Puno prije Intelektualnog Dark Weba, bio je pripadnikom jednog drugog "pokreta", jednako kontroverznog i glasnog, neustrašivog u svojem cilju da se intelektom odupre svakom obliku teokracije. U Novi ateizam je upao kao najmlađi u ekipi. Novi ateizam je nastao kao odgovor anglosaksonske kulture na strah od radikalnog islama u doba "rata protiv terora", ali je u osnovi iskoristio povijesni trenutak za otvaranje velikog fronta u borbi za globalne vrijednosti sekularizma.
Novi ateizam predvodili su ratoborni evolucijski biolog Richard Dawkins, pomirbeni filozof Daniel Dennett, pokojni kralj polemike, novinar Christopher Hitchens i Sam Harris kao najmlađi u ekipi "prvoboraca". Godine 2007. prvi su se put okupili na jednome mjestu, nakon godina poznanstava preko e-maila i dijeljenja interesa na daljinu, u Hitchensovu stanu u Washingtonu, pa tijekom dva sata razmjenjivali stavove o opasnostima vjere i vrijednostima razuma, pred kamerama koje su zabilježile ono što je na YouTubeu pogledano više od dva milijuna puta.
U veljači 2019. razgovor je objavljen u knjizi "The Four Horsemen: The Discussion that Sparked an Atheist Revolution", kao transkript povijesne rasprave, uspomene na dane kad je četverac svojim knjigama, debatama i dokumentarcima vjerovao da može promijeniti svijet. Barem neki od njih. Hitchens je bio pesimist. Umro je 2011 od raka.
Danas, Dawkins i Dennett su u sedamdesetim godinama i nisu pretjerano aktivni u javnosti, a Harris je posvuda, posvećen problemu svijesti, slobodnoj volji i alarmizmu oko umjetne inteligencije, kao novom fokusu svojeg djelovanja. Harrisova prva knjiga "Kraj vjere: Religija, teror i budućnost razuma" izišla je 2004. kao prva u nizu ukoričenih bestselera s potpisom "člana" Novog ateizma.
Sve do tada autor je bio mladi pisac s diplomom filozofije na koju se prebacio nakon nezavršenog studiranja engleskog jezika, pokušavajući s piskaranjem fikcije, bez većeg uspjeha. "Kraj vjere" je napisao, kako osobno kaže, izravno ponukan napadima na New York 11. rujna.
"Doslovno sam knjigu počeo pisati 12. ili 13. rujna. U trenutku kad je postalo jasno što se dogodilo, postalo je jasno da trebam napisati tu knjigu." Godinu dana kasnije djelo je završilo na listi bestselera, a 2006. je uslijedio i svojevrsni nastavak "Pismo kršćanskoj naciji", odgovor svim kritičarima, ali u neku ruku i dobronamjerna lekcija vjernicima, prije svega kršćanima, o dubokim znanstvenim i psihološkim pitanjima morala, dobra, zla, evolucije..., odajući priznanje religiji za pozitivne učinke u povijesti, ali napominjući kako religioznost danas stoji kao ozbiljna smetnja izgradnji nove globalne civilizacije.
"Moralni pejzaž" (2010.) njegova je treća knjiga, nastala na temelju doktorata, laboratorijska fMRI razrada teze da moral može izrasti iz razuma, daleko od religijske podloge, tj. da za procvat normalnog, civiliziranog društva nisu potrebne iracionalne postavke.
Nakon tri knjige s nišanom na religiju, Harris se 2011. počeo okretati širem spektru tema i interesa pa tako prvo izlazi ukoričeni esej "Laganje", knjiga koja po uzoru na komediju "Liar, Liar" poziva na potpuni prestanak laganja - samo za razliku od filma s Jimom Carreyjem, koji izgubivši dar laganja krene u mukotrpni, ali urnebesni proces uništenja svojeg privatnog i poslovnog života, ona pretpostavlja pozitivan ishod potpunog brisanja neistina iz međuljudske komunikacije.
U usporedbi s premisom knjige "Slobodna volja", ova se ideja čini prije svega simpatičnom, a ne panično kontroverznom, kakva je - čak i više od ateizma - bila ta da slobodna volja kod ljudi jednostavno ne postoji. Objavljena 2012., "Slobodna volja" je na prvi pogled tmurni pogled na čovjeka kao na biomehaničku lutku na koncima, ali na drugi donosi i optimistični kut gledanja na takvo stanje stvari, ne isključujući moral i slobodu iz jednadžbe.
Čak i nakon izlaska "Buđenja" 2014., Harris je i dalje vodio borbe protiv radikalnog islama, posebno aktualnog u doba uspona ISIL-a, ponovno pokušavajući probiti zid optužbi za širenje mržnje. Razbijanje buke i panike stiglo je ukoričeno kao "Islam i budućnost tolerancije" iz 2015., dijaloška knjiga, nešto kao "The Four Horseman", samo razgovor između Harrisa i njegova neočekivanog prijatelja i intelektualnog partnera Maajida Nawaza.
Britanac Maajid je uistinu jedinstveni lik u slagalici tzv. Intelektualnog Dark Weba, doslovno bivši islamski terorist koji je čamio u egipatskom zatvoru kao pripadnik ekstremističke skupine, ali se iza rešetaka posvetio obrazovanju i transformaciji pa danas djeluje kao glasni aktivist i borac za "sekularni islam", poznat po autobiografiji "Radical" (2012.), u kojoj opisuje svoj put od potencijalnog bombaša samoubojice do liberala.
Zajedno, pokušali su razgovorom naglasiti razlike između islama kao religije i islamizma kao ideologije, ali usput i začepiti usta onima koji su Harrisa trpali u koš s desničarskom islamofobijom.
Lani je objavljen i dokumentarni film "Islam i budućnost tolerancije", u kojemu Harris i Nawaz prenose poruku onima kojima je lakše gledati i slušati nego čitati. Harris je ovu novu, neobičnu suradnju objasnio riječima koje sažimaju i dobar dio djelovanja tzv. Intelektualnog Dark Weba, a koji je najčešće kriv upravo zato što želi otvoreno razgovarati o onome o čemu bi mnogi drugi radije šutjeli: "Živimo sa stalnim izborom između razgovora i nasilja. To je uistinu sve što imamo. A do sada je već bilo i previše nasilja".
