Kultura
1104 prikaza

"Haider mi je rekao: Hrvat ste? Pa ja tamo imam Hypo banku!"

Nacionalni prvak Baleta HNK u Zagrebu Tomislav Petranović
Mara Bratoš
Zvijezda Baleta HNK u Zagrebu i "Opasnih veza" kao mali je kod Markača trenirao judo, a na baletu su ga curice jurile tući

Odmah se zaputio za šank u kazališnoj kantini i naručio kavu, mrmljajući koliko je već odmaklo to jutro.

"Kladim se da s gradilišta neki radnici već idu kući nakon što su završili cijelu smjenu", kazao je Tomislav Petranović.

Večer prije nacionalni prvak nastupio je kao Vikont de Valmont u premijeri baleta "Opasne veze" i s plesačima i koreografom Giorgiom Madijom doživio "standing ovation". Iza sebe je imao večer totalnog emocionalnog pražnjenja, vjerojatno se satima vrtio u krevetu, premotavao film je li dobro bilo ono ili je još malo bolje moglo biti ono drugo.

Vladimir Malahov, po mnogima najveći baletan 20. stoljeća Životna priča Kultura 'Ukrajinci su me umalo odvukli u građanski rat'

Posebno u ovom baletu. Jer Madia je takav tip da koreografiju radi filigranski. Pola minute predstave, što smo ih vidjeli na probama, radio je s plesačima cijeli dan. A koliko ono traje predstava?

"Dva sata, a ja osjećam kao da mi gori pod petama. Imam mnoštvo koraka, mijenjam partnere i partnerice. Madia, ipak, za sve to ima snažan razlog, svjestan si da čovjek ima odličan ukus, da će to na kraju dobro izgledati, i izgleda, zato i prihvatiš to 'mučenje'. Taj čovjek tako nevjerojatno govori, on priča u bojama", sumirao je Petranović dva mjeseca rada i premijeru pred punom dvoranom dok je miješao kavu.

"Ovo je izuzetno teška uloga. Moram proći od gada, do nekoga tko naglo postane romantičan i to sam otkrije, do ponovnog gada s egom i prihvaćanja svoje sudbine."

Poklopilo se da posljednjih godina u tom procvatu Baleta HNK prolazi niz baletnih i koreografskih veličina, koji se poznaju već desetljećima. Kao da je riječ o generacijskim okupljanjima; direktor Leo Jakovina, on sam kao nacionalni prvak, pa Leo Mujić, Vladimir Malahov, sada Madia...

Nacionalni prvak Baleta HNK u Zagrebu Tomislav Petranović | Author: Miranda Čikotić/ PIXSELL Miranda Čikotić/ PIXSELL

"Okupljanja? Malo da. Hahaha!"

Unatoč tolikim ljudima koji ga poznaju, bilo nam je zanimljivo kako to da nitko ne zna iz kojeg je on kvarta u Zagrebu.

"Zato što sam iz Centra", i opet se smijao.

"Rijetko ćete koga čuti da kaže: 'E, ja sam iz Centra.' Takav teško da će imati ekipu. Ja je svakako nisam imao, npr. u srednjoj školi. U osmom razredu morao sam se prebaciti iz jedne škole u drugu jer nisam imao termin u baletnoj školi. U srednjoj sam išao u muzički razred i stalno smo išli u kazalište. U trećem i četvrtom sam išao na državne ispite, jer sam tada već bio u Münchenu. Ispada kao da sam odrastao u cirkusu. Ima tu sličnosti", zamislio se.

U njegovoj biografiji opće je mjesto da je kao mali plesao kod Tihane Škrinjarić. Ali ima tu i jedna kvaka.

"Tamo sam čak plesao s Editom Cebalo. Ple-sa-o! Malo je aktivnih plesača koji to još mogu reći. Bok-te-neće, već sam institucija", uhvatio se, kao, za glavu zbog godina. Cebalo je prije nekoliko godina rekla da "s ponosom može reći da su njeni prvi učenici bili" upravo on i Edina Pličanić. Poklopilo se da mu je Cebalo bila nastavnica tjelesnog u osnovnoj, a prvi put ikada nastupio je još kao mali, na Festivalu djeteta 1983. Malo je, međutim, poznato da je, umjesto da završi u baletu, njegov poziv umalo ispao judo.

