Estradna frakcija Hrvatskog društva skladatelja uputila je oštar prosvjed HRT-u zbog odluke da Nina Kraljić ide na Eurosong u Švedsku bez domaće logistike.
Pjesma “Lighthouse” naručena je od austrijskih autora Andreasa Grassa i Nikole Paryle, producent Thorsten Brotzmann dolazi iz Njemačke, dok hrvatski proizvođači lakih nota ove godine mogu uzeti grickalice i sudjelovati u spektaklu kao glasači za televoting.
Zaokret je posljedica nekoliko uzastopnih mizernih rezultata hrvatskih predstavnika koji su bili eliminirani u polufinalnim natjecanjima, zbog čega se HRT prije tri godine povukla s Eurosonga. Kalkulacija je bila jednostavna.
Ako naših nema u finalu, gledanost televizijskog prijenosa dramatično pada, a troškovi kuće vrtoglavo rastu jer izdašni sponzori ne ulažu u gubitnike.
Međutim, estradni HDS-ovci imaju svoju računicu. Prije dobrog ili lošeg plasmana u Stockholmu, pjesma odabrana za povratak Hrvatske na Eurosong preplavit će u nekoliko tjedana sve programe HRT-a pa će Andreas, Nikola i Thomas dignuti veću lovu na ZAMP-u od autora i producenata najpopularnijih hrvatskih cajki.
Opasna inozemna konkurencija ubačena na neveliko tržište ujedinila je zavađene lokalne estradne klanove koji se pozivaju na 60 godina 100 posto domaće proizvodnje pjesama za Eurosong, na davnu pobjedu Rajka Dujmića i na još nekoliko zapaženih plasmana iz boljih vremena hrvatske popularne glazbe.
U HRT-ovoj pogodbi sa strancima koja domaćim autorima zatvara vrata Eurosonga vide štetu za nacionalnu ekonomiju, priviđa im se pomanjkanje domoljublja i nebriga za hrvatski kulturni identitet.
No živopisno priopćenje HDS-a nosi i jednu ozbiljniju optužbu koja upozorava na privatizaciju resursa HRT-a. Radman je dogovorio, a novi ravnatelj Kovačić preuzeo njegov “deal” s Universalom koji pobjednicu “Voicea” vodi ravno na Eurosong.
Prijava se i dalje ispunjava na Prisavlju, ali o pjesmi koja će predstavljati Hrvatsku više ne odlučuje HRT. Kako je “Voice” već ušao u novu sezonu, Radmanov “deal” trebao bi pokrivati i Eurosong 2017. što je vjerojatno isprovociralo ovaj zakašnjeli prosvjed.
Nina Kraljić je momentalno odgovorila HDS-u, a u njezinoj ogorčenoj reakciji najinteresantniji je onaj dio iz kojeg bi se moglo zaključiti kako je sama odabrala pjesmu za Eurosong. Međutim, stvarnost je drugačija od sna iz djetinjstva.
Kad je ulazila u finale “Voicea”, Nina je potpisala ugovor s Universalom koji usmjerava svaki korak u njezinoj karijeri. Mlada pjevačica bez kantautorskih aduta ima pravo glasa tek kad dođe na pozornicu, za sve drugo pitaju se njezini šefovi.
Universal Music Group je najveća diskografska korporacija na svijetu, a koliko je moćna najbolje se vidjelo uoči posljednje raspodjele Grammyja. U napetom iščekivanju rezultata najopušteniji je bio predstavnik Universala koji je rekao da mu je potpuno svejedno tko će osvojiti prestižni Grammy za album godine jer iza svih pet nominacija stoje njegovi izvođači.
Ista logika vrijedi i za Eurosong gdje Universal ove godine svakako ide na pobjedu i šalje desetak svojih pulena. Za korporaciju je totalno nebitno čije će se zastave vijoriti na kraju predstave i hoće li najviše poena prikupiti pobjednica hrvatskog ili nekog drugog “Voicea”.
Najvažnije je pobijediti moćne globalne suparnike. Na lanjskom Eurosongu je u nadmetanju “konstruktora” pobijedio Warner s Mansom Zemerlowom, a pretprošle godine je Sony pomeo konkurenciju s Conchitom Wurst pa bi treći uzastopni poraz bio neugodan za Universal koji onda promovira i prodaje kompilaciju pjesama s Eurosonga, ali zapravo reklamira tuđeg ekskluzivca.
U toj igri Nina Kraljić je jedna od Universalovih opcija i realno je očekivati da će se s takvim zaleđem probiti u finale. Za više od toga neće biti presudno jesu li autori i producenti njezine pjesme domaći ili stranci, nego kako se cijeli tim snalazi na Eurosongu.
Andreas Grass i Nikola Paryla tamo su se okušali prije tri godine kao autori pjesme “Shine” za austrijsku predstavnicu Nataliju Kelly. Doživjeli su debakl i zauzeli tek 14. mjesto u polufinalu, iza eksperimentalne hrvatske Klape s mora.
Grass i Paryla još se nigdje nisu dokazali kao hitmakeri pa bi pravu dobitnu kombinaciju za nastup debitantice Nine Kraljić mogao složiti jedino prekaljeni Thorsten Brotzmann, četiri puta nominiran za najboljeg njemačkog producenta.
U jednoj etapi bio je nadomak internacionalne karijere jer je producirao nekoliko europskih hitova ženske vokalne grupe No Angels, ali nezgodno je što su to rezultati stariji od deset godina i ne mogu se istaknuti kao preporuka za Eurosong na kojem Brotzmann dosad nije sudjelovao.
