Kultura
5247 prikaza

Djevojke Zlatne zore: Hvale se četničkim kokardama

Pronacistička Zlatna zora u Grčkoj
Michalis Karagiannis/REUTERS/PIXSELL
Poveznice sa srpskim zločincima iz ratova devedesetih godina nikada nisu nijekali, a posebno ističu sudjelovanje u Srebrenici

Dokumentarni film "Djevojke Zlatne zore" posvećen je damama grčke ultradesničarske i fašističke organizacije, ali ovaj tekst počet ćemo jednim od citata Nikolaosa Michaloliakosa, njihovog osnivača i vječnog vođe.

"Ove ruke možda pozdravljaju nacističkim pozdravom, ali su to čiste ruke. Nisu prljave, nisu nikad ništa ukrale", uzvikuje on razdraganim pristašama u prvim kadrovima filma Håvarda Bustnesa. Ovdje ćemo biti malo zlobni i reći da nisu nikad ništa ukrali jer nisu imali priliku nikad ništa ukrasti.

"Nismo nacisti jer je ovo Grčka, ne Njemačka"

"Djevojke Zlatne zore" bit će prikazan na ovogodišnjemu Motovunskom filmskom festivalu i vrijedi ga pogledati zbog izvrsnog uvida u načine razmišljanja članica ekstremno desničarske organizacije.

Ourania Michaloliakos, kći osnivača Nikolaosa, smirenim i nježnim glasom govorit će o svom odnosu s ocem.

"On je moj tata. Ja sam samo vojnikinja Zlatne zore i nikad nisam imala neke posebne povlastice niti bih ih prihvatila jer se to protivi našoj ideologiji. Zato ljudi koji me vide samo kao šefovu kćer nemaju mjesta u mom životu. Samo ljudi kojima sam Ourania, a slučajno sam šefova kći."

Odmah tu ubacit će se Evgenia Christou Jenn, kako bi navela vodu na njihov mlin i potaknula Ouraniju da govori o nešto lakšim temama: "Pričaj im kako ti je bilo dok si bila u gradskoj skupštini. Ima posebno mjesto u srcu za napuštene životinje."

Međutim, sam redatelj priznat će u poprilično monotonom offu da nije lako probiti masku ove desničarke. Ourania ima ponešto znanja o psihologiji i, kad je Bustnes pita kakva pitanja bi joj psiholog postavio, ona krene u tiradu o razlikama među psihološkim strujama i samim time razlikama u pristupima različitih psihologa.

Selo Olympos na grčkom otoku Karpatos Moć žena Life Tajanstveni otok u susjedstvu na kojem vladaju žene

"Psihoanalitičar bi postavio pitanja o mom djetinjstvu, psihodinamičar bi se raspitivao o dinamici u mojim trenutačnim odnosima, pa je teško reći kakva pitanja bi mi psiholog postavio", počinje Ourania. Kad je Bustnes zaustavi i pokuša dobiti neki konkretan odgovor na svoje pitanje, ona će opet nastaviti s generaliziranjem i izbjegavanjem odgovora.

Sve to nekako nalikuje na famoznu snimku srpske premijerke Ane Brnabić kad ju je novinarka pitala kako srpski umirovljenik može preživjeti s 230 eura mjesečno kad samo računi iznose 170 eura.

"Hvala na tom pitanju, na tom primjeru, zato što se toliko puno govori o mirovinama. I upravo zato je bilo važno da se najmanje mirovine ne smanjuju", izjavila je srpska premijerka i nastavila izbjegavati jednostavno pitanje i još jednostavniji odgovor novinarke B92.

Zato što zna da ima neobranjivu poziciju. Kao što Brnabićka zna da ne može pojasniti kako bi itko preživio mjesec dana s 350-400 kuna, tako i Ourania zna da ne može konkretno pojasniti svoje stavove. Najbolje se to vidjelo u uvodnim kadrovima filma kad tri junakinje - Ourania, Jenny i Dafni - pokušavaju na sve moguće i nemoguće načine pronaći razlike između nacionalista i neonacista.

"Kakve veze mi imamo s nacizmom? Oni su bili u Njemačkoj. Neonacisti postoje samo u Njemačkoj, a mi smo nacionalisti. Kakve veze mi imamo s Njemačkom?". Otprilike na te teze se svode njihovi argumenti zašto nisu neonacisti.

Najbolje je to sažeto u jednoj Ouranijinoj izjavi: "Zašto bih se ja uvijek trebala opravdavati samo zato što mi ljudi lijepe epitete."

