Ovo je već sedma tribina i čini mi se da naš ciklus izaziva sve veći interes, rekla je na početku ravnateljica Centra za očuvanje sjećanja na holokaust Nataša Popović. I zaista, na sedmu u ciklusu tribina 'Zašto se mrzimo' u organizaciji Centra privukla je dosad najveći broj posjetitelja. Tribine se održavaju pod medijskim pokroviteljstvom 24sata i tjednika Express, a stotinjak ljudi u zagrebački Muzej za umjetnost i obrt u srijedu je privukla rasprava o povezanosti mržnje i likovne umjetnosti.
"Još na grafitima iz antičkih vremena možemo vidjeti dijelove mržnje, a ono što je bilo cenzurirano kroz crkvu i mecene muzeja izlazi kroz govor naroda, primjerice grafite", kazala je moderatorica tribine Iva Körbler.
Povjesničar umjetnosti Frano Dulibić smatra da povijest umjetnosti nije nam dovoljna za razumijevanje mržnje, već za njega moramo uključiti i vizualne komunikacije, povijest emocija i psihologiju.
"Teško je pronaći sliku koja predstavlja mržnju, ona je najčešće posrednik mržnje", pojasnio je profesor zagrebačkog Filozofskog fakulteta.
Usporedio je slike koje predstavljaju bitke s videoigrama te naglasio da videoigre, što pokazuju istraživanja, ne šire agresiju kao što je nisu širile ni slike. Istaknuo je da društvenu važnost poruke mržnje prati i stupanj elaboracije vizualnog prikaza.
"Kad pojedinac nosi simbole mržnje, onda je on vandal, ali kada to radi skupina, onda se već radi o visokoj stilizaciji te razrađenim i jasnim porukama", rekao je Dulibić.
Napomenuo je kako su nacisti koristili izvrsno oblikovan dizajn na čijem je nastanku radio i sam Hitler.
"Kroz izložbu nazvanu 'Izopačena umjetnost' Nacisti su djela umjetnika za koje su smatrali da nisu 'dovoljno čisti' uspoređivali s fotografijama mentalno poremećenih osoba. Slična izložba je bila i u Zagrebu, a zvala se Židovi", podsjetio je povjesničar umjetnosti.
Akademski slikar Dimitrije Popović rekao je da slika ne može stvarati mržnju, nego mržnja nastaje u umu pojedinca koje je gleda. Nastajanje mržnje je proces.
Također, na nekoliko primjera iz povijesti slikarstva i književnosti naznačio je međuodnose mržnje i drugih osjećaja. Na primjer, zbog drugih emocija koje je osjećala, Medeja se odlučuje ubiti svoju djecu, ili Saloma Ivana Krstitelja. Usporedio je svoja dva prikaza Medeje, jedan stariji i jedan noviji, kako bi pokazao da su različitim vremenima koristi različite stilske postupke da bi se prikazalo emocije.
"Neki uskogrudni ljudi zamjerali su mi što sam na svojoj slici Salome prikazao Severinu", ispričao je Popović.
Njegova kolegica povjesničarka umjetnosti Barbara Vujanović, viša kustosica u Atelijeru Meštrović u Zagrebu, istaknula je kako ponekad ne znamo što neka umjetnina prikazuje.
"Ako ne znamo kontekst, ponekad imamo potpuno drukčiji pogled na neku umjetninu", ustvrdila je Vujanović.
Prikaze antisemitizma, kaže, možemo vidjeti i puno prije nacističke Njemačke, još na pročeljima crkava.
"Na portalu katedrale u Strassburgu nalazi se prikaz sinagoge kao prljave", samo je jedan od primjera koji je navela.
Istaknula je kako se moramo zabrinuti sve veće banalizacije koja vlada u društvu.
Dejan Kršić, povjesničar umjetnosti i grafički dizajner napomenuo je da mržnja, za razliku od primjerice seksa, nikada nije privlačna pa nije glavni čimbenik dizajna.
"Dizajn uvijek ima svojeg naručitelja. Plakati nas prozivaju i očekuju od nas da reagiramo po njihovom nahođenju", objasnio je profesor Umjetničke akademije u Splitu.
