Jedan od onih koje je vijest o smrti glumca Ive Gregurevića najviše rastužila je zasigurno filmski redatelj Branko Schmidt. "Proklete nove godine. Mrzim ih. Na Novu godinu 2001. umro mi je prijatelj Fabijan Šovagović, a sad i Ivo. S Ivom sam se upoznao na Akademiji, postali smo prijatelji, suradnici, a zatim i vjenčani kumovi. Ne mogu izreći svoju tugu", rekao je redatelj u čijim je brojnim filmovima igrao Ivo Gregurević.
"Od mojeg prvog igranog filma na Akademiji, pa sve do 'Imena višnje' i 'Agape' Ivo je bio nezaobilazan. Sve je tu, od TV-filma 'Hildegard' iz 1982., preko 'Gospodskog života Stipe Zvonareva', 'Sokol ga nije volio', serije 'Hajdučki gaj', do 'Puta lubenica', 'Metastaza' i 'Agape'. Igrao je u gotovo svim mojim filmovima. On i Fabijan bili su doista slični zbog dvije karakteristike. Imali su izvanjsku tvrdoću i ravničarsku mekoću. Tom izvanjskom tvrdoćom prikrivali su ranjivost i obojicu je krasila iznimna ljudska čestitost i poštenje. I zato sam obojicu volio beskrajno", kaže Branko Schmidt koji je bio i s Gregurevićem u najtežim trenucima, nakon moždanog udara.
"Strašno je teško prihvatio posljedice bolesti. Zato smo svaki dan, šest mjeseci, hodali savskim nasipom i razgovarali. Vikao bi i ljutio se kad se nije mogao sjetiti neke riječi, ali iz dana u dan smo vježbali i pomalo mu se vraćao govor i pamćenje. Nakon toga snimio je još dvije sezone serije 'Odmori se, zaslužio si' i odigrao u nekoliko mojih filmova", govori neutješni Gregurevićev prijatelj i kum.
Redateljica i scenaristica Snježana Tribuson, također je surađivala s Ivom Gregurevićem još od studentskih dana.
"Ja sam četiri godine mlađa od Ive i upoznali smo se na Akademiji. Od tada on je postao moja svojevrsna maskota. Ako mi ne bi bio u filmu ili seriji, mislila sam da nešto neće biti u redu. Iskreno rečeno, ono što me kod njega oduševljavalo je strast za glumom i način na koji je znao braniti ono što bi napravio pred kamerom. Jer Ivo je na glumačke probe dolazio već s gotovom idejom i redateljskim prijedlogom", govori redateljica zahvaljujući kojoj je Gregurević ostao upamćen i po ulozi u njezinom filmu 'Tri muškarca Melite Žganjer', 'Ne dao bog većeg zla', kao i 'Sve najbolje' iz 2016. Ipak, najduže su surađivali upravo na seriji 'Odmori se, zaslužio si', s kojom su u pet sezona snimili 70-ak epizoda.
"Ivo je bio svjetska klasa jer je mogao glumiti baš sve. Iako su mu najčešće davali uloge grubih, ruralnih tipova, on je mogao biti što god poželi. Rekla sam mu jednom - 'Ivo, ako želiš igrati dijete, ja ću ti to dati'. Njegova nevolja bila je to što je prije moždanog udara tekstove učio s nevjerojatnom lakoćom. Dva puta bi pročitao tekst i upamtio ga. Nakon toga ljutio se jer mu je trebalo više vremena. Ali, na setu je opet bio briljantan. Ivo je nezamjenjiv i nenadoknadiv. Njegova smrt još mi je tim teža, jer je i meni na Novu godinu umro otac", kaže Snježana Tribuson.
Filmski redatelj Dalibor Matanić (43) kaže da je Ivo na snimanju filma 'Kino Lika' imao moždani udar, a već dva mjeseca nakon imao jedno od najluđih snimanja ikad.
- 'Ćaću' smo snimali 2011. i rekao si nema veze što nema 'para', bitno da se snima i napokon da mi netko nudi improvizaciju. Sjećam se da si se rasplakao kad sam ti rekao me podsjećaš na moga djeda. Ljudino velika i luda, sretan put - oprostio se Matanić.
I Vinko Brešan je dva puta angažirao Ivu Gregurevića. Prvi put 1999. u filmu 'Maršal' i drugi put 2003. u filmu 'Svjedoci'.
"Ja sam imao veliku sreću da sam dva puta s njim surađivao. U 'Maršalu' zato jer je bio idealan gradonačelnik malog mjesta. Odlično je odigrao beskrupuloznog lika i točno sam znao da će napraviti duhovitu ulogu a da ne napravi karikaturu. U 'Svjedocima' je igrao malu ulogu. Imao je dvije scene u kojima je morao dati vrlo ozbiljnu emociju, a u cijelom filmu pojavio se u sedam scena gdje je morao glumiti mrtvog u lijesu. Samo njegovo lice i njegovo prisustvo je davalo tim scenama bitnu težinu", prisjeća se Brešan i kaže:
"Odlaskom Ive Gregurevića hrvatska je izgubila velikog umjetnika. Ivo je bio velik zato jer je na savršeno točan način znao staviti i samog sebe i svoj talent u službu nekog filma. I tim filmovima je davao vrijednost koju bez njega sigurno ne bi imali."
Ivo Gregurević rođen je u Donjoj Mahali kod Orašja 1952. godine. Studirao je na Akademiji dramskih umjetnosti u Zagrebu. Debitirao je 1977. u filmu Bogadna Žižića "Ne naginji se van" glavnom ulogom provincijalca na radu u Njemačkoj. Iste je godine snimio kultni film Antuna Vrdoljaka "Mećava" u kojemu igrao lik Ivana.
Zadnjih dana snimao je ulogu u novom filmu Ivana Gorana Viteza. Tumačio je rabijatne i grube "narodske tipove" poput otmičara u "Osuđenima" (1978.) Zorana Tadića i istražitelja u filmu Krste Papića "Život sa stricem" (1988.). U igranoj seriji "Velo misto" snimanoj od 1979.-1981., koju je režirao Joakim Marušić, Gregurević je igrao ulogu Netjaka. Godine 1986. postao je član ansambla Drame HNK u Zagrebu. Film Čaruga snimio je 1991. godine. U njemu je, uz glavnu ulogu, zaigrao i ženski lik snaše. Tijekom 80-ih i 90-ih ostvario je niz iznimno zapaženih velikih uloga na filmu. U kazalištu je, između ostalih, igrao i u dramama Shakespearea, Čehova, Gogolja, Krleže i Držića.
Nagradu Hrvatskog društva dramskih umjetnika osvojio je 1998. za film "Šokica" i 2006. za ulogu u filmu i istoimenoj seriji "Duga mračna noć". Dobitnik je i najprestižnije nagrade Vladimir Nazor. Godine 1995. u Orašju je pokrenuo festival "Dani hrvatskog filma". Ivo Gregurević iza sebe ima više od 90 filmova, 19 televizijskih serija te 30-tak kazališnih predstava.