Zanemarit će preuzimanje pozdrava, zanemarit će vizualno vrlo slične simbole koje koriste, pa čak i identične boje na zastavi, zanemarit će jako sličnu retoriku i slične stavove i pokušavati naći bilo kakve mikroskopske razlike da bi mogli nastaviti sa svojom pričom i braniti se kako nisu fašistički ili nacistički nastrojeni. Možda vam to jako nalikuje na naše domaće neonaciste.

"Mi nismo ustaše, oni su bili u Drugom svjetskom ratu." Zanemarit će i svoj ‘starohrvatski pozdrav’ i korištenje identičnih simbola i korištenje gotovo u dlaku identičnih govora protiv unutrašnjih i vanjskih neprijatelja. Jer znaju da su ustaše bili zločinci i da su nepoželjni u našem društvu. Pa će pokušavati pronaći i najmanju razliku i najmanje opravdanje za distinkciju.

Hvalio grčke vojne hunte

Slično je bilo govora i o Ivi Sanaderu, pa su se povlačile teze da Ivo Sanader premijer nije ista osoba kao Ivo Sanader predsjednik HDZ-a. Englezi vole reći "ako hoda kao patka, ako se glasa kao patka, onda je sigurno patka". Tako je i u svim ovim primjerima. Sanader je bio Sanader bez obzira na to je li vodio sjednicu na Markovu trgu ili Trgu žrtava fašizma. Neonacisti su neonacisti bez obzira bili oni u Njemačkoj, Grčkoj ili Hrvatskoj.

A i grčki neonacisti iz Zlatne zore znaju da su njihovi korijeni nepoželjni u društvu te da etiketa neonacista s pravom za sobom povlači i stigmatizaciju. Evo i primjera iz filma, zabilježen prije jednog od sastanaka članova stranke. Jenny uvodi norveške filmaše u prostorije stranke i jedno od prvih pitanja bilo je gdje će emitirati film. "Hoće li prikazivati na grčkoj TV?"

Znaju da ne smiju pokazati svoje pravo lice pred domaćom publikom, a kad su saznali da je riječ o Norvežanima i da će tek tamo negdje daleko na sjeveru emitirati snimku, onda je sve postalo gotovo prihvatljivo. Onda je članovima Zlatne zore postalo svejedno koliko ih snimaju.

Marš neonacista u Njemačkoj Priča iznutra Life 'Živim u mjestu neonacista. Moj život je horor'

"Za nas pričaju da nemamo politički program, nemamo plan. Istina je da nikad nismo imali priliku za izlaganje svojeg programa. Moramo pokazati da imamo politički plan.", govori u jednom trenutku Dafni, majka Panagiotisa Iliopoulusa, uhićenog još 2014. godine zbog optužbi za upravljanje kriminalnom organizacijom.


Mrvicu je neistina da nikad nisu imali priliku pokazati što znaju i umiju na političkom planu. Kako stranka službeno registrirana 1993. godine, a idejno začeta 1980. godine, može nemati priliku pokazati što znaju. Naime, Michaloliakos je tad objavio desničarski bilten pod nazivom "Zlatna zora", u kojem je hvalio grčke vojne diktatore. Navodno je u zatvoru upoznao generale i druge časnike koji su vladali Grčkom između 1967. i 1974. godine pa su ga oni toliko impresionirali da se pridružio grčkoj vojsci.

Godinama kasnije on je govorio da su vojnici dobro upravljali državom, da je Grčka pod njihovom vlasti napredovala, barem gospodarski. 
Od 1993. godine pa sve do 2012. godine njegova stranka nije uspijevala prijeći izborni prag za ulazak u grčki parlament. A 1996. godine su, recimo, osvojili oko 4500 glasova, 2009. godine osvojili su nešto manje od 20.000 glasova. Svi ovi primjeri samo zorno prikazuju da je Zora imala više nego dovoljno prilika za pokazivanje svog političkog plana i programa za Grčku.

Samo ih Grci nisu doživljavali kao ozbiljnu alternativu centrističkim strankama. 
Dolaskom gospodarske krize 2008. godine, kada su Grčkoj počeli stizati na naplatu svi silni krediti kojima je kupovan društveni mir, kad je trebalo stezati remen, pojavio se bunt u društvu. Grci su počeli tražiti krivce na svim uobičajenim mjestima. Počelo se s imigrantima, pa s Europom, pa međunarodnim institucijama i tako su stotine tisuća glasova praktički upale u krilo Michaloliakosu i njegovima.

