A koliko je potrebno hrabrosti pogledajte samo karikaturu smeđokošuljaša (Sturmabteillung), paravojnog krila nacističke stranke dok mlate jednog komunista. "Izbij mu nekoliko zuba, ali za Boga miloga, nemoj ga ubiti. Mora biti sposoban otići na referendum 9. kolovoza", govore okorjeli nacisti na crtežu objavljenom negdje početkom tog sudbonosnog kolovoza 1934. godine.
Referendum je održan 19. kolovoza i na njemu je više od 90% Nijemaca reklo da žele Adolfa Hitlera za Fuhrera i Reichskanzlera, potpuno novu funkciju skrojenu po Hitlerovoj mjeri nakon smrti predsjednika Paula von Hindenburga nešto ranije istog mjeseca.
"Referendum daje kancelaru Hitleru, koji prije četiri godine nije bio njemački državljanin, diktatorske moći bez usporedbe s bilo kojom državom, vjerojatno bez usporedbe s bilo kojim vremenom još Džingisa-kana. Ima veću moć od Josifa Staljina u Rusiji koji se mora boriti s partijskom mašinerijom, veću moć od premijera Mussolinija koji barem načelno mora dijeliti vlast s kraljem. Moć kakvu ni jedan američki predsjednik nije ni sanjao", napisao je tadašnji dopisnik New York Timesa Frederick T. Birchall.
Ni ubojstva ni čistke nisu ga pokolebali
A da shvatite koliko je bilo potrebno hrabrosti, ne samo Ohserove, nego i čitavog uredništva Vorwartsa, za objavu takve karikature dovoljno je vidjeti u kakvom se okruženju nalazilo tadašnje njemačko društvo. Zgrada Reichstaga je spaljena, a Hitler je upravo odradio čistku u vlastitoj stranci. Noć dugih noževa, čistka nacističke stranke s kraja srpnja i početka lipnja 1934. godine, jasno je pokazala tko ima vlast i da ih ništa neće spriječiti u postizanju totalne vlasti.
Ohser nije uspijevao naći posao otkako je pobjegao iz Vorwartsa i spalio sve originale objavljenih karikatura. Nasreću, spasio ga je tadašnji urednik Berliner Illustrirte Zeitunga. Urednik je zatražio neke prijedloge za stripove kojima bi popunio stranice novina te je Ohser predložio strip o humorističnim zgodama i nezgodama oca i sina. Uredniku se toliko svidio prijedlog da je povukao neke veze u ministarstvu propagande, neki izvori kažu da je intervenirao kod Josepha Goebbelsa osobno, samo kako bi Ohser mogao raditi.
Goebbels je pristao, ali je naredio Ohseru da se ne smije ni dotaknuti političkih tema, a morao je koristiti i pseudonim. Tako je nastao "Vater und Sohne" autora E. O. Plauena. Svakog tjedna od 1934. do 1937. godine milijuni čitatelja su željno iščekivali nove humoreske anonimnog para koji je živio u nekom svojem svijetu, svijetu bez nacista i progona neistomišljenika. Danas bismo mogli povući određene paralele s filmom "Život je lijep" Roberta Benignija u kojemu Guido pokušava zaštititi sina od strahota
koncentracijskih logora. I dok je Guido do smrti čuvao sina, Erichu to nije uspjelo s djelom njegovih ruku. Koliko god je pokušavao spriječiti uplitanje politike, prema uvjetima dogovora s Goebbelsom, s vremenom je morao uključivati i poruke potpore nacistima. Morao je promovirati dobrotvorne aktivnosti nacističke stranke, a posebno je tu bilo riječi o Winterhilfswerk, prikupljanju sredstava za zbirnjavanje siromašnih tijekom zimskih mjeseci. Ali kasnije je to sve bilo očitije i očitije što je Ohseru davalo noćne more.
Strip je prestao objavljivati 1937. godine, ali je zadržao pseudonim i nastavio objavljivati druge karikature. Tri godine kasnije počeo je rad na jednom potpuno novom projektu, Goebbelsovim novinama Das Reich. Osim stabilnih prihoda u nesigurnim vremenima, rad za Goebbelsa značio je da Ohser neće završiti na bojišnici. Počeo je crtati karikature neprijatelja Reicha: Britanaca, Rusa, Amerikanaca... Cijelo vrijeme je pokušavao jasno razdvojiti privatne stavove i javni rad.
Na kraju krajeva, smatrao se domoljubom, ali nije mogao smisliti naciste na vlasti. Tijekom rata je, u najvećem povjerenju, govorio da je on protiv saveznika, ali nikako ne podupire naciste. Mržnja koju je gajio prema saveznicima dobila je jednu novu dimenziju kad mu je kuća u Berlinu uništena tijekom jednog od mnogobrojnih bombardiranja. Sklonio se u zgradu na rubu uništenoga glavnog grada Njemačke, zajedno s jednim drugim Erichom, Knaufom. Bili su uvjereni da su sigurni, da mogu slobodno pričati o svemu.
Saveznici su mu uništili remek djelo
Raspravljali su o svojem protivljenju Hitleru, očaju zbog rata koji će ih koštati života daleko iza fronte, zbijali su čak i šale na Fuhrerov račun. Kasnije će se ispostaviti da ih susjedi mogu čuti. Oni su ih prijavili lokalnim vlastima zbog "širenja defetizma i malodušnosti". Dvojica Ericha uhićena su u proljeće 1944. godine i pred narodnim sudom osuđeni na smrt. Ohser nije htio dati nacistima tu satisfakciju te je počinio samoubojstvo u ćeliji noć prije saslušanja.
Knauf je smaknut samo mjesec dana kasnije. Danas, desetljećima kasnije, tek rijetki se sjete čovjeka koji je "urinirao po svastici", čovjeka koji je rekao da u svemu postoji ljepota: "Kad crtaš, svijet postaje puno, puno ljepši. Drveće, do jučer samo obično grmlje, iznenada pokazuje svoj pravi oblik. Životinje, do jučer ružne, otkrivaju svoju ljepotu. Iznenadit ćeš se koliko je sve različito kad se prošeta".
