Kultura
1048 prikaza

'Naš fašizam majka je svih desnih populizama danas'

Antonio Scurati
YouTube
U Italiji je bio tabu pisati o Mussoliniju, a Antonio Scurati usudio se učiniti točno to

Leone Ginzburg govori "ne" 8. siječnja 1934. Još nije navršio 25 godina, ali rekavši "ne" kreće prema vlastitome kraju. Odlučnim odbijanjem idolatrije fašizma, rusko-ukrajinski Židov, pisac i urednik Ginzburg nepovratno je promijenio tijek svojega života, ali i postao moralni simbol talijanskoga antifašizma. Umro je u rimskom zatvoru 1944. u dobi od 35 godina od posljedica nacističkog mučenja.

Njegovu životu, tijekom kojega je ostavio neizbrisiv trag u kulturnoj i društvenoj povijesti Italije - ponajviše kroz svoj rad u nakladničkoj kući Einaudi, koju je suutemeljio - posvećen je roman "Najbolje doba naših života" (2015.) talijanskog pisca Antonija Scuratija, čiji sugestivan početak služi kao neugodan podsjetnik na to da smo se danas, 84 godine od Ginzburgova "ne", i više od 70 godina od kraja 2. svjetskog rata, ponovno našli na kušnji: reći odlučno "ne" nacionalističkim tendencijama desničarskih populističkih politika koje pogađaju Europu i svijet.

Knjigu je objavio nakladnik Fraktura, u čijoj je nakladi izašao i Scuratijev roman "Dijete koje je sanjalo kraj svijeta", godine 2009. uvršten u najuži izbor za nagradu Strega. Oba prijevoda potpisuje Ana Badurina. Dobitnik nekoliko prestižnih nagrada, među kojima Premio Campiello i Premio SuperMondello, Scurati (1969.) piše i eseje, a djela su mu prevedena u nizu zemalja.

Roman 'Najbolje doba naših života' priča je o fašizmu u Italiji, o Drugom svjetskom ratu, mraku ljudskosti... Priča je to koja u središte pozornosti stavlja heroje povijesti: i poznate i nepoznate, i one koji su svoje živote stavili u službu otpora tei borbe protiv represivne i opresivne stvarnosti, i one – obične, male ljude, na čije je živote ta stvarnost nepovratno utjecala. Rekonfiguracija stvarnosti pod utjecajem propagande/medija vaša je omiljena polemička tema. Kako objašnjavate činjenicu da se ta rekonfiguracija još događa danas, u globaliziranom svijetu gotovo apsolutne dostupnosti informacija?

Antonio Scurati | Author: YouTube YouTube

Ne bismo se trebali čuditi trajnoj snazi propagande. Tijekom 20. stoljeća propaganda je stotinama puta demantirana krutim realnostima života, ali propaganda nema nikakve veze sa stvarnošću, ona se ne bavi domenom realnoga - ne postoji nešto opipljivo što može poslužiti kao demanti propagande. Propaganda ima veze sa strahom od mraka, što je nešto što neprekidno preplavljuje ljudski mozak. Početkom prošlog stoljeća propaganda je imala jedan isključivi cilj: dati pozitivne impulse i pokrenuti ljude na djelovanje - da ubiju, da opetovano ubijaju. Danas je njezin cilj suprotan: na svaki način inhibirati bilo kakvu ljudsku akciju - danas populistički čelnici koriste strah kako bi reducirali političko djelovanje naroda.

Krvoproliće Drugog svjetskog rata ponovno se dogodilo na europskom tlu prije samo 25 godina, u Hrvatskoj i BiH. U Siriji i Jemenu i danas bjesne ratovi koji rezultiraju tisućama mrtvih i milijunima izbjeglica. Znači li to da od tog iskustva nismo ništa naučili? Nalazi li se ljudsko društvo još na rubu barbarstva?

Ljudsko se društvo neprekidno nalazi na rubu barbarstva. To bi mogla biti definicija ljudske civilizacije: tanak sloj boje na planini barbarstva. Znam da to možda zvuči obeshrabrujuće, ali prava je istina da golemi povijesni teret Drugog svjetskog rata uopće nije ni na koji način oblikovao živote generacija koje su uslijedile. Utjecao je jedino i isključivo na one muškarce i žene koji su proživjeli iskustvo tog rata i možda na generaciju nakon njih. Ta je prošlost nestala - s njom nas više ne vezuje apsolutno ništa.

