Kultura
788 prikaza

'Fotografija mi je bila sudbina, odmah sam dao otkaz'

Stanko Abadžić fotografije
1/10
Stanko Abadžić
Poznati hrvatski fotograf Stanko Abadžić živio je u Vukovaru, Zagrebu, Njemačkoj i Pragu, a lutanja po Europi i svijetu oblikuju njegov izričaj

"Slavim ljepotu, ljudskost i estetiku, to je ono čemu sam posvećen. Moj je rukopis sunce i sjena. Ne fotografiram klišeje koje nameću mediji", počeo je razgovor fotograf, pedagog, nekadašnji fotoreporter za Vjesnik i profesor njemačkog jezika Stanko Abadžić.

Našli smo se u prostorijama zagrebačke Gliptoteke HAZU-a, gdje je nedavno kraju privedena Abadžićeva retrospektivna izložba na kojoj su bile izložene fotografije iz serija: Zagreb, Pariz, Istanbul, Prag, Odesa, Jadran, Berlin, Budimpešta i Aktovi.

Abadžića mnogi opisuju kao “klasičara”, autora koji nije sklon modernoj fotografiji ili suvremenim trendovima. Abadžić se, do neke mjere, s tim slaže. Crno-bijela tehnika je, objašnjava, njegov medij. Tu se najbolje može izraziti i na neki se način i distancira od boje, koja ponekad, kaže, može biti i kič, ili oduzeti od emocije.

Stanko Abadžić | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL

"Kroz crno-bijelu tehniku se najbolje vidi patina gradova koje fotografiram", kaže umjetnik koji u svakom gradu pokuša provesti što je više vremena moguće kako bi “osjetio njihov ritam i nanjušio motive” koje onda pretače u fotografije.

"Radost je u otkrivanju vizura i ambijenta, a imam osjećaj da za to imam šesto čulo i neki instinkt. Motivima koji nestaju produžavam život i čuvam ih u svojoj riznici", kaže autor koji preferira urbanitet i gradove jer samo oni mogu, kaže Abadžić, zadovoljiti njegovu znatiželju.

U prirodi i pejsažima nema ljudi, a gdje nema ljudi tamo nema niti priče. Europski gradovi, tvrdi fotograf, sve su sličniji jedan drugome, što njemu otežava “potragu“ za autohtonim motivima ali i svaki “pronalazak“ čini time vrednijim.

Stanko Abadžić | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL

"Živio sam u Pragu od 1995. do 2002., to je bila prva zemlja koja je prošla tranziciju, tamo sam vidio što globalizacija čini u praksi. Odesa je možda najočuvaniji grad, tamo zgrade umiru prirodnom smrću, to nije dobro za građane ali je dobro za fotografe i umjetnike. U Istanbulu pak imate osjećaj da je ispred vas vrijeme stalo, a život se živi na ulici. Helsinki me jako razočarao, valjda sam došao u krivo vrijeme, a u Parizu sam se morao jako boriti da se othrvam svim onim već viđenim vizurama", iskren je o svojim putovanjima i impresijama autor koji, kako i sam kaže, ima sreću što od svoga rada može i živjeti.

Nije to, objašnjava, zahvaljujući domaćoj kulturnoj sceni i tržištu već zahvaljujući galerijama u SAD-u koje ga zastupaju. U Houstonu je u tri tjedna izložbe prodano 16 njegovih fotografija, no i tamo je sada “sušno“ razdoblje pojačano osjećajem nesigurnosti radi Trumpa.

Abadžić je u Pragu “završio“ nakon četiri godine života u Njemačkoj. Taj je period, kaže, bio tako stresan da gotovo ništa nije fotografirao i stvarao. Iz rodnog je Vukovara, gdje je radio kao dopisnik za Vjesnik, u Njemačku otišao neposredno prije rata.

Stanko Abadžić | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL

"Meni je Vukovar nezavršena priča no povratka nema. Stan je porušen i nije obnovljen, a ne mislim da bih se želio vraćati, to nije Vukovar kojeg sam ja ostavio, kada se tamo vratim meni su pred očima neke stare slike jednog bajnog grada koji se pretvara u spomen muzej a nitko ne razmišlja o pravom životu. Ne znam zašto se baš nama to moralo dogoditi", kaže Abadžić o rodnom gradu.

Tijekom života u Njemačkoj svaka se tri mjeseca morao se javljati na policiju dok mu u jednom trenutku nisu uručili papir i rekli da mora otići iz zemlje te da neće dobiti državljanstvo.

"Prag me primio u svoj topli zagrljaj i pretvorio me u čovjeka i umjetnika koji sam danas.To se na fotografijama i vidi, ta uzajamna ljubav, pa galeristi i danas najčešće biraju fotografije Praga", kaže autor brojnih monografija koji je u glavnom gradu Češke “progutao“ svaku, malu i veliku, fotografsku izložbu.

Stanko Abadžić | Author: Sanjin Strukic/PIXSELL Sanjin Strukic/PIXSELL
Ne skriva opčinjenost svojim uzorima.

"U prvom redu su to Magnumovci, na čelu s Henri Cartier-Bressonom, a tu valja, naravno, spomenuti i Willi Ronisa, Josef Sudeka i mnoge druge, ne samo fotografe nego i filmaše poput Fassbindera ili Akija Kaurismakija. Iz slikarskih monografija najviše ćete naučiti o kompoziciji", kaže autor koji je, i ponosno to naglašava, samouk.

Iako je radi toga ponekada bio izložen predrasudama iz akademske zajednice iza njegovog rada stoje trajni rezultati, brojne izložbe, knjige i prodana djela.

Nastavak na sljedećoj stranici...

  • Stranica 1/2