Leonard Jakovina Leo Jakovina Kultura Curama bih lagao da idem na nogomet, ne na balet

"Moj brat blizanac i ja imali smo šest godina kad smo počeli trenirati u AJK 'Mladost'. Trener nam je bio Mladen Markač, e, baš on, ali su me izbacili jer sam se tukao. Zašto? Pa, recimo, ja si lijepo sredim kimono i onda dođe netko i počne mi ga vući. Ja kažem: 'Nemoj mi vući kimono, lijepo sam si ga uredio.' A on nastavi", nije morao reći kako je to završavalo.

Već tada je bio klinac kojega je voljela scena, dapače kamera. On je bio onaj mali iz reklame još u Jugoslaviji za namaz "Mandi". Bio je i onaj dječak koji se skrivao ispod klavira u Vrdoljakovim "Glembayevima". I onda, rekoše, poslat će ga na balet. Prisjetili smo se da je Madia nedavno o svojim počecima u baletu govorio da je mjesecima morao "polako dizati nogu gooore, pa je polako spuštati dooolje". A vani su bili prijatelji, sunce, dok se on unutra držao za gredu i pitao se: "Zar je to život? A rekli su mi da je to baš zabavno!"

"Da. U tim trenucima trebaš osjetiti, kao, nekakvu pasiju. A ja nisam imao čak niti njegove pukotine, nego friško ofarbani zid, s najgorom neonskom rasvjetom iza sebe, kao iz kakvog horor filma, kao iz nekog podruma u kojem se netko objesio. A oko mene sve curice. I još sam trpio bulling od tih curica."

Nacionalni prvak Baleta HNK u Zagrebu Tomislav Petranović | Author: Sandra Šimunović/Pixsell Sandra Šimunović/Pixsell

Ozbiljno!?
"Pa da! 25 klinkica me je natjeravalo da će me lemati, a bile su moje godište, znači bile su veće od mene jer curice prije narastu. Doslovno sam morao čekati u zahodu do početka sata. Bio sam jedini dečko, pet godina prije mene nije bilo nijednoga. Tek pet godina poslije došao je sljedeći, bio je to Leo Jakovina. Lijevale su mi vodu u cipele... Da, sad zvuči smiješno, ali bio je to baš teški bulling", razgovor je postajao sve zanimljiviji.

Danas kada na ulici sretne neku od njih, bude joj neugodno. Ali, OK, u jednom trenutku su ga curice pustile na miru. Na red je došao bulling dečkiju, niti danas nije siguran koliko je doista bilo "tek zaj***a" ono sa zaključavanjem u ormarić. Petranović, međutim, nije bio krhak, nego posebno tvrd orah i žestoko se branio.

 

S devet godina je krenuo na balet nakon što je obiteljskoj prijateljici, dok je gledala balet, mrtvo hladno rekao: "To mogu i ja." Ispalo je da doista može bez vježbanja kopirati čak i "manej" ili piruete. Imao je odličnu koordinaciju, bio je vunderkind. I zato je prvom prilikom šmugnuo na audiciju u München, kad je napunio 16, znači 1992. Zašto tako brzo?

"Eto, htio sam pobjeći odavde. Bio je to 'Ballett-Akademie Hochschule für Musik und Theater', isto ono gdje je pet godina poslije mene išao Leo."

Leo Mujić Leo Mujić Kultura 'Zagreb balansira između kompleksa više i niže vrijednosti'

U to doba nastava za dečke u Zagrebu nije bila dovoljno zahtjevna; premalo vježbi s muškim skokovima ili pas de deux. Došao je, otplesao i primili su ga. Iskreno im je rekao da baš nema novca, pa su mu dali i stipendiju.

"Platili su mi stan i školu, bio sam tamo godinu dana i jeo kruh i med", pričao je.

Četiri mjeseca je bio u Münchenu kad je otišao na audiciju u Beč, u Wiener Staatsballett. Onako usput, u zavisnom dijelu složene rečenice rekao je da je bio među 200 kandidata za tri mjesta. Dobio je posao, a njima je ubrzo postalo jasno koliko su pogodili. Već za tri ili četiri godine došao je do glavnih ulog.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2