Kultura
1543 prikaza

"Krvav je to posao: Za 10 minuta filma treba 15.000 sličica"

Nastavak sa stranice: 1

Rad na animiranim filmovima je timski rad, osobito dugometražnima, to nije nešto što jedan čovjek može sam izvesti. Čak i da pokuša, teško da će ga završiti. Mnogo je ljepše biti autor toga svega, dati svoj autorski pečat i podijeliti svoju kreativnu viziju sa svijetom, objašnjava.

To je najljepši dio animacije, svojevrsni 'efekt boga’, iz ničega stvoriti nešto.

Na pitanje kako se odmara i puni baterije, odgovara: Radom, crtanjem. Na taj način i punim i praznim baterije, kaže.

Kroz njegove radove provlači se tema mjesta čovjeka u društvu, u svijetu oko nas kojom se na različite načine bavi tijekom cijele karijere.

Mirjana Karanović Ikona YU filma Kultura "Srušili smo Miloševića, ali je Srbija ostala ista"

Za diplomski rad napravio je animirani film "Mehaničko srce", u kojem će urarski pripravnik shvatiti da je savršeni satni mehanizma moguće pokrenuti samo ako u potpunosti žrtvuje sebe i u sat ugradi vlastitu životnu energiju.

"To je svojevrsna alegorija kreativnog razvoja u umjetnosti, jer na početku moraš slušati druge, raditi stvari koje ti se možda ne sviđaju i sve to proći i savladati, a tek nakon toga možeš početi razvijati sebe kao autora. To je ono što nastojim usaditi studentima", priča.

Naime, Šumberac studentima prve godine Akademije likovne umjetnosti drži nastavu na predmetu Uvod u klasičnu animaciju 1 i 2.

"Uživam u predavanjima, u samom tom činu prenošenja znanja. Mnogo njih danas na Akademiju dolazi iz gimnazije, a ne iz Škole primijenjenih umjetnosti. Naravno, svi imaju neku žicu za to, nešto su vidjeli, nešto im se sviđa. Ali jedna od uloga predavača u tom smislu je ne samo tehničko ovladavanje poslom nego navesti ih da razmišljaju o onome što rade. Zato ih ja tjeram da mnogo razmišljaju o svojem radu, da sami sebi budu kritičari, da se ne vežu za svoj rad. Ne želim da ostanu na tome - 'ja sam to napravio, pomaknuto je i gotovo’. To na kraju krajevi ni nije animacija, to može svatko", ističe.

"Poanta je da postanu profesionalci koji će kreirati sadržaj koji je dobar, kvalitetan i zanimljiv ljudima", kaže.

Danas smo sa svih strana izbombardirani različitim sadržajima, društvenim mrežama, teško je stvoriti nešto originalno. Baš je zato važno razmišljati o tome što radiš. Ako vidiš nešto što ti se sviđa, razmišljaj o tome, pokušaj dokučiti zašto ti se to točno sviđa i kako to prikazati na svoj način. Tek razmišljanjem, proučavanjem, čitanjem, propitkivanjem možeš dobiti nešto. Umjetnički put nije linearan, kreneš u jednom smjeru, završiš negdje drugdje, vraćaš se na nešto...

Grafika iz "Posljednjeg Srbina u Hrvatskoj" | Author: Manuel Šumberac Manuel Šumberac

Ipak, animatora ima malo, ali od tradicionalne ili klasične do 3D animacije može see živjeti. Većina stručnjaka za animaciju u Hrvatskoj radi reklame i spotove. Kada dobiješ priliku raditi na filmu, to je nešto što onda radiš iz ljubavi i prilika je koja se ne propušta - kaže Vlado Dostal.

Dostal je na filmu radio veći dio specijalnih efekata i to su stvari o kojima većina ne razmišlja kad gleda neki film.

"U tehničkom smislu moj je zadatak bio stvaranje 3D objekata i modela i računalno stvaranje rasvjete i nekih elemenata u filmu. Drugim riječima, ono za što su se nekad radile fizičke makete sad se modelira na računalu. Tu je i postupak tzv. compositinga, postupka kojim se živa slika spaja s računalno generiranom animacijom", kaže.

Kao i Manuel, koji primarno živi od ilustracija i naslovnica knjiga koje radi za SAD, Veliku Britaniju, Australiju i druge zemlje, Dostalu je glavni biznis rad na reklamama i videospotovima. Radio je film "Comic Sans" Nevija Marasovića, film u kojem nakon smrti bake s Visa počinju se ispreplitati životi članova obitelji, a sve kulminira brodolomom na otoku Jabuka. Dostal je radio i na dokumentarnom filmu o Nori, surađivao je sa Zdenkom Bašićem na dva spota, 2Cellos "Show Must Go On" te na Gibonnijevu videospotu "Udica".

Viktor Orban Atmosfera straha Kultura "Moja Mađarska neonacistička je rupa Europe"

"Uživali smo radeći na filmu 'Posljednji Srbin u Hrvatskoj’, no taj film ne shvaća sebe pretjerano ozbiljno. Pravi zahtjevni specijalni efekti i animacije traže znatno veće budžete i mnogo više ljudi, a kod nas tih ljudi nema, a nema ni novca", kaže.

"Jedino što se sad mijenja je sve veći interes mladih za rad na stvaranju videoigara, koji je zapravo dosta srodan tome što mi radimo. Međutim i dalje je malo ljudi koji su se u Hrvatskom time spremni ozbiljno baviti", kaže Dostal.

Vlado Dostal je prije deset godina bio predavač 3D i 2D grafike u Algebri.

"Napustio sam faks i počeo zarađivati od svojeg hobija, kojeg guram od petnaeste godine. Nije bilo interneta niti video tutorijala kao danas, nego se čitalo neke debele knjige i ostatak nadoknađivao upornošću i ljubavi prema zanatu", prisjeća se Dostal.

Da postoji neka formalna i opširna edukacija za 3D i 2D računalnu animaciju, to bi sasvim sigurno bilo interesantno mladoj ekipi, samo prave edukacije nema puno, dosta koštaju i svode se na tečajeve od par tjedana - mislim da je to primarno problem, a ne to što je to jako čudan posao koji nitko neće raditi, zaključuje.

  • Stranica 2/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.