"Ili je s jedne strane bio u središtu zanimanja ili je pak bio stoljećima potpuno zapostavljan, kao primjerice u medicini i anatomiji. A i danas uostalom svjedočimo opsesivnom interesu, pa čak i kad on savršeno funkcionira, žene se podvrgavaju estetskim zahvatima 'uljepšavanja' vulve ili ih u nekim kulturama tjeraju na klitoridektomiju što je doista strašno. Zapravo, povijest svjedoči o brutalnim i zastrašujućim metodama koje su se poduzimale protiv ženskog spolnog organa".
Ipak, Strömquist je ovu ozbiljnu temu obradila s mnogo humora, a za to je, kako kaže, morala mnogo istraživati i pročitati mnogo literature, pa čak i novine i aktualne vijesti.
"Naravno da sam pročitala mnogo knjiga, ali mislim da to nije bilo drugačije istraživanje od onog kakvo provode i drugi ljudi kad o nekom problemu počnu pisati knjigu. Počela sam najprije proučavati knjige iz biologije iz kojih uče djeca u školama. Njima sam se posebno posvetila i temeljito ih iščitala. Jedina razlika je što sam takvo istraživanje provela iako o toj problematici nisam pisala ozbiljno, nego humoristično štivo - zapravo strip."
Neki od autoričinih dosad objavljenih fanzina koriste se u Švedskoj čak i na predavanjima kao uvod u političke filozofije i teorije. Temeljite pripreme za "Plod spoznaje" dovele su je do podatka da je dr. Kellogg, izumitelj kukuruznih pahuljica, pisao knjige protiv masturbacije, pa je tako jednu knjigu posvetio problemu ženske masturbacije i kako je spriječiti.
"U medicini 19. stoljeća njegova borba za antionaniju bila je sveobuhvatna. Tvrdio je da ženska masturbacija dovodi do epilepsije, raka maternice, općeg ludila i debilnosti. Kako bi to spriječio, predlagao je da se ženama na klitoris ulijeva karbolna kiselina kako bi se ublažila 'abnormalna' uzbuđenost. Ta me informacija šokirala. Tijekom istraživanja naišla sam i na mnogo drugih nevjerojatnih podataka. Postojala je čak teorija u 19. stoljeću, koju je napisao jedan liječnik, a po kojoj žene ne bi smjele studirati jer bi im krv koja je potrebna za menstruaciju otišla u mozak, što bi značilo kraj svijeta jer žene više ne bi mogle rađati. No ni to nije sve. Neki su smatrali da žene ne bi smjele biti na čelu država jer nisu dovoljno prisebne u danima prije i tijekom mjesečnice. Sve su to dokazi kako se biologija koristila u političke svrhe, a to nije prestalo ni danas. To je konstanta."
Kako kaže, u Japanu žene imaju mogućnost izostati s posla u danima mjesečnice, no zbog toga ih se nerado prima u radni odnos, pa tako čak i one politike koje se naizgled zalažu za žene zapravo se koriste protiv njih. Stoga je knjiga "Plodovi spoznaje" puna primjera kako se žene "smješta tamo gdje im je mjesto".
Na pitanje sjeća li se što je zapravo bilo prijelomno za usvajanje feminizma, Liv Strömquist, danas 41-godišnjakinja, kaže da se točno sjeća dana i trenutka.
"Imala sam 17 godina i silno mi je nedostajala moja sestra koja je studirala u Stockholmu. U to vrijeme nije se uopće nigdje spominjao feminizam, to je bila zapravo uvreda. Feministice su se smatrale dosadnim, ružnim ženama koje se ne smiju i ne šale. Otputovala sam u posjet sestri i slučajno smo dospjele na predavanje jedne švedske sociologinje o neravnopravnosti partnera u zajednicama bez djece. Ona je provela među mladim parovima vrlo detaljno istraživanje o obrascima ponašanja i što se podrazumijeva i da je dopušteno muškarcima, a što ženama u takvim zajednicama. Rezultati su bili iznimno zanimljivi. Sjećam se da je započela predavanje rečenicom: 'Imamo različite poglede na svijet, no danas ćemo ga promatrati kroz feminističke naočale'. To me toliko oduševilo da sam, kad sam se vratila u moje malo selo, počela sve gledati kroz te feminističke naočale i ostala sam u potpunom šoku. Otišla sam u knjižnicu i počela čitati feminističku literaturu. naravno, pronašla sam jedva dvije-tri knjige. Ipak, bila sam jedina feministica u školi, naravno vrlo odlučna i počela se svađati sa svima, uključujući i profesore."
Kako kaže, čak je kasnije i na fakultetu političkih znanosti imala profesora koji je tvrdio da postoje biološke razlike između muškog i ženskog mozga te da je to razlog zašto žene ne mogu doseći više pozicije u društvu jer za to nemaju biološke predispozicije - da su one predodređene da čuvaju djecu jer nikad ne mogu postati genijalne umjetnice.
"Toliko su me živcirali takvi profesori da sam mislila da nikad neću moći učiti njihov predmet. No kad sam ipak pročitala svu tu literaturu, dobila sam nevjerojatnu snagu i shvatila da je preda mnom jako puno posla. To me inspiriralo da počnem raditi fanzine."
Liv Stromquist je u Švedskoj nakon "Ploda spoznaje" objavila još jednu knjigu u kojoj se bavi klimatskim promjenama i također je riječ o političkoj satiri. Kaže da ne bi ni znala raditi stripove bez političke poruke, pa čak i kad napada ljevicu, koja bi joj trebala biti prirodni saveznik. Na pitanje ne boji li se da bi tako mogla izgubiti dio publike, Strömquist kaže:
"Mislim da autor ne smije podilaziti svojoj publici i da mora biti beskompromisan. U tom novom albumu bavim se pitanjima zaštite okoliša i posvetila sam 20 stranica ismijavanju ljevice u kojoj im jasno poručujem - odjebite, kako možete biti tako retardirani? Zvuči doista okrutno, ali ako to ne napišem tako, ljudi neće biti zainteresirani za ono što radim i način na koji razmišljam. Ni sama ne želim čitati knjige u kojima ljudi arbitriraju u ime neke grupe svojih istomišljenika. To nije moj stil. Osim toga, to nije dobro ni za tu grupu, jer i oni moraju čuti drugačije razmišljanje. Pročitala sam hrpu literature u kojoj se govori o razlikama između muškog i ženskog mozga. Iako se s tim uopće ne slažem, moram znati kako ti ljudi razmišljaju. Želim čuti nešto što nisam čula nikad prije da bih mogla istraživati i dolaziti do vlastitih zaključaka".
