Kultura
5705 prikaza

"Jedini pravi komunisti su oni koji su prošli vjeronauk"

Nastavak sa stranice: 1

Uglavnom, 20-ak godina sam sakupljao materijale za priču za taj roman i na kraju se vidi da nama komunizam uopće nije došao iz Rusije nego iz Amerike. Čak je i Lenjin bio njemački agent kako bi s Nijemcima potpisao mir. Tako su se i naši ljudi s ljevičarskim idejama prvo susretali na Zapadu. Jedino je s Titom bilo nešto drukčije, ali niti kod njega nije slučajno da je bio u 15. internacionalnoj brigadi, koju je vodio Vladimir Ćopić.

A kad je Kominterna donosila odluku da netko mora snositi odgovornost za taj poraz, Tito je u Hotelu Lux preko noći posijedio jer je čekao da vidi hoće li ga ubiti. Pa su ubili Ćopića, a on je sijed postao sekretar Partije. Potom su ti španjolski borci bili inicijatori ustanka 1941. i klica da u ustanak uđu komunisti, da preuzmu NOB, koji je imao druge korijene, borbu protiv stranog okupatora.

U Španjolskom građanskom ratu iz Kraljevine Jugoslavije bilo je 1500 ljudi, Dalmatinaca se zaputilo 350, ali su ih 200 pohvatali odjednom. Sad ovaj podatak od KP-u SAD-a, Dalmatinci kao jezgra partizanskog pokreta. Koliko je na sve to utjecalo to da je riječ o kraju u kojem su ljudi stoljećima bili plemenski i klanovski upućeni jedni na druge da opstanu u jezivim uvjetima i da je bila riječ o tradicionalno kršćanskom kraju?

Ivan Aralica | Author: Slavko Midžor/PIXSELL Slavko Midžor/PIXSELL

U početku stvaranja komunističkih redova vi nemate toliko izražen antireligiozni element. Ti ljudi polaze od kršćanskog učenja, da je Isus tražio jednakost svih ljudi, pa kako to nisu mogli postići popovi, odnosno Crkva, da će to postići komunisti jer će podići revoluciju i preraspodijeliti dobra. To je bila jednostavna shema koju je prihvaćao naš čovjek. Ovaj moj djed imao je sklonost postati bogat, nije imao ništa protiv kapitalizma, u njega se čak savršeno uklapao kao ugostitelj. Nije imao ništa niti protiv Crkve, ona ga je opismenila. Ali ga je fascinirala ta mogućnost da se konačno provede u djelo nauk Isusov.

On je zato stalno oscilirao između komunista i Crkve. Kad je osjetio da među komunistima postoje oni koji će nakon njegove smrti ugrabiti ono što je on stekao, dosjetio se financijske makinacije kako bi ta sredstva prebacio potomcima svoje braće. Taj čovjek je uzorak onoga o čemu govorite. Međutim, poslije, kako se razvija komunistički pokret, on dovodi do paroksizma ideju o razdvajanju Crkve od države, progonu Crkve itd., koja kod nas jest postojala, ali moram reći, ne u takvim razmjerima kao u istočnoeuropskim zemljama, osobito u SSSR-u.

Ranijih godina povremeno ste govorili o bijegu malog naroda u nepovoljnim uvjetima u velike ideologije. Možete li danas prepoznati razliku između tradicionalne religioznosti Hrvata i bijega u jednu modernu konzervativnost koja nije u tradiciji Hrvata?

Imao sam prijatelja nadbiskupa, Prenđu. On bi mi u razgovoru često rekao: ‘Najveći dokaz da Boga ima jest to što je Bog sačuvao svoju Crkvu unatoč svemu onome što su protiv te Crkve radili svećenici’. Kad ja danas čujem neke koji misle da će Crkva propasti zato što će optužiti nekog svećenika za nedolične radnje, u svjetlu izjave biskupa to mi izgleda smiješno. Ne da je takve stvari neće uništiti nego će je, ako se ta nepodopština svećenika otkrije i sankcionira, čak i učvrstiti.

