitpropu Dalmacije i snimao za Slobodnu Dalmaciju. Nakon kapitulacije Italije 1943. godine, kada je u Dalmaciji započela njemačka ofenziva, oko 40 tisuća ljudi bilo je prebačeno do Visa, a zatim preko Italije u El Shatt, u blizini Sueskog kanala, gdje su živjeli u šatorima i pokušavali održati privid normalnog života.

O tome svjedoče i Garbinove fotografije, koji je u El Shattu dokumentirao svakodnevnicu izbjeglica, njihove intimne trenutke, od krštenja, procesija i pogreba, do mitinga i slavlja. Usprkos otežanim klimatskim uvjetima i nedostatku tamne komore, Garbin je iz El Shatta donio čak 825 fotografija, koje su iznimno vrijedno svjedočanstvo izbjegličkog života. Te fotografije iz El Shatta izložio je na izložbi u Kairu i Aleksandriji.

Zagreb u lipnju 1945. | Author: Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka

Izložene su i fotografije Mladena Ivekovića, urednik Vjesnika od 1943. do 1945., koji je kasnije bio ministar u prvoj hrvatskoj Vladi, zastupnik u jugoslavenskoj Narodnoj skupštini i diplomat u Rimu i Bonnu. Iveković je snimio Ivana Gorana Kovačića sa suradnicima, na Glamoču 1943. godine, te Vladimira Nazora što se može vidjeti na izložbi.

Zastupljena su dva živuća hrvatska fotoreportera - Živko Gatin i Franjo Cvrtila. Živko Gatin, rođen u Splitu 1923., bio je jedan od organizatora tiskanja prvog broja Slobodne Dalmacije i njen prvi reporter, vlasnik novinarske iskaznice broj jedan, a snimio je partizansku mornaricu. Franjo Cvrtila bio je borac X. Korpusa zagrebačkog, a danas je aktivni član Saveza antifašističkih boraca i antifašista RH.

Logor u Jasenovcu Spašavanje Life Schindler iz Zagreba: Izvlačila je Srbe iz Jasenovca

Snimio je dolazak pojedinih delegacija u Zagreb, uređenje Jelačićevog placa, prostor Zagrebačkog zbora i mnoge druge svakodnevne teme. Između ostaloga je aparatom Kodak Retina snimio moćnu fotografiju I. Kongresa antifašističke omladine Hrvatske u Zagrebu, održanog od 17. do 22. lipnja 1945. godine, koja pokazuje raspjevanu i nasmijanu mladež s transparentima tipa "Viva Jugoslavija". Fotografije je uvezao u album, a originalni negativi su nestali.

Posebno je zanimljiv projekt zidnih foto-novina Hermana Matesa/Mattesa, primjerice, "Zidne novine Zima 1943. - 1944.", snimljene na Kupi kod Adlešića, koje su dobar primjer, ističe kustosica Petra Braun, komunikacije s lokalnim pučanstvom, pogotovo zato što u to vrijeme većina stanovnštva nije bila pismena pa su informacije mogli lakše probaviti preko fotografija.

Mates/Mattes je bio sudionik NOB-a i člana foto-sekcije XI. korpusa Narodnooslobodilačke vojske, koji je snimao fotoreportaže iz Drežnice, Gorskog kotara i Delnica od 1943. do 1944. godine. a posebno su dojmljivi njegovi snimci prijelaza jedinica zimi preko Bjelolasice. Fotografije Stjepana Pube Cerjana, partizana, sportskog radnika i političara, te prvog poslijeratnog odgovornog urednika Večernjeg lista, posebno su vrijedan dokument vremena jer je ovjekovječio kolone seljaka seljaka i civila koje su se sa stokom povlačile zagrebačkom Ilicom prema zapadu pred nadolazećom partizanskom vojskom početkom svibnja 1945. godine.

Cerjan je snimke napravio u ranim jutarnjim satima 8. svibnja 1945., na kojima je zabilježena i zaostala stoka kako bezglavo glavinja preko pruge u Ilici. Izložba predočuje i različite, ponekad tragične sudbine autora fotografija. Ljudevit Griesbach, po nacionalnosti Nijemac, bio je zlatar, ali se počeo profesionalno baviti fotografijom. Osnovao je zajedno sa šogorom tvrtku Griesbach i Knaus za proizvodnju foto-razglednica, koje su u tom međuratnom razdoblju bile izuzetno poznate.

Ratni reporter Dragutin Rajterić, poginuo kod Benkovca | Author: Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka

Kao fotograf je surađivao sa časopisom Svijet te s Jugoslavenskom akademijom znanosti i umjetnosti. Za vrijeme NDH držao je predavanja o fotografiji, a 10. travnja, 1941. snimio je moćnu seriju fotografiju "Ulazak Nijemaca u Zagreb", koje gotovo filmskim kadriranjem objedinjuju čitavu paletu emocija tadašnjeg Zagreba. Zbog njemačkog podrijetla uhićen je 1945., imovina mu je konfiscirana, te interniran u logor na Krndiji u kojem su masovno bili zatočeni Nijemci i tamo je umro od iscrpljenosti.

"Kako je njegov opus bio marginaliziran tek mu je 1994. u Hrvatskom državnom arhivu priređena izložba pod nazivom "Lijepa naša", napominje Petra Braun. Pero Dragila, samouki fotograf i član KPJ, snimio je između ostaloga partizansko bolničko sklonište iznad Breznice 1945. godine, a nakon rata je radio u diploamciji u Washingtonu, međutim, nakon sukoba Tito-Staljin 1948. izjasnio se za Informbiro i emigrirao u Čehoslovačku. Tamo je pokrenuo imigrantski časopsi Nova borba koja je kritizirala jugoslavensku vlast. Mladen Grčević izgradio je uspješnu međunarodnu karijeru. Vilim Schwarz je poginuo za vrijeme njemačkog desanta na Drvar 1944. godine.

Marko Skejo Pregovarao s Plenkijem Top News Skejine izjave: "Jasenovac je bila bolnica za tifusare"

Zastupljen je i Ivan Softa/Sopta koji je stigao iz Hercegovine u Zagreb 1943 gdje se zapošljava kao fotograf u uredu Svjetlopisne službe pri Predsjedništvu Vlade NDH. Putovao je s ustaškim postrojbama, osobito jedinicama Crne legije, koju je snimao Leica fotoaparatom u pohodu na istočnu Bosnu - "Zgrada komande", Duvno, srpanj, 1942. "Crna legija u pohodu na Istočnu Bosnu", Drina, ožujak/svibanj, te "Na putu od Međeđe do Višegrada", ožujak/svibanj 1942.

Objavljivao je u ustaškim dnevnicima Spremnost i Hrvatski narod. Gubi mu se svaki trag u svibnju 1945. godine, u povlačenju prema Austriji, vjerojatno na Bleiburgu. U ljeto 1945. Zemaljska komisija za utvrđivanje zločina okupatora i njihovih pomagača Federalne države Hrvastke proglasila ga je krivim za ratni zločin u odsutnosti. Edmund Stőger bio je zaposlen u foto-službi NDH, a najpoznatiji je po fotografijama koncentracijskog logora u Jasenovcu, koje su bile prezentirane na izložbi "Pozitivni rad logora", otvorene u rujnu 1942. godine na Zagrebačkom zboru.

Crna legija na putu u istočnu Bosnu 1942. | Author: Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka Hrvatski povijesni muzej u Zagrebu/ privatna zbirka

Kako je fotografije snimao u propagandne svrhe ustaškog režima na snimkama nisu zabilježene strahote logora niti stravične sudbine logoraša nego frizirana svakodnevnica zatvorenika. To se vidi na seriji izloženih fotografija "Koncentracijski logor Jasenovac", snimljenih u ljeto 1942. godine, gdje primjerice logoraši pletu košare. Kako je istknula Petra Braun, dio tog foto materijala korišten je u prvom poslijeratnom filmu "Jasenovac" iz 1945. godine. Fotografski opus novinara i publicista Mahmuda Konjhodžića, ističe, Petra Braun, koji je pisao i uređivao ilegalni komunistički list Narodan borba.

Također je bio član redakcije ratnog Vjesnika, a zatim je organizirao tiskaru na oslobođenom teritoriju Otočca, nije poznat javnosti i ne spominje se ni jednoj biografiji. Za vrijeme rata uglavnom je snimao prizore iz svakodnevnog života partizana ali i civila, primjerice, slike tržnice u Topsukom 1944. godine te pokretne obućarske radionice na Kordunu. Savo Marković Štedimlija, novinar i publicist, te zagovornik crnogorske državne samostalnosti, koji je radio u Svjetlopisnoj službi pri Predsjedništvu Vlade NDH.

Snimao je urbane i socijalne teme, poput prizora "Bednja kraj Ivanca", iz srpnja 1942. godine. Zbog političkog djelovanja pred kraj rata odlazi u Beč gdje ga uhićuje Crvena armija. U zatočeništvu je proveo deset godina. Zatim je 1955. izručen jugoslavenskim vlastima i interniran na Goli otok gdje je bio četiri godine. U niti jednoj njegovoj biografiji nema podataka o njegovom radu i foto-službama NDH.

  • Avatar Nikola Pintarić
    Neron 08:23 14.Rujan 2017.

    Kako se mijenjaju države,tako dolaze neki novi povijesnićari i mijenjaju povijest i to od Austrougarske,Srpske monarhije,NDH,mraka socijalizma,od devedesetih se intenzivno izmišlja,prepisuje,briše,veliča,sve u šesnaest.

  • Tommy 09:41 12.Rujan 2017.

    Ponovo pokusavate lagati narod kao da smo u prtasumi i neznamo pravu istinu Zasto ne prikazete kako su agresori cetnici ubijali Hrvatski narod po selima i rusili Crkve i sve sto im se naslo na putu to trebate pisat ako ... prikaži još! ste Hrvatski portal ako vas pupavac cetnik ne placa, a mislim da vas on drzi na lancu svu vladu i sav tisak