'Ne mogu se naviknuti na to u kakva smo se govna pretvorili'

Pljačka građana, u koju su pošli skupa sa svojim stranim partnerima, glavna je odlika svih ex-YU vladara. U državama koje još nisu ni blizu ulaska u EU, poput Srbije, Bosne i Hercegovine, Makedonije, Crne Gore i paradržave Kosovo, to je najočitije. Ta regija zaista djeluje kao velika grozna država kad se vidi koliko su političari podli, sustav urušen, a građani nesretni. Čak i granice prelazimo pokazujući osobnu iskaznicu. Kako je politika prljav posao, ne treba gajiti iluziju da nam bilo tko izvana želi pomoći. Kapiram da svim političkim strukturama unutar regiona, ali i izvana, odgovara crna zona u kojoj se može opušteno privatizirati, švercati, krasti i ubijati. Nitko se ne uzbuđuje zato što u Srbiji ili BiH radnici nemaju nikakvih prava, štoviše, to je baš zgodno za profit, a profit je jedini pravi gospodar u današnjoj civilizaciji.

U romanu ne idealizirate uspomenu na SFRJ, dotle da čak i u njenom visokotehnološkom, apsolutno uspjelom čudu od države navodite nacionalnu isključivost na nekim razinama, izvaninstitucionalna ubojstva posjetitelja iz druge dimenzije, takve stvari. Ipak, da je nekim čudom ta zemlja opstala, kao federacija ili konfederacija, bi li zbilja imala šanse postati ekonomsko čudo?

PROMO

Bilo bi lijepo zamisliti da je došlo do mirne tranzicije Jugoslavije u demokratsku i građansku federaciju, odnosno konfederaciju. Toj državi su, još ranih 90-ih, bila širom otvorena vrata EU, to nije nikakva tajna, ali su glupost, nacionalizam, rat i lopovluk bili brži i jači od takvih ideja. Bila bi to jedna divna, uravnotežena, bogata država sretnih Jugoslavena, koja bi superiorna bila u sportu i tko zna u čemu još. Međutim, za ono što sam htio postići u romanu, bila mi je potrebna crvena Jugoslavija kako bi kontrast između nje i ovoga što je na njenim ruševinama nastalo, bio što jasniji.

Kad opisujete prijelaz iz jedne dimenzije u drugu, opisujete šok prizorom poput onoga iz "Mad Maxa 3”. Pretpostavljam da ste zamišljali sebe u toj situaciji. A opisali ste prijelaz iz high-tech 21. stoljeća u ono što je Beograd danas. Kakav bi bio civilizacijski šok nekoga s iz bivše Jugoslavije tko bi iz 1989. uskočio u 2018. godinu?

Upravo sam ja taj putnik vremeplovom na kojeg aludirate. Dobro se sjećam kako je bilo 1989. i dobro vidim kako je danas. Ipak sam bio u godinama kad mozak najbolje radi, bilo mi je četrnaest kad se sve počelo raspadati. Srbija je osobito propala, u njenom slučaju najlakše je reći: 'Šta se to, jebote, ovde dogodilo!' Doživim šok čim izađem iz zgrade. Idem ulicama i plačem gledajući na što sliče one, na što sliče ljudi koji njima koračaju. Srbija je zemlja siromaha, depresivaca, propalica, pijanaca, narkomana, džibera i siledžija. Otpaci su na svakome milimetru, umjesto ptica, nebom lete plastične vrećice, bačve s otrovnim otpadom zakopavaju po njivama, a degenerici grade vikendice na bunarima iz kojih se Beograd napaja pitkom vodom. Iz toga je jasno koliko građani Srbije mrze i svoju zemlju i sami sebe. Kad uđete u Srbiju noću, pomislit ćete da u daljini vidite partizanske logorske vatre. Ali ne, to gore divlji deponiji. Nikad se neću priviknuti na to u kakva smo se govna pretvorili. Shvaćam da se na sličan način može opisati stanje i u većini drugih zemalja bivše Jugoslavije.

Knjigu su vam tiskali u 24.000 primjeraka. Ne znam za Srbiju, ali u Hrvatskoj takva literatura o tome može samo sanjati. A opet, imate vrlo velikih problema s organizacijom predstavljanja i tog i drugih romana.

Za četiri mjeseca, koliko je knjiga bila prva na top listi, na RTS-u se o tome govorilo ukupno minutu i pol, u izvještaju s beogradske promocije 29. studenog, i to u marginalnom 'Kulturnom dnevniku'. Nijedan drugi medij nije objavio vijest o promociji, a to je bila jedna od najmasovnijih književnih promocija u Srbiji ikad, s 500 posjetitelja. Izdavač je donio 150 knjiga i sve ih tamo prodao. Potpisivao sam ih sat i pol. Knjiga je oborila mnoge rekorde. Imao sam još 15 promocija, od čega 13 u Srbiji, od čega samo jednu u budžetskoj instituciji, i to u Kulturnom centru Šabac, a Šabac je jedan od tri opozicijska grada u cijeloj zemlji. Ovaj režim me nagazio svim mogućim blokadama čim se ustoličio. Objavio sam roman 'Urednik', još 2013., koji, po srpskim medijima, nikad nije ni postojao. Objavio sam zbirku 'Priče s dijagnozom', 2015., koja su ignorirali i mediji, i biblioteke, i kulturni centri, a objašnjenje za to dobio sam još u ljeto 2013., od jednog čovjeka iz krugova bliskih srpskom poglavniku, koji me upozorio da se nalazim među pet Vučićevih najomraženijih likova. Kad vidim kako prolaze svi koji dignu glas protiv režima, jasno je da ovako prolazim zato što lajem. Ova knjiga je moj obračun baš s takvim sustavom i bilo bi čudno da, poslije godina ignoriranja, ti kriminalci baš nju počnu promovirati. Ignoriranje se nastavlja, ali slijede makedonsko izdanje, slovensko za koji mjesec, pregovaramo o ekranizaciji i kazališnoj predstavi, a spremam i dva nastavka, točnije spin offa, tako da će moji romani nadživjeti zlo koje danas upravlja Srbijom.

Iz sličnih razloga uvijek sa sobom nosite suzavac.

YouTube

Nije ovo režim koji, poput Miloševićeva, ima vjerne fanove. Vučića mrze i oni iz njegove neposredne blizine, jer on upravlja ljudima kombinacijom potkupljivanja i zastrašivanja. Na ulici mi uglavnom bacaju high-five i pozdravljaju me zbog aktivizma. Međutim, uvijek treba biti oprezan u zemlji koja je prvak u nasilju i neriješenim ubojstvima. Ne treba podcijeniti stanje u kojem te u zamjenu za bijedni honorar netko može napasti čak i ako si mu osobno simpatičan. Ne treba podcijeniti ni fašiste na vlasti koji trenutno glume demokraciju, a prekosutra, ako im zatreba, uz dva nacionalistička spina mogu u cijeloj zemlji stvoriti psihozu sličnu onoj iz ranih 90-ih ili u proljeće 1999. Kad režim počinje živjeti na podjeli građana na patriote i izdajnike, Vidojković nesumnjivo spada među izdajnike. Suzavac nosim zato što je legalan, ne bih li imao kakvu-takvu šansu obraniti se ako dođe do nekog sranja.

* Roman "E baš vam hvala" bio je jedan od nominiranih za Nagradu Fric 2018. za fikcijsku prozu u organizaciji tjednika Express.