Kultura
2700 prikaza

"Neću zarađivati novac na krvi naroda čiji sam bio dio"

Miki Manojlović
Boris Ščitar/Večernji list/PIXSELL
Miki Manojlović u Zagreb je doputovao na premijeru filma "Sam samcat", ali i da Expressu otvori dušu

Film redatelja Bobe Jelčića "Sam samcat", koji je prikazan prošli tjedan na Zagreb Film Festivalu, bio je razlog da Predrag Miki Manojlović ponovno dođe u Zagreb. Danas 68-godišnji glumac iza sebe ima briljantnu karijeru od 75 filmova i 9 TV serija, gomilu priznanja, Nagradu za žvotno djelo na filmu, Nagradu za životno djelo u kazalištu, dvostuki je dobitnik Nagrade Grada Beograda za doprinos kazalištu, mnogo nagrada za kazališne i filmske uloge u zemlji i inozemstvu, nosilac francuskog Ordena umjetnosti i književnosti u rangu viteza iz 2017. godine.

Još u Jugoslaviji njegovo ime na plakatu za film ili predstavu bilo je garancija uspjeha, a jednako uspješnu međunarodnu karijeru nastavio je 90-ih, kad se s danas 48-godišnjom suprugom, također glumicom Tamarom Vučković, preselio u Pariz i ondje živio do 2009. Kad su me kontaktirali iz produkcije, načelno su mi ispričali radnju filma. Upoznao sam izuzetnog Bobu Jelčića te je došlo do odluke o zajedničkom radu Tematika je univerzalna, razvedeni suprug koji se bori sa sustavom kako bi mogao češće viđati kćer.

Vjerujem da je Bobo film napravio na temelju vlastitog iskustva s institucijama, ali ipak nije dokumentaristički ispričao priču. Svidjelo mi se što je priča ispričana, da tako kažem, po obodu umjesto dijalozima. Kao i u stvarnosti - sva ta gomila života koji nas okružuje čini nas zarobljenicima odnosa od kojih se teško možemo osloboditi.

Miki Manojlović, princ Charles | Author: pool/Pixsell pool/Pixsell

Tijekom karijere igrali ste u filmovima koji su kasnije izazivali polemike, pa čak i na međunarodnoj razini. Jeste li namjerno birali baš takve filmove?

Mislim da nisam igrao ni u jednom takvom filmu. 

Podsjetila bih vas na tri: 'Rane', 'Underground' i talijanski film 'Artemisia'. Gloria Steinem, američka feministica, dijelila je čak i protestne letke po festivalima prije projekcije jer je tvrdila da 'Artemisia' vrijeđa žene, zato što se glavni lik, mlada slikarica, zaljubljuje u Agostina Tassija, kojeg igrate vi. Steinem je tvrdila da film poručuje ženama neka silovanje opravdaju svojom zaljubljenošću.

Vidite, to je bila totalna budalaština. 'Artemisiju' je režirala žena - Francuskinja Agnès Merlet, koja je i sama rekla da je u filmu željela glavnu junakinju prikazati kao emancipiranu mladu ženu, a ne kao slabašnu djevojku koja dopušta drugima da upravljaju njezinim životom. Artemisia Gentileschi i jest bila emancipirana još u srednjem vijeku jer u to doba žene nisu bile slikarice. Stoga smatram cijelu ovu akciju Glorije Steinem nepotrebnom.

Kultni film 'Rane' snimljen 1998. državna televizija nije htjela promovirati jer, kako su rekli, prikazuje Srbiju u lošem svjetlu, a zbog Kusturičina filma 'Underground' oglasili su se čak i ugledni filozofi Alain Finkielkraut, a mnogo kasnije i Slavoj Žižek te Bernard-Henri Lévy.

Film 'Rane' Srđana Dragojevića je naprosto fenomenalan film i drago mi je da sam igrao u njemu. A Finkielkraut je 1996. kritizirao žiri u Cannesu jer je Kusturici dodijelio Zlatnu palmu i tvrdio da je 'Underground' srpska propaganda. Finkielkraut je tad bio mrzitelj - za njega su Srbi bili apsolutni bad guys. Ali je li moguće da su u cijeloj priči bili baš jedini bad guys? Znate, u to vrijeme mnogi su ugledni filozofi bili u fazi odlučnog sagledavanja kako bi ovaj Balkan trebalo srediti i kako bi on trebao izgledati. I svatko od njih je imao svoje gotovo rješenje. Odmah posumnjam u ljude koji uvijek sve znaju najbolje. Danas nisam siguran da bi isti ti filozofi situaciju sagledavali na isti način niti da bi taj film danas tumačili tako kako su ga tumačili te 1996. Ozbiljno to mislim.

