Po mnogim elementima fotografija čuvenog britanskog novinara i pisca Paula Masona kojom su ukrašene unutarnje korice njegove knjige "Postkapitalizam – vodič za našu budućnost" podsjeća na legendarni portret Georgea Orwella od 1. siječnja 1943. Sve je tu, kompozicija, položaj fotografiranog, izraz lica, čak do određene mjere i fizička sličnost s legendarnim briljantnim kritičarom svijeta svog i našeg doba.
Možda je riječ o marketinškom triku, možda o više ili manje svjesnoj ambiciji ostavljanja traga za sobom, a možda naprosto o pukoj slučajnosti određene životne poetike. U svakom slučaju, Mason, koji će se 4. ožujka u HNK u Zagrebu pojaviti kao novi gost Filozofskog teatra, danas je nezaobilazno mjesto u analizi modernog društva kao onaj koji smatra da moderna digitalna i informatička revolucija u sebi krije klicu za radikalnu transformaciju postojeće ekonomije koja ne bi bila utemeljena na iskorištavanju radne snage, privatnom vlasništvu, posvemašnjoj kontroli i narcizmu društvenih mreža.
Kao novinar je na BBC 2 u emisiji "Newsnight" vatreno krštenje u svojstvu urednika za ekonomiju u prvom pojavljivanju pred kamerama uživo prošao, nije mogao gore, nego 11. rujna 2001. Šest godina poslije s knjigom naslova "Živjeti radeći ili umrijeti boreći se" odnio je nagradu Guardian First Book Award, iste godine na BBC Radio Four obradio je seriju o razvoju pamučne industrije, što za Veliku Britaniju nije nimalo bezazlena tema, da bi se ubrzo pozabavio i temom "Credit Crash Britain" u još jednoj seriji.
Otprilike u to vrijeme za svoj novinarski izvještaj o društvenim pokretima iza bolivijskog predsjednika Eva Moralesa nagrađen je i nagradom "George Orwell" Londonskog sveučilišnog koledža. Uglavnom, "Postkapitalizam" nipošto nije došao slučajno iz pera i uma upravo ovog čovjeka.
U svojoj knjizi "Postkapitalizam" iznosite predviđanje prema kojem se kapitalizam približava svom definitivnom kraju. Biste li nam objasnili na koji način i zašto smatrate da će se to dogoditi, kako tehnološki napredak na to utječe i bi li to doista bila, kako mnogi kritičari to tumače, neka vrsta high-tech socijalizam?
Smatram da razvoj IT tehnologija doista jest učinio mogućim utopijski socijalizam. Mislim na to da takav tehnološki razvoj omogućava stvaranje malih društvenih zajednica koje funkcioniraju na netržišnom ekonomskom principu, gdje je ukinut stalan nedostatak traženih roba i postoji relativno obilje roba, usluga i znanja.
Stari socijalizam, primjerice onaj iz sovjetskog doba ili državnih ekonomija poput Velike Britanije 1960-ih, temeljio se na oskudici. Postkapitalistički projekt se temelji na činjenici da informacijske tehnologije masovno ruše troškove proizvodnje mnogih stvari i omogućuje nam da vidimo konačan ishod, kako je predvidio i John Maynard Keynes gdje se ukida ekonomska oskudica.
Kad je tome već tako, kako objašnjavate to da su mnogi mainstream mediji u današnjem očito kapitalističkom svijetu zapravo pohvalili vašu knjigu, posebno u onim dijelovima gdje analizirate što se događalo u prošlosti i što se danas događa?
Mainstream medijima se svidjelo ono što su prozvali "techno-utopijom", ali su kritizirali to što sam napao neoliberalizam, nazvavši to "previše vrištavim". A ja zapravo nisam niti dovoljno glasno vrištao. Upozorio sam da će nam se dogoditi, ukoliko ne napustimo neoliberalizam, to da će nam se raspasti globalizacija. Sada nam se događa upravo to; s Trumpom, Brexitom, sve većim trgovinskim suparništvom i posezanjem za primjenom Članka 7. prema Poljskoj. Kako bismo spasili globalizaciju, morat ćemo se puno manje služiti takvim stvarima, morat ćemo sasvim raskinuti sa slobodnim tržištem i privatiziranim i financiranim modelom kapitalizma što smo ga usvojili od 1989. godine.
