Kultura
495 prikaza

Pisao sam roman iz kuta gledanja svojih mučitelja

Ahmet Umit
(Goran Stanzl/PIXSELL)
Psihološko-politički triler turskog pisca izazvao je lavinu negodovanja jer se autor drznuo dirnuti u makinacije u tamošnjoj obavještajnoj službi

Jedan je od najuglednijih i najomiljenijih suvremenih istanbulskih autora zaslužan je za popularizaciju krimića u Turskoj. Pisac i pjesnik Ahmet Ümit (53) koristi se žanrom kao medijem za preispitivanje društvenih problema koji od postanka potresaju tu zemlju i upušta se u temeljito seciranje ondašnjih anomalija za koje je odgovorna vojska, obavještajna služba, policija, ljevičari, desničari, političari, povijesno naslijeđe... (lista je podugačka).
Na pisanje krimića navele su ga okolnosti. U mladosti je bio politički aktivist u turbulentno doba, oko vojnog puča 1980. godine, kao pripadnik ilegalnog ljevičarskog pokreta koji se borio protiv diktature.

- Mnogi su moji prijatelji u tom razdoblju ubijeni. Mene je tajna policija podvrgnula mučenju. Također su me izboli nožem i ostavili me da iskrvarim na cesti. To su bila teška vremena i tada sam počeo pisati krimiće jer sam želio shvatiti što se događa u glavama tih ljudi, a preko zločina najbolje se može opisati čovjekova duša. Istodobno, promatrajući zločin, možemo govoriti i o socioekonomskom stanju neke zemlje, o njezinoj prošlosti, pa
tako govoriti o zločinu znači govoriti i o društvu - rekao je književnik kojeg je šira čitalačka publika upoznala 1996. s romanom “Magla i noć”.

Riječ je o psihološko-političkom trileru o razočaranom tajnom agentu Sedatu kojeg izjeda krivnja jer ne uspijeva riješiti slučaj ubojstva svojeg šefa, te o njegovoj potrazi za nestalom mladom ljubavnicom. Ümit ističe kako ga je za roman, prema kojem je 2007. godine snimljen istoimeni film, inspiriralo nerazriješeno ubojstvo prijateljice koja je bila u vezi s jednim generalom. Uz to je želio proniknuti u motive ljudi protiv kojih se s prijateljima u
mladosti borio pa je pisao iz perspektive obavještajca.

- Sedata nisam želio prikazati kao čudovište pa čak iako je riječ o čovjeku koji ne bira sredstva da iznudi priznanje. On je izgubio ideale. Deziluzioniran je poput svih onih koji su se tada borili unutar sistema, kao i onih koji su se borili izvan njega. Proživljava razočaranje, isto kao što sam i ja proživljavao svoje kad sam shvatio da metode koje su koristili neki moji znanci kako bi mijenjali stvari na bolje ne opravdavaju njihov čin - kaže Ümit.

Roman je po objavljivanju izazvao kontroverze jer svjedoči o makinacijama unutar obavještajne službe i odnosima između obavještajne službe i države koji su potkraj ‘90-ih dolazili do usijanja. S druge strane, “Magla i noć” čitateljima preko granice koji su neupućeni u političku situaciju u Turskoj ne pružiti iscrpan uvid u kompleksan odnos koji ondje vlada između tajnih služba, policije, vojske i države. Ümit je roman pisao prije svega ponirući u psihu svojih kompleksnih likova, gradeći ih na temeljima specifičnog političkog i povijesnog okruženja, pa je publika željna skandala iz obavještajne zajednice ostala priskraćena.

- Krimiće pišem prema uzoru na Dostojevskog, Poea i Agathu Christie koji su neraskidivo bili vezani uz socijalnu tematiku i u isto vrijeme govorili o nekim tamnim aspektima ljudske psihe. Prozirni politički radikalizam, koji je donekle svojstven Skandinavcima, me ne privlači jer sam to proživio u mladosti - kaže Ümit koji je do danas napisao 20 romana, ali s niti jednim nije nadmašio komercijalni uspjeh “Magle i noći”.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.