Snimio sam dječji film jer više nije bilo organa koji nisam izvadio ili izrezao, rekao je Eli Roth, jedan od intrigantnijih umjetnika koji na horor žanru grade karijeru. Film "Kuća magičnog sata" u Hrvatsku je stigao početkom listopada, a istodobno se već na AMC-u prikazivala dokumentarna serija "Povijest horora" u kojoj se Roth, kroz razgovore s kolegama redateljima, prisjetio najkrvavijih scena iz filmova koje je podijelio u šest podkategorija i sedam epizoda: zombiji, koljači 1 i 2, opsjednuti demonima, stvorenja ubojice, vampiri i duhovi.
Nema sumnje da je, onima koji vole ovaj žanr, servirao obilje informacija, otkrio mnoge redateljske tajne i priuštio odličnu zabavu, no onima koji horore preziru serija je naprosto negledljiva. Krv šiklja na sve strane, zombiji s velikim tekom jedu ljudske organe koje su netom golim rukama izvadili iz ljudskih tijela, djeca koja bez imalo grižnje savjesti kolju svoje roditelje..., tek su neke od scena u 40-minutnim nastavcima. Uostalom, ime Elia Rotha preporuka je sama po sebi.
Ovaj hiperproduktivni 46-godišnjak rođen je 18. travnja 1972. kao Eli Raphael Roth u imućnoj obitelji intelektualaca Židova u Newtonu u Massachusettsu. Otac Sheldon Roth je psihijatar, psihoanalitičar i klinički profesor na Medicinskom fakultetu Sveučilišta Harvard, a majka slikarica Cora Roth. Presudni trenutak za njegovu buduću karijeru dogodio se 1979., kad mu je bilo osam godina i kad je sjedio pred televizorom gledajući "Alien" Ridleya Scotta.
Film ga se tako dojmio da je nakon jedne scene počeo povraćati. Odlučio je tad da želi raditi baš takve filmove te su roditelji njemu i njegovoj braći Adamu i Gabrielu kupili kameru. Do završetka osnovne škole braća su snimila više od 100 filmova. Stoga je bilo logično da upiše srednju filmsku školu Tisch School of Arts u New Yorku. Kako bi financirao svoje filmove dok je na koledžu, Roth je radio razne poslove, od kojih je najbizarniji bio online cybersex operater za Penthouse Magazine, kad se morao pretvarati da je žena.
Istodobno, hvatao je i svaku priliku da se dokopa filmskog seta i asistira pa je tako bio i pomoćnik produkcije na igranim filmovima. Redatelj Frederick Zollo dao mu je da vodi njegov ured, a nakon diplome posvetio se potpuno pisanju. Budući da je bio nezaposlen, našao je posao kod osebujnog Howarda Sterna, kojeg su, ne bez razloga, prozvali "kraljem svih medija".
Sve čega se Stern dotaknuo bilo je uspješno - od televizijskih i radijskih emisija, knjiga koje je pisao pa do filmova koje je snimao. Roth mu se pridružio 1997. na snimanju biografskog filma "Kralj etera" o Sternovu životu od problematičnog klinca do najpopularnijeg radio i TV voditelja 90-ih u Americi. Noću bi sjedio u Silvercup Studios u Queensu i radio na scenariju dok bi Stern spavao.
Roth je na filmskoj školi u New York University napisao scenarij i režirao studentski film "Restaurant Dogs", koji je zapravo bio homage Tarantinovom kultnom "Reservoir Dogs", koji je nominiran za nagradu Studentske akademije 1995. godine. Stažiranje kod Fredericka Zolle donijelo mu je još jedno korisno poznanstvo s Davidom Lynchom.
Ostali su u kontaktu i potkraj ‘90-ih Roth je sastavljao internetski sadržaj za Lynchovu web stranicu. Preka Lyncha je upoznao filmskog i televizijskog skladatelja Angela Badalamentija, čiju je glazbu koristio kasnije u svojem prvom dugometražnom filmu.
Glumica Camryn Manheim dala je Rothu jedan od prvih holivudskih poslova pa se 1999. godine preselio u Los Angeles. Kao i sa Sternom, i ovdje je radio ludim tempom. Napisao je, režirao, uredio, producirao, animirao i davao neke glasove za niz animiranih kratkih priča za Mandalay Sports Entertainment. Dok bi Camryn Manheim snimala emisije, Roth je u njezinoj garderobi radio na scenarijima.
Svoj prvi film "Cabin Fever" snimio je 2001. godine. Radnja filma odvija se u drvenoj kući u šumi koju unajmi petero prijatelja, ali postanu žrtve virusa koji im jede meso. Budžet filma bio je, za američke prilike, više nego skromnih 1,5 milijuna dolara, koje su producenti skucali od donacija koje su im uplatili rodbina i prijatelji. Film je ušao u natjecateljsku konkurenciju na Toronto Film Festivalu 2002., a otkupio ga je moćni Lionsgate, čime su odmah vratili uloženi novac i zaradili još toliko.
Inače, kako pati od psorijaze, što mu je genetski nasljedna bolest, Roth je u ovom filmu vlastito iskustvo prenio djelomično na platno. Naime, kad je imao 22 godine, imao je prvi veliki napadaj bolesti. Tad su mu se na tijelu pojavile otvorene rane zbog kojih se nije mogao ni odjenuti.
Prvi Rothov film dobio je odmah vrhunske kritike, od New York Timesa, preko Rolling Stonea, do Empire Magazina, i to ravno iz pera veličina kao što je Quentin Tarantino. Bila mu je to odskočna daska za ulazak u svijet horora, pa se u svibnju 2003. Roth pridružio filmašima Boazu Yakinu i Scottu Spiegelu te njihovu Greenestreet Films u New Yorku kako bi stvorili Raw Nerve, LLC, producentsku tvrtku za snimanje horora.
Nastavak na sljedećoj stranici...