Citirate dijelove rada sovjetskog ekonomista Nikolaja Kondratijeva. Riječ je o otprilike 50-godišnjim ciklusima akumulacije, o godinama rasta i kriza. Pritom primjećujete da je svaki put kapitalizam pronašao način za prilagoditi se, promijeniti se. Nakon posljednje krize iz 2008. godine vi više ne vidite da bi kapitalizam imao prostora za to učiniti još jednom.
Ono što bi kapitalizam trebao napraviti u svom petom, Kondratijevljevu valu, bilo bi pronaći prostor za tehnološke inovacije koje bi omogućile visoke plaće, robu visoke vrijednosti i novu tehno-ekonomsku paradigmu kroz koju bi svatko moga podići svoj životni standard. Ako bi se to dogodilo, to bi značilo da sam ja u krivu. No smatram da to nije moguće. Rast je posljedica monetarne ekspanzije 19.000 milijardi dolara iz središnjih banaka, a to je takva vrsta ekonomskog rasta koja zadržava plaće niskima, nejednakosti velikima i koja stvara milijune prekarnih radnih mjesta, nisko plaćenih poslova koji ne bi trebali postojati.
Svojedobno je Tariq Ali za Express ogorčeno izjavio, nakon što smo ga pitali nešto o zelenim političkim strankama u EU, da su "Zeleni nagori neoliberali današnjice". Budući da je pokret za zaustavljanje klimatskih promjena zaključio da su zelene tehnologije dobre za posao, da otvaraju velik broj novih radnih mjesta, možemo li reći da bi to mogao biti način na koji kapitalizam može pronaći novi prostor za daljnju akumulaciju bogatstva, neka vrsta nove transformacije?
Sigurno je da bi Zeleni New Deal trebao biti projekt koji bi se nalazio u samom srcu ljevice, što bi značilo državne investicije u zelene tehnologije, moratorij na energiju koja se proizvodi iz fosilnih izvora energije, onakvih koji oslobađaju visoke razine ugljičnog dioksida, te što bi značilo državnu kontrolu energetske mreže i neke nove poslove. No, dugoročno to kapitalizam ne spašava. Ono što ja želim jest da u narednih između pet i deset godina stvorimo novu globalnu paradigmu – zeleni, socijalno pravedni kapitalizam koji će biti u stanju koristiti ogromnom mnoštvu, a ne samo uskom krugu ljudi u društvu.
Pritom bismo takav novi sustav morali organizirati tako da savršeno razumijemo da je to samo prijelazno razdoblje, tranzicija prema svijetu u kojem bismo prekinuli povezanost rada s plaćama, u kojem bismo proveli rapidnu automatizaciju proizvodnje, prekinuli s visokotehnološkim monopolima i u kojem bismo u same državne ustave uveli pravo na jednak pristup informacijama.
Je li moguće da kapitalizam koji bi se našao u fazi posvemašnjeg raspada, ode u tako destruktivno razdoblje u kojem bi se pred uništenjem ugrožena našla sama globalna ljudska civilizacija, u tolikoj mjeri da bi izgradnja novog konačno stvarno humanog društva postala nemoguća?
Da, moguće je. I to ili globalnim ratovima ili globalnom ekološkom katastrofom ili uvođenjem "digitalnog feudalizma" kakav je opisan u filmu "Elysium".
Budući da gotovo cijela Afrika, Indija i brojne (druge) zemlje Trećega svijeta nisu ni približno povezane internetom kao što su Europa, SAD, Kina itd., postoji li možda mogućnost da se kapitalizam danas transformira na takav način da, na primjer, s jedne strane na Zapadu dopusti uvođenje takve stvari kao što je zajamčeni osobni dohodak, a da treći svijet pretvori u ono što bi u globalnim razmjerima zauzelo mjesto nekad najniže klase na društvenoj ljestvici?
Nastavak na sljedećoj stranici...
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
DA SAM KAPITALIST - ŽIVIO KAPITALIZAM! ALI KAKO SAM UVIJEK NA DNU, NI JEDAN SISTEM MI NE VALJA!