Na početku 30-ih godina, od jeseni prošle godine ona otvara vrata Europe, zapravo doslovno osvaja svijet. Nekadašnji solist Bečkih dječaka, danas jedan od najvećih kontratenora, naš Max Emanuel Cenčić, okupio je prošle godine svoje ljude, poveo ih u prosincu ravno u moskovsku Čajkovskijevu filharmoniju da pokažu svijetu kako se pjeva opera "Germanico in Germania" Nicole Porpore.
A cvijeće za otpjevanu ulogu legendarnoga germanskog junaka Arminija, koji je u antici uništio cijelu sjevernu rimsku vojsku, te je večeri dobila mezzosopranistica Nian Wang. Ulogu u 18. stoljeću izvorno pisanu za kastrata tako je zapaženo otpjevala da su, uoči dolaska Cenčićeve škvadre iz zaleđene Moskve u vječno proljetnu Maltu u siječnju, ljudi naveliko objavljivali "teasere" s njenih pokusa iz Moskve.
Potom Händel i njegova "Pobjeda vremena" na festivalu u La Valetti, i nakon toga napokon smo Nian Wang dočekali za razgovor u trenucima kad je u HNK u Zagrebu otkucavalo vrlo sitno prije premijere Cenčićeve "Žene s jezera". Pa nam je objasnila koliko joj ova turneja životno znači:
"Nikad nisam pjevala ni u jednoj europskoj opernoj kući. Ovo je moj debi, tako da je Zagrebu suđeno da bude jedno od najboljih i najdragocjenijih mjesta u mom životu."
"Žena s jezera" prva je koju je Gioachino Rossini napisao na temu iz Škotske, prema poemi pisca sir Waltera Scotta, remek-djelu početka 19. stoljeća, i motivi iz nje još cijelo stoljeće, praktično i dva, odjekivali su svijetom. Čak i politički, iako, bilo bi nepravedno odavno počivajućem pjesniku predbacivati to što je skupina rasističkih luđaka s američkog juga desetljećima poslije iz te poeme ukrala onaj trik sa zapaljenim križem u noći.
Što se opere tiče, Cenčić je od Elene učinio nešto sasvim drugo od "gotičke junakinje patrijarhalnog svijeta" protiv kojeg se rađao jedan novi, neusporedivo napredniji i pravedniji, posebno što se tiče prava žena. "Žena s jezera" jedna je od onih Rossinijevih opera s vokalno vrlo teškim ulogama, koja traži pjevače kadre iz grla iznijeti ono što može malo tko drugi.
Uloga Malcolma, primjerice, izvorno je pisana za mezzosopran, a redatelj Cenčić drznuo se postati prvi u povijesti koji je napravio u biti nešto logično. Malcolma prvi put u tih dvjestotinjak godina pjeva muškarac. I to Max osobno. A ako se traži netko tko će otpjevati nešto što ne može svatko, onda je Wang savršena kandidatkinja za Elenu.
"Ako bih u toj operi trebala istaknuti neki poseban dio, onda bi to bio dijalog između mene i Kralja prema kraju. Redatelj Max Cenčić je genij. Sasvim je izmijenio originalnu radnju ove opere i pretvorio je u novi svijet o kojem žena sanja, a to onda cijelu operu čini i življom i uvjerljivijom", kazala je.
"Znate da Rossinijeva opera ponekad može biti i pomalo dosadna. Ali s ovom njegovom idejom ni u jednom trenutku nećete se tako osjećati. Obožavam svaku pojedinu novu stvar koju je Cenčić unio u 'Ženu s jezera'. Uopće vam ne mogu riječima objasniti kako se osjećam dok je izvodim."
U Zagrebu, kaže Wang, uživa. Koliko stigne, doduše. Ako nema probe, kadra je satima šetati ulicama, atmosfera u HNK joj je "fenomenalna", orkestar je odličan, ljudi u kazalištu su sve neka prijateljska škvadra...
"Uspjeli su učiniti to da se osjećam kao doma."
Nian Wang u EU preko Zagreba dolazi iz SAD-a, kao pjevačica osuđena postati operna zvijezda...
"Nemojte me, molim vas, tako zvati. Moja je karijera tek počela", intervenirala je u razgovoru.
U redu, ali je činjenica da se za nju, otkad je stigla iz Kine prije mnogo godina, redom lijepe stvari poput Adler Fellowship Programa, da, otkad su je 2010. u Operi San Francisca uzeli da im debitira u "Snu u crvenom paviljonu", zanimljivo, u ulozi "gospođe Wang", nitko nije zažalio zbog jednog jedinog centa uloženog u nju i jedne sekunde neke uloge koju su joj povjerili. A ničega od toga ne bi bilo da nije bilo njene majke... Kako je ono naziva?
"Majka 'tigrica'."
Nian Wang rođena je u multimilijunskom Nanjingu u Kini i imala je devet godina kad ju je mama uzela za ručicu i povela u jedan od centara za djecu u kojima ih uče koječemu, ovisno o sklonostima djeteta i talentiranosti.
"Tamo se uči ples, slikanje, pjevanje, poučavaju ih sviranju na kineskim tradicionalnim instrumentima. Recimo da sam tamo isprobala doslovno sve, ali samo je učiteljica pjevanja bila ona koja je došla mojoj mami i rekla joj: 'Slušajte, vaša kći je nadarena.' Kraće vrijeme tamo sam pjevala i onda odlučila odustati jer sam imala mnogo gradiva u školi. Jer, znate, obrazovanje u Kini izrazito je natjecateljsko. Nažalost, nikad u svojim tinejdžerskim godinama nisam uspjela ući u deset najboljih", pričala nam je Wang.
Majka je sa strane pratila kako joj kći napreduje i nakon desetak godina škole rekla si je da je vrijeme za intervenciju:
Nastavak na sljedećoj stranici...