Na prijevremenim izborima 2012., kad su Grci birali novi parlament s mandatom za nove pregovore sa zemljama eurozone i Međunarodnim monetarnim fondom, Zlatna zora osvojila je 440.000 glasova i dobila 21 zastupnika (od 300) u parlamentu. Prvi put su ušli u zakonodavno tijelo i prvi put su mogli provoditi svoje zamisli u čitavoj Grčkoj. 
A njihove zamisli su bile jednostavne. Nećemo nikoga, nećemo ničiju pomoć. Grčka Grcima.

Nacisti ubili slavnog grčkog repera

To što je Komunistička partija Grčke osvojila više glasova i više mandata od Zlatne zore nije ih poljuljalo u uvjerenju da su oni tek predvodnica novog vala.
Takav parlament nije uspio formirati vladu te su mjesec i pol dana kasnije održani drugi izvanredni izbori, a Zlatna zora je uspjela usput zagubiti nekoliko desetaka tisuća glasova i tri zastupnička mjesta. Na većoj političkoj pozornici uspijevali su pokazati svoje pravo lice.


Dana 7. lipnja 2012. godine, u jednoj TV emisiji, glasnogovornik stranke Ilias Kasidiaris žustro se suprotstavio dvjema ljevičarskim političarkama, Reni Dourou iz Syrize te Liani Kanelli iz Komunističke partije. Tema emisije bila su radnička prava, imigranti, ali i vojna hunta te progon aktivista Zlatne zore. Kad je Kanelli dobacila Kasidiarisu da je fašist, on joj je odbrusio da je stara komunistkinja. Dourou se ubacila i rekla da bi Zlatna zora unazadila čitavu Grčku za 500 godina, na što ju je Ilias polio čašom vode.

Prostitucija u Grčkoj kao posljedica krize Prostitucija Life Kriza u Grčkoj: Seks već za 25 kuna!

Kanelli ga je napala listom papira i tu je on pokazao svoje pravo lice. Odgurnuo je šezdesetogodišnju Lianu i počeo ju je šamarati. Na suđenju za taj napad ispostavilo se da je Kasidiaris napadao i ekipu u studiju koja ga je pokušavala obuzdati. Liana, barem u hrvatskim okvirima, nije neka svetica jer je pripadnica Međunarodnog pokreta za obranu Miloševića. Slobodana Miloševića. Na njihovoj web stranici i dalje stoji oko 1500 potpisa osoba koje se zalažu za slobodu Slobodanu.

Vratimo se mi ipak Zlatnoj zori i Iliasu, koji je 2013. godine prijetio da će okupiti 100.000 Grka kako bi zaustavili gradnju prve džamije u Ateni. Nisu uspjeli zaustaviti gradnju, nisu uspjeli ni okupiti 100.000 Grka, ali su dospijevali pod sve veće povećalo javnosti.

Pronacistička Zlatna zora u Grčkoj | Author: Michalis Karagiannis/REUTERS/PIXSELL Michalis Karagiannis/REUTERS/PIXSELL

Tportal je u to vrijeme opisao kako izgleda sjedište stranke u Ateni: "U prostorijama Zlatne zore u Ateni, kako su svjedočili novinari s Balkana, nalaze se četnička šubara s kokardama, šajkače, amblemi četničkih i paravojnih jedinica poput Srpske dobrovoljačke garde (SDG). U prostorijama dominira velik grb četničkog pokreta uz natpis ‘S verom u Boga, za kralja i otadžbinu’ te slika Željka Ražnatovića Arkana, zapovjednika Srpske dobrovoljačke garde, zloglasnih Arkanovaca."

Govorili su čak i da su neki pripadnici bili u Srebrenici nakon pada 1995. godine. 
Nekoliko mjeseci nakon tih Iliasovih prijetnji ubijen je reper Pavlos Fissas. Ubijen je 17. rujna 2013. u jednom kafiću gdje je gledao nogometnu utakmicu. U napadu pedesetak zlatnozoraša na taj kafić Pavlos, umjetničkog imena Killah P, izboden je i preminuo je na putu do bolnice.

Napokon nahranili zatvore njima

Dok je još bio pri svijesti, identificirao je Giorgosa Roupakiasa kao napadača. Giorgos je kasnije priznao krivnju, ali suđenje još nije dovršeno.

"Ja sam to uradio, ali nemoj nikome reći. Ja sam jedan od vas", rekao je Roupakias policajcu koji ga je vidio kako sjedi u automobilu. 
Isti policajac pronašao je krvavi nož iza stražnjeg lijevoga kotača Roupakiasova automobila.