Ali 12 godina kasnije, dakle 2008., Slavoj Žižek je gostovao s Lévyjem u New York Public Library i tad je rekao da je 'Underground' najstrašniji film koji je gledao te da Emir Kusturica prikazuje Jugoslaviju kao zemlju 'vječnih orgija' u kojoj ljudi samo bludniče, loču i tuku se. Kusturica mu je odgovorio da je Žižek YouTube filozof i da dolazi iz zemlje bez filozofske tradicije.

Nisam znao za tu njihovu svađu. 'Underground' osobno smatrm odličnim filmom i danas nakon toliko godina. Finkielkrauta i Žižeka ne znam osobno, ali poznajem Bernarda Henrija Lévyja. Obiteljski je multimilijunaš. Mislim da je u svojem životnom opusu aktivnog miješanja u sve napravio mnogo pogrešaka. Ono dobro što je učinio jest da je radio na zbližavanju francuskih i njemačkih intelektualaca. Pitali ste me jesam li namjerno birao takve filmove i jesam li imao osobno zbog toga problema, odgovor je - ne.

Miki Manojlović | Author: Davor Višnjić/PIXSELL Davor Višnjić/PIXSELL

Bili ste od 2009. do 2011. predsjednik upravnog odbora Filmskog centra Srbije, ali ste dali ostavku. Zašto?

U to vrijeme na vlasti je bila Demokratska stranka i pozvali su me. Ubijao sam se od posla, ali nisam uspio u najvažnijoj stvari - da FCS odvojim od Ministarstva kulture. Smatram da takva ustanova mora biti neovisna od politike te da mora imati autonomiju i povjerenje da će raditi korektno i u interesu srpskog filma. I upravni odbor je bio jako dobar, do trenutka raspisivanja natječaja za dodjelu sredstava. Iznos je bio naravno nedovoljan. Oko tri milijuna eura za sve - od razvoja scenarija do snimanja filmova u svim kategorijama. I kad smo pokušali podijeliti novac, došlo je do pucanja odbora na dvije frakcije jer je Demokratska stranka počela gurati neke svoje projekte, za koje sam smatrao da ne zaslužuju podršku. Morali smo pristati na kompromise i tad mi se smučilo. Inače, tad sam osobno skinuo s popisa projekt moje kćeri. Drugi su me molili da to ne radim. Bio je to jedan od gorih trenutaka u mojem životu. Pitala me zašto sam joj uzeo mogućnost da snimi svoj prvi film? Na kraju sam barem iz te cijele situacije izašao čista obraza.

Vratili ste se iz Pariza u Beograd 2009. godine da bi vam sin tu krenuo u školu. Kakve promjene je doživio Beograd u tih 15-ak godina, koliko vas nije bilo? Zaustavljaju li vas i dalje na ulici? Godi li vam još slava?

Promijenio se Beograd jako, ali ništa ne može promijeniti moju ljubav prema gradu u kojem sam rođen i odrastao. Slava mi je godila dok sam bio stvarno jako mladi glumac, tamo negdje s 21—22, nakon što sam se prvi put pojavio na televiziji. Mislim u 'Otpisanima', koji su bili popularna serija, i jer su postojala samo dva televizijska kanala. No ubrzo sam shvatio ispraznost slave i da je sve to jako nepotrebno. Evo, nedavno sam bio u Pragu, nešto snimao. Tamo ljudi ne znaju tko sam i moram vam reći da sam neizmjerno uživao vozeći se gradskim prijevozom. Kupio sam kartu za devet kruna, sjeo i promatrao lica ljudi kako ulaze i izlaze, nose torbe... Nastavio sam se voziti bez cilja i uživao u vlastitoj anonimnosti jer ona daje veliku slobodu. U Beogradu to ne bih mogao, tu se vozim samo autom. Unatoč svemu, još vjerujem za sebe da sam normalan tip. Iako se nisam u Beogradu vozio javnim prijevozom pa negdje od 70-ih...

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.