Zato imate danas inicijativu iz samog središta Crkve, od samog Svetog Oca, da se takve stvari odstrane. Što se tiče otklona u moderni konzervativizam, u kojem nema mnogo vjere, morate uzeti u obzir činjenicu koju su naglašavali i Ratzinger i Woytila, da u Crkvi postoje ljudi koji imaju dar vjere, koji se mole, vjeruju itd. Međutim, isto tako u Crkvi imate i ljude koji sumnjaju, ali ne sumnjaju u potrebu da pripadaju kršćanskoj civilizaciji.

Danas imate i od Svete Stolice priznanje da ili imate dar vjere, pa idete u Crkvu, ili ste razvili sumnju, ali i dalje pripadate jednom okrilju koje se mora obuhvatiti kršćanskom tolerancijom. Kad gledate kako je to provedeno u ‘Farrellu’, vidite da svećenik David, ovaj koji nije okrao vjernike nego je gradio crkvu, da on s jednakom ljubavlju gleda i one koji su išli u komuniste i one koji i dalje idu u crkvu. Ako ćemo pravo, nitko od tih naših ljudi koji su tad u Americi prilazili komunističkom pokretu taj politički potez nije doživljavao kao odlazak od Crkve.

Čak je i Tito sve do kraja života često isticao da mu je majka bila "vrlo pobožna žena".

Istina. Rekao bih to ovako, vi imate danas prepoznatljive one komuniste koji imaju izvorni kršćanski odgoj i obrazovanje. U moje vrijeme vidio sam da kod takvih ljudi, kojih je bilo i oko mene u političkom životu, taj odgoj nikad nije doveden u pitanje. Mi jesmo prihvatili lijevi pokret, ali najviše kako bismo na jedan drugi način slijedili Isusov nauk.

U tom slučaju ispada da nema kvalitetnoga komunista bez kvalitetnog tradicionalnog vjeronauka u formativnim godinama.

Ivan Aralica | Author: Dalibor Urukalović (PIXSELL) Dalibor Urukalović (PIXSELL)

Mislim da su to doista bili pravi komunisti. Oni su nosili iskonsku ideju jednakosti, a ovi drugi su prihvatili samo borbu za isticanje i bogaćenje. To je komunizam i dovelo do kraha. On nije vojno pobijeđen, on se sam u sebe urušio.

Nešto prije nego što smo dogovorili intervju, Slobodan Praljak počinio je u Haagu samoubojstvo. Što mislite zašto je to izveo tako dramatično?

Mislim da mu je namjera bila poslati određeno upozorenje. Kakvo, o tome se može nagađati. Kako su oni ovamo povremeno dolazili, jednom prilikom sam razgovarao s Prlićem, informirao me je, a mislim da je bilo takvo i Praljkovo mišljenje, da Hrvatska nije svjesna što će se dogoditi ako oni budu osuđeni. Ako je to upozorenje išlo u tom pravcu, nameće se pitanje što učiniti.

Smatram da bi trebalo oživiti status Hrvata u BiH. I to tako da se aktualizira ili obnova Herceg-Bosne ili oživljavanje nekih elemenata u novim okolnostima, da Hrvati u BiH imaju entitet. Ja sam se, govoreći o Bosni, za to uvijek zauzimao, za tri jedinice - potpuno je nevažno hoće li se one organizirati ili zvati republikama ili kantonima - ali takve da se one ne mogu odvojiti od Republike Bosne i Hercegovine. Jer kako dijeliti Bosnu!? To je nemoguće.

Znam, kad je Tuđman žrtvovao Herceg-Bosnu, da je imao velike probleme da ih u to uvjeri. Ali morao je to učiniti jer nas je rat s muslimanima dovodio u očajnu poziciju. On je tu Herceg-Bosnu ugradio i u Washingtonski i Daytonski sporazum. Ima tu još jedan akt, onaj o vezi Hrvatske i Federacije BiH, ali na njega se sasvim zaboravilo jer je BiH danas protektorat NATO-a.

  • Stranica 2/2
Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.