Ubojstvo su, naravno, osudile sve stranke, a okupilo se i 50.000 prosvjednika koji su marširali na urede Zlatne zore. Ljutnja je rasla sve dok vođa stranke, Michaloliakos, i više od 70 članova stranke nije optuženo zbog utjecaja na ovo ubojstvo i pripadnosti kriminalnoj skupini. 

Michaloliakos, uz još nekoliko viših članova stranke, smješten je u pritvor krajem 2013., te je, s ostalim parlamentarcima, svaki put iz pritvora vođen u parlament kad je na dnevnom redu bilo neko veće glasovanje.
Međutim, nije se sve zaustavilo samo na prosvjedima. Grci su zapamtili kako su članovi i simpatizeri Zlatne zore gotovo nekažnjeno napadali ljevičare ili imigrante.

Napadi 11. rujna Istraživanje Life Usporedili koji su gori, islamistički ili kršćanski teroristi

Stranku se povezuje sa stotinjak nestanaka migranata, a ubojstvo Killah P samo je rasplamsalo mržnju. Krajem 2013. godine u napadu na ured stranke u predgrađu Atene ubijena su dva člana, Manolis Kapelonis i Giorgos Fountoulis. 
Ourania njihove slike drži u svom uredu kao vječni podsjetnik na cijenu svoje borbe. Ona će u kameru govoriti o svojoj ljubavi prema psima i mačkama, pričat će o svom psiću ili mački koja je kod roditelja, ali će joj kontrola popustiti kad pokaže na fotografije dvojice ubijenih kolega iz stranke.

"Kukavički ih je ubilo neko smeće", govori ona.

Njihova ubojstva još nisu razriješena.
Svim trima zvijezdama filma zajedničko je to što su njihovi najbliži u zatvoru. Jennyn muž Giorgos Germenis je u zatvoru pod istim optužbama kao i Ouranijin otac i Dafnin sin (zločinačka organizacija). Germenis, pekar i bivši član metal benda, bio je jedan od najviših dužnosnika stranke, a i prvi se pohvalio svojim komunističkim naslijeđem. Dok je bio u zatvoru, preko Jenny je dao intervju Kostasu Kallergisu, u kojem je opisao svoj put prema radikalnom desničaru.

"Ako imate otvorene oči, politički, odmah ćete vidjeti da je Komunistička partija postala stranka buržoazije. Bez obzira na to kakav ste komunist, ne možete prihvatiti da vas u parlamentu predstavlja Liana Kanelli kao osoba s desničarskim odgojem. Ona i stalno visi u ekskluzivnim predgrađima kao što je Kefalari. Bez obzira ma to koliki ste komunist, ne možete prihvatiti Dimitrisa Koutsoumpasa (glavnog tajnika Partije) kao svoga vođu kad je to čovjek bez dana radnog staža. Ne pričam vam ovo da bih razljutio pripadnike Komunističke partije nego zato što je to istina. Ne možete tolerirati da Samaras i Venizelos (čelnici tadašnje vladajuće koalicije) uništavaju grčko društvo dok istodobno organizirate antifašistički festival Komunističke omladine protiv Zlatne zore. Je li grčki problem Zlatna zora ili kriminalna organizacija Samaras-Venizelos, koji su nam na leđa natovarili politike štednje prema zahtjevima međunarodnih organizacija? Ne možete biti opozicija opoziciji. Opozicija treba ciljati vlast. Današnja mladež treba viziju, a Zlatna zora im to daje. Uzmite samo u obzir starost naših zastupnika; 14 od 18 mlađe je od 40 godina", ispričao je on.

Napokon izletjeli iz parlamenta

U istom pismu govorio je kako su ga mjesecima držali iza rešetaka bez optužnice, kako su ga zatvorili samo zato što je član Zlatne zore, ali kasnije se vidjelo za što je sve optužen. Upravo zbog toga je potrebno s popriličnom dozom opreza prihvatiti i njegove argumente za promjenu političkog opredjeljenja kao i njegove reminiscencije o majci koja ga na rukama nosi dok postavlja plakate za proslavu Prvog maja.

Dafni, koja je pokazivala fotografije s kćeri Chea Guevare i tako pumpala svoj ljevičarski rezime, branila je svog sina i njegove političke poglede. On ništa nije kriv, on je divan i krasan. U gostovanjima na grčkim televizijama je i Panagiotis Iliopoulos za sebe govorio da nije rasist.

