Kultura
504 prikaza

'Da nije bilo Krleže, propalo bi to crkveno blago'

Izložba dovršenih radova na poliptihu Vittorea Carpaccia iz katedrale sv. Stošije
1/6
Hrvoje Jelavić/PIXSELL
Okupatori su u 2. svjetskom ratu tražili skriveni poliptih Vittorea Carpaccia iz 15. stoljeća, a sad je napokon izložen

Sjećam se da sam sjedio ispod ovog poliptiha svetog Martina dok je visio u katedrali svete Stošije, kazao nam je don Pavao Kero (79), ravnatelj Stalnog postava crkvene umjetnosti u Zadru.

Sad je taj prekasan poliptih od šest slika Vittorea Carpaccia iz 15. stoljeća, nakon dugogodišnje restauracije, zasjao u punom sjaju u sklopu postava pod njegovim budnim okom. Otvorenje je bilo u četvrtak, a uz poliptih sv. Martina može se razgledati i izložba o 60. obljetnici djelovanja zadarske restauratorske radionice koja ga je konzervirala i restaurirala. Konzervatorsko-restauratorska istraživanja i radovi počeli su 2003. godine, s prekidima su trajali do 2016., a na njemu su radili i restauratori iz Firence.

Poliptih je krajem 15. stoljeća naručio zadarski kanonik Martin Mladošić za oltar sv. Martina u zadarskoj katedrali sv. Stošije. Sastoji se od šest slika svetaca naslikanih na drvu i raspoređenih u dva reda. U donjem središnjem dijelu je sv. Martin, a okružen je zadarskim svecima sv. Stošijom i sv. Šimunom.

Izložba dovršenih radova na poliptihu Vittorea Carpaccia iz katedrale sv. Stošije | Author: Hrvoje Jelavić/PIXSELL Hrvoje Jelavić/PIXSELL

U gornjem dijelu poliptiha prikazani su sveti Petar, Pavao i Jeronim. Autorov potpis nalazi se na donjem lijevom rubnom dijelu slike sv. Martina.

"To mu je možda jedina potpisana slika, a među mnogim vrijednim djelima je najpoznatija. Poliptih smo izlagali na biennalu u Veneciji, a sad ga traže opet, kao i u New York. Pod utjecajem stručnjaka poliptih gledam očima umjetnika, kao vrhunski rad mladog Carpaccia, kao djelo njegove mladosti. Centralna slika prikazuje svetog Martina na koju kako mačem siječe svoj plašt i dio daje siromahu da ne umre od hladnoće.Taj mi je prikaz najdirljiviji. Sveti Martin inače bio je ugledan časnik, katekumen. Pred svetim Jeronimom, koji je svetac- Dalmatinac, kleči darivatelj slike Martin Mladošić koji je osobno otišao u Veneciju i naručio poliptih. Sveti Petar i Pavao su stupovi Crkve, a tu su i glavni zadarski sveci sveta Stošija i sveti Šime. Sveti Šime ima otvorenu knjigu i navještava kad će doći mesija, a mali Isus je doista nacrtan u silueti, kao da najavljuje dolazak. Poliptih je vrlo vrijedan gledajući s umjetničke strane, ali i s vjersko- religiozne također. Uz to je i izrazito zadarski", kazao nam je don Pavao Kero koji se divi načinu kako je Carpaccio nacrtao konja, od poze do kopita, stava i prekrasne glave.

Da bi Carpacciov sveti Martin stigao iz obližnje katedrale svete Stošije do njegovog Stalnog postava crkvene umjetnosti, prešao je trnovit put i dvije restauracije.

Emanuel Vidović Veći od života Kultura Gnušao se i fašista i monarhije, a Smoju je naučio kuhati

"Za vrijeme II. svjetskog rata, poliptih je s ostalim umjetninama bio skriven u tajnom skloništu u Zadru. Svi su ga tražili, ali ga nitko nije otkrio. Nakon što je izvađen odatle po završetku rata, bio je jako oštećen zbog uvjeta u kojima je boravio i nagle promjene temperature nakon izlaska iz skladišta. Restauriran je u Zagrebu i vraćen u katedralu svete Stošije u Zadru. tada je Miroslav Krleža molio da pogleda umjetnine i relikvijare i mjesecima je on tu boravio i sve proučavao, nakon čega je 1951. godine kao plod njegovog rada napravljena izložba u Zagrebu i tiskana je crno-bijela monografija pod nazivom 'Zlato i srebro Zadra'. Malo tko zna da je to zapravo djelo Miroslava Krleže. On je zadarskom blagu dao i ime koje se zadržalo 'Zlato i srebro Zadra'. On je bio taj koji je uvidio vrijednost tih umjetnina i relikvija te je izdao knjigu i htio to pokazati narodu i svijetu. Godine 1967. Benediktinski samostan svete Marije, Grad Zadar, Nadbiskupija te kao supotpisnici tadašnje Ministarstvo kulture i Jugoslavenska akademija znanosti i umjetnosti potpisali su ugovor da se časne benediktinke mogu vratiti u svoj samostan, ako će ustupiti oko tisuću četvornih metara prostora za Stalnu izložbu crkvene umjetnosti. Tako je i bilo, i oko 200 izložaka i dan danas je u stalnom postavu u sedam prostorija samostana", kazuje nam don Pavao Kero.

U vrijeme Domovinskog rata poliptih sv. Martina opet je morao u sklonište. Ovoga puta uskladišten je bio pet godina. Uvjeti su bili bolji nego prošli put, ali je ipak, tvrdi Kero, doživio promjene. Bila mu je potrebