Svim ksenofobima i zapadnjačkim kršćanskim fundamentalistima BBC je opalio vruću šamarčinu tekstom o zoroastrijanstvu. Govor o "nama" i "njima" na Zapadu već dugo dominira u govoru o politici prema Iranu, piše BBC. A i kršćanstvo se učestalo koristi time da svoj identitet i vrijednosti po SAD-u i Europi suprotstavlja vrijednosti i identitet "bliskoistočnih drugih".
A zapravo već i površan pogled na religiju koja se prakticira dandanas, pokazuje da vjerovanja, kultura i svi ideali redom koje si Zapad prisvaja, potječu isključivo iz Irana. Antički iranski prorok Zaratustra (na perzijskom Zartosht, na starogrčkom Zoroaster) živio je između 1500. i 1000. godine prije Nove ere.
Prije Zaratustre antički Perzijanci štovali su božanstva stare iransko-arijevske religije, nasuprot indo-arijevske religije koja će postati poznata kao hinduizam. Zaratustra je to osuđivao i propovijedao da se treba štovati samo jednog boga, Ahuru Mazdu, "Gospodara mudrosti". Tako je došlo do velike podjele između indijskih i iranskih Arijevaca, ali i do prve svjetske monoteističke religije.
Vremenom su se iz ovakvog vjerskog naslijeđa razvili redom judaizam, kršćanstvo i islam, tri velike monoteističke religije koje od zoroastrijanstva baštine raj i pakao, Sudnji dan, anđele i demone, niz stvari iz učenja Zaratustre. Te tri vjere su od zoroastrijanstva pokupile i niz stvari iz zoroastrijanskih kanonskih spisa. Među ostalim borbu dobra i zla, odnosno Duha svetog kao "Spenta Manyu" protiv Ahrimana koji predvodi sile zla i tame.
Prema toj vjeri, čovjek ima izbor kojoj će se strani prikloniti, ali Dobro će svakako pobijediti, a čak i oni osuđeni na vječni oganj pakla, na kraju će uživati blagoslov raja. Zoroastrijanstvo je u abrahamskim religijama završila nakon što su niz tih koncepata preuzeli babilonski židovi nakon što ih je oslobodio perzijski car Kir Veliki.
U vjeri židova su se počeli pojavljivati likovi poput Belzebuba, a kako su Perzijanci stali prodirati u grčka područja, stari Grci, koji do tada nisu davali pet para na utjecaj čovjeka na milost ili nemilost bogova, i stari Grci su u svojoj filozofiji stali sve više spominjati čovjeka kao gospodara svoje sudbine. Zoroastrijanstvo nekoć je pokrivalo cijelo Perzijsko carstvo, središnju Aziju, od Tadžikistana i Afganistana do Balkana, a danas je to tek jedna mala, izrazito manjinska vjera na prostoru uglanom Irana.
No, u 10. stoljeću još je bila dovoljno moćna da proizvede u konačnom obliku "Knjigu Arda Virafa", živopisni kozmički opis putovanja u Raj i Pakao, pa ako se netko sjeti da ga opisi jako podsjećaju na jedno djelo Dantea... Druge poveznica čak su i puno jasnije. Rafael je Zaratustru prikazao u radu iz 16. stoljeća kao proroka koji drži Zemlju. Nijemac Clavis Artis je na prijelazu iz 17. u 18. stoljeće Zaratustri posvetio svoje djelo o alkemiji, navevši mnoštvo njegovih kršćanskih opisa.
Kršćanska Europa Zaratustru je smatrala kao gospodara magije, filozofa, astrologa, posebno nakon renesanse. Danas se zoroastrijanstvo pojavljuje i u nazivu francuske modne marke Zadig & Voltaire. Voltaire je, naime, u 18. stoljeću pisao o Zadigu i perzijskim zoroastrijanskim pričama. Zoroastrijanstvom su oduševljeni bili i Goethe, Thomas Moore...
Mozartova "Čarobna frula" u svom libretu spominje svećenički lik Sarastro, obrađuje svjetlo spram mraka, suđenje vatrom i vodom, priča o mudrosti i dobroti iznad svega. Da ne govorimo da je na svoje zoroastrijanske korijene bio jako ponosan i megapopularni glazbenik Farrokh Bulsara, poznat i kao Freddie Mercury.
Richard Strauss je skladao "Tako je govorio Zaratustra", koja je u 20. stoljeću postala glazbena tema za "Odiseju 2001. u svemiru". Pa Nietzsche, pa automobilska kompanija Mazda, pa Azor Ahai iz "Igri prijestolja", pa mračna strana nasuprot dobra koja se spominje u "Ratovima zvijezda"... Toliko o tome koliko su zapadnjačka kultura, tradicija, vrijednosti nešto sasvim drugačije od Irana.