"Samo želim da Afrikanci ostanu u Africi, a Kinezi u Kini. Meni je to kao da govorite da se lav i tigar mogu pariti. Pogotovo ako neki Grk želi oženiti Pakistanca, meni je to problem", govori on u jednoj emisiji.

Safet Babić, šef NDP-a za grad Trier Safet Babić Top News Bošnjak iz BiH glavni je neonacist u gradu Trieru

Otada je on napustio Zlatnu zoru razočaran čitavom strankom."Desetljećima sam bio član Zlatne zore. Nisam imao niti najmanje očekivanje da ću dobiti neku privilegiju ili poziciju. Teškom borbom i velikim odricanjima uspjeli smo ostvariti mnogo toga, ali i puno smo patili: ubojstva, 18 mjeseci zatvora i progona. Anarhisti su napali i moju maloljetnu djecu.

Sve ove godine sam bio potpuno konzistentan u izvršavanju obaveza prema pokretu - ekonomskih i moralnih. Održao sam stotine govora u parlamentu i nebrojeno više diljem Grčke. Branio sam politiku stranke čak i nauštrb moje vlastite. Napuštam Pokret bez ikakve financijske ili osobne dobiti. Međutim, vidim da je Zlatna zora postala pasivna kao rezultat uzastopnih grešaka, i to nikako nije kompatibilno s mojim karakterom ili mojim žrtvama.

Svima se zahvaljujem od srca. Osobno ću se nastaviti boriti za domovinu religiju i obitelj daleko od pokreta u kojem sam politički odrastao, zajedno s tisućama drugih domoljuba i novom snagom koja dinamički nastaje u Grčkoj", napisao je on na svom blogu. I tako je polako dovedena kraju priča o ljudima koji su htjeli biti nacionalistički kraljevi.

Na izborima 2019. izgubili su svih 18 zastupničkih mjesta, osvojili su tek 165.000 glasova, što je manje od polovice nekadašnjih uspjeha. Polako ih pretječu neki novi klinci s neke nove i još radikalnije desnice. Kako revolucija jede svoju djecu, tako i uspjeh desničara uništava tu stranku. U Hrvatskoj smo imali HSP kao treću snagu, a danas ima više HSP-ova nego njihovih glasača.

Ovih dana vidimo i kako se polako raspada pokret Neovisni za Hrvatsku. Bruna Esih i Zlatko Hasanbegović bili su naša verzija Zlatne zore bez jasne osude fašizma i ustaštva. Baš kad su pomislili da njihovu zvijezdu nitko ne može ugasiti, rade to oni sami. Nekad su Milanu Bandiću držali ljestve dok je trebalo gurati proračun, a dobili su novo ime Trga maršala Tita.

Sad ni jedno drugome ne drže ljestve jer vidimo da planiraju svoje odvojene izborne sabore da vide tko je onaj pravi. Tko je najneovisniji za Hrvatsku. Vidjeli smo kako se raspadaju i populisti Živog zida, a na primjeru Zlatne zore vidimo da je bespredmetna ona Dafnina priča s početka teksta.

Prošla kriza, prošlo i doba manijaka

Svoj uspjeh ne duguju činjenici što nitko nije vidio njihov politički program sve dok gospodarska kriza nije Grke natjerala na potragu za očajničkim rješenjima. Desetljećima su Grci vidjeli što Zlatna zora nudi i uporno su odbijali dati im svoje glasove. Sad kad je kriza prošla, kad mladi nemaju toliko problema s pronalaskom zaposlenja, kad se bolje i lakše živi, imigranti nisu prva meta bijesa građana.

Kako je Rambo Amadeus rekao: "Nacionalizam je tema do 300 eura prihoda mjesečno. Njima se servira ta priča. Kad plaća prijeđe 500 eura, onda počinje razgovor o garderobi i kafićima. Kad prijeđe tisuću, onda je top tema zdrava hrana, ljetovanja i zimovanja, a kad se popne na više od 3000, onda prestaje svako palamuđenje. Ljudi onda pričaju o vremenskoj prognozi i ljubavi".

  • zknaus 18:07 25.Srpanj 2019.

    Pa ja mislim da bi mnogi hrvatski umirovljenici pristali na 230 eura mirovine ali ne i na režije od 170(u Hrvatskoj su režije prosječnog umirovljenika negdje oko 500 kn).Prosto sumnjam da srbi imaju mirovinu 230 eura.

  • brzzzy 19:24 24.Srpanj 2019.

    Pametan čovjek se stidi a budala ponosi....