Kultura
3143 prikaza

'Moja predstava ne veliča rat, zato su je skinuli'

Anica Tomić
Sanjin Strukić/PIXSELL
Redateljica Anica Tomić ogorčena je na raštimanu državu u kojoj prošlost služi samo zato da ubije budućnost

U kazališnim krugovima snažno je odjeknula vijest da je predstava "Hotel Zagorje", koja je trebala biti premijerno izvedena u Gavelli 18. studenog, na dan pada Vukovara, otkazana, odnosno prolongirana za dvije sezone zbog financijskih problema tog kazališta. No ubrzo se društvenim mrežama proširio glas da je riječ o ideološkoj cenzuri Gradskog ureda za kulturu.

Zbog toga smo razgovarali s redateljicom mlađe generacije Anicom Tomić, koja je zajedno sa svojom stalnom dramaturginjom Jelenom Kovačić trebala postaviti u Gavelli taj nagrađivani, ali i provokativni hit roman Ivane Bodrožić o iskustvima djevojčice iz Vukovara u izbjeglištvu i njezinu viđenju Hrvatske.

Franjo Dijak Franjo Dijak Life Ta ustaška moda da žele rat, žele li ga opet izgubiti?

Anica Tomić ima status slobodne umjetnice i ubraja se u angažirane redateljice, a njezini sjajni projekti, kao što su "Oprostite, mogu li vam ispričati...?" i "Ovo bi mogla biti i moja ulica" u ZKM-u, "Melodrama" u Splitu, "Magic Evening" u Teatru Itd i "Woyzek" u Rijeci pokazuju njezin vrlo suvremeni, posve drukčiji kazališni senzibilitet i poetiku, koji udružen s ozbiljnim propitivanjem hrvatske stvarnosti (studirala je i filozofiju) daje vrlo kvalitetne predstave.

Kako ste se osjećali kad vam je ravnatelj Gavelle Boris Svrtan javio da se predstava 'Hotel Zagorje' otkazuje, odnosno prolongira za dvije sezone zbog finacijskih razloga?

Anica Tomić | Author: Sanjin Strukić/PIXSELL Sanjin Strukić/PIXSELL

Teško je tu govoriti o osjećajima, jer kako god se izrazila, znamo da oni, kako kaže Hannah Arendt, sentimentaliziraju priču te je, nažalost, čine jeftinom i otrcanom. Prije bih rekla da sam ostala zatečena jer zapravo prave rasprave o problemu nije bilo. S druge pak strane mogu reći da se dogodio čak performativni čin telefonskog poziva trenutačnog ravnatelja, gospodina Svrtana, upućen spisateljici Bodrožić i meni. Kolegica Kovačić koja je radila na adaptaciji čak nije ni dobila taj poziv. Naime, samo tjedan dana nakon što sam dobila službeni upit o glumačkoj podjeli, nama je suradnja otkazana, odnosno prolongirana za 2021. godinu. Jer ako je uistinu problem novac i smanjenje sredstava te ako je novac potrošen, zašto nas gospodin Svrtan o tome nije obavijestio u ožujku, kad su i izašli rezultati natječaja za Program javnih potrebe u kulturi? Zašto kazališno vijeće nije reagiralo s obzirom na njihove ingerencije? I nije li neobično da je novac naglo postao problem krajem sezone?

Kakav se zakljačak može iz toga izvući?

Teško je iz toga donijeti bilo koji drugi zaključak osim da je kazalište očito bilo vođeno bez neke upravljačke ideje, da se postupilo krajnje neprofesionalno i da kazališno vijeće nije temeljito radilo svoj posao. U Hrvatskoj smo stalno svjedoci odricanja odgovornosti i često ideološkog preusmjeravanja teme kako bi se zapravo zaobišao pravi problem koji leži u nekompetenciji i mentalitetu kafanske logike. Mislim da ovaj naš slučaj, nažalost, nije izuzetak, nego pravilo kako se obavljaju poslovi po raznim institucijama, za koje na kraju nitko ne odgovara.

Svi koji su čitali hit roman 'Hotel Zagorje' znaju da autorica Ivana Bodrožić govori na kritičan način o vukovarskim izbjeglicama i njihovu kasnijem smještaju u Kumrovcu. Kako ste vi doživjeli roman 'Hotel Zagorje'?

Slika Ivanina društva i moje je vlastito sjećanje na to vrijeme. Vrijeme zastrašivanja, poziva na junaštvo s puno krvi, buke metaka i rafala te, naravno, straha. U romanu lik pripovjedačice iz gotovo marginalizirane, autsajderske pozicije - jedne djevojčice, prognanice govori o Hrvatskoj tad - državi koja je zapravo retrogradno gledano izdala većinom sve svoje male ljude koji su joj vjerovali. Rat kao konstanta modusa operandi zapravo nikad nije prestao, on se duboko uvukao u njezine temelje i, nažalost, ponovno se vodi na ideološkoj razini. Istodobno, ona mala prognanička soba iz Hotela Zagorje, koju je pripovjedačica dijelila s mamom i bratom te u kojoj se odvija dio romana, zapravo je i slika Hrvatske danas – ona postaje sinonim za državu koja je jednako izgurana, stisnuta i ksenofobna - koja nema razumijevanja za svoje ljude. 'Hotel Zagorje' ne veliča rat, on zapravo vrlo kritički pripovijeda o njemu, kao i o ljudima i sistemu koji je doveo do njega - a u tome su sudjelovali i oni koji su i danas među nama.

Sumnjate li da je zbog toga predstava 'Hotel Zagorje' otkazana zbog ideološke cenzure Gradskog ureda za kulturu? Naime, Hasanbegovićeva pročelnica za kulturu Ana Lederer već je najavila cenzuru izjavivši da neće financirati predstave Olivera Frljića.

Anica Tomić, Jelena Kovačić | Author: Sanjin Strukić/PIXSELL Sanjin Strukić/PIXSELL

Za ideološku cenzuru nemamo dokaza, i to stalno ponavljamo, postoje koincidencije, ali ne argumentirani dokazi, ono što mogu tvrditi je da je ovdje konkretno riječ o potpunom neprofesionalizmu Gavelline uprave. Nadalje, vezano uz izjave pročelnice, važno je reći nekoliko stvari o demokraciji. Naime, pitanje demokracije nije pitanje jednog izlaska svakih nekoliko godina na izbore, pitanje demokracije je kompleksna procedura u kojoj pojedinac ima pravo na zahtijevanje promjena po legitimnim procedurama predviđenim zakonima, unutar toga smatram da svaka vrsta uskraćivanja građanskog prava na govor i djelovanje, zatim uskraćivanje prava na umjetničke slobode kojima je u temelju propitivanje i svoje i tuđe različitosti jest cenzura. A svaka kriva uporaba pozicije moći može biti dugoročno jako štetna, jer moć se sastoji u tome da drugi čine kako se meni svidi, kako bi rekao Voltaire. U ovom činu ima i zastrašivanja, koje je zadnjih nekoliko godina postalo praksa ovih područja, jer zastrašivanje iz pozicije moći postaje neki jamac za tišinu i ne djelovanje onih koje plašiš. Možemo li se mi kao jedno zapravo dosta nedemokratsko društvo izvući iz toga, ne znam, jer izjave poput toga da se neće financirati predstave Olivera Frljića, kojom se zapravo sve nas neposredno proziva, u potpunosti, nažalost, potiru temelje jednog demokratskog društva.

Premda je predstava dogovorena već prije gotovo godinu dana niste potpisali nikakav predugovor. Je li to uobičajena praksa u hrvatskim kazalištima kad su u pitanju slobodni umjetnici ili presedan?

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.