Europsku uniju potresa izbjeglička kriza, milijuni ljudi iz Afrike i s Bliskog istoka pokušavaju, bježeći od ratova i siromaštva, doći u Europu. Talijanski ministar unutarnjih poslova Matteo Salvini nedavno je cinično poručio da imigranti mogu doći u Italiju, ali samo ako putuju zrakoplovima u prvoj klasi. Desničarske politike jačaju diljem Europe i svijeta: sprema li se svijet na još jednu rekonfiguraciju nacionalističke stvarnosti u nešto prihvatljivo i vodi li nas to ravno u novo doba moralnoga mraka?

Antonio Scurati | Author: Fraktura Fraktura

U to uopće nema nikakve sumnje. Strah od strane invazije ključni je pokretač talijanskoga fašizma u 20-im godinama prošloga stoljeća. U to su se vrijeme 'strancima' smatrali socijalisti, čak i ako su bili Talijani, jer su se zalagali za preslikavanje u Italiji ključnih ideja ruske revolucije. Stigmatiziralo ih se kao 'azijsku kugu', zbog čega ih je bilo legitimno ubijati. Mi danas još nismo došli do faze kad bi se na isti način smatralo prihvatljivim ubiti stranog uljeza, ali smo svakako dosegli točku u kojoj je u redu naprosto ga pustiti da umre – da se, na primjer, utopi.

Europsko stanovništvo sve je starije i sve je više prisutan problem manjka radne snage. Mnoga istraživanja pokazala su da europske nacije imaju velike koristi od imigrantskih radnika. Kako pomiriti sve veću nesnošljivost prema imigrantima i apele za 'očuvanje europskog načina života' s jedne strane, s realnim potrebama i benefitima koje migranti donose europskim društvima s druge strane?

Ne sviđaju mi se idilične ideje o ljudskom suživotu. Ta je iluzija nanijela golemu štetu našem društvu i izazvala raspad socijalističke političke tradicije. Migracije u Europu iz Afrike i Azije uzrokuju enormnu povijesnu dramu s kojom se moramo suočiti bez moraliziranja i osjećaja superiornosti. Povijest je jedan dugi niz sukoba; borba za preživljavanje ljudskoga društva bitka je koja nema kraja. Mi se moramo nastaviti boriti na pravoj strani povijesti, ali znajući da ta borba zapravo nikad ne završava. Također moramo osvijestiti da ono što proteklih 70 godina nazivamo europskim načinom života naprosto ne može biti očuvano kad milijuni ljudi iz Azije i Afrike dolaze na naše tlo. Socijalna država, koja već polako blijedi, morat će biti ukinuta.

U svojem prikazu traume i njezina utjecaja na pojedinca i na psihu društva držite se novinarski suzdržanog faktografskog pristupa. Naglasak na detalje kompenzira odsustvo psihološke konfabulacije: čitatelj dobiva stvarnu, emocionalno angažiranu istinu. Pišete o stvarnom ratu koji je faktografski završio; međutim, 'Najbolje doba naših života' je ozbiljan podsjetnik da se čovječanstvo nastavlja suočavati s čitavim nizom svakodnevnih metaforičkih 'ratova'. Koji je, po vama, ključni 'rat' s kojim se suočava 'čovjek današnjice'?

Ne postoji tako nešto kao 'čovjek današnjice'. Živimo u shizofrenom svijetu. Mi zapadnjaci odvojeni smo od ostatka svijeta, od svih ostalih ljudskih bića koja žive na ovom planetu. Ta razdvojenost svoj vrhunac doseže kad te ljude dočekujemo kao imigrante. Ili kad mi odlazimo k njima kao turisti. Globalni turizam jedan je od najvećih nesporazuma našega doba. I više od toga: turizam je trajan nesporazum, metoda koju je izmislila kasna moderna kako bi mogla nastaviti održavati lažnu sliku sebe i nastaviti lagati samoj sebi. Mi, ljudi zapadnoga svijeta, živimo na istom planetu sa svim ostalim pripadnicima ljudske rase, ali ne živimo u istom dobu. Ti nam ljudi dolaze iz nekog sasvim drugog vremena.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
  • Avatar Lonsalotta
    Lonsalotta 01:52 02.Kolovoz 2018.

    Dobrodošli na najbolju stranicu sex dating ==>> Sexydrom.com

  • MaryellenGraves 23:33 01.Kolovoz 2018.

    Zaradim od 30.000 do 35.000 dolara mjesečno za rad kod kuće na računalu kod kuće. Radim ovo za 2 godine, a prošli mjesec sam zaradio prvu petu plaću za plaćanje svih vremena! posjetite..>> Ecash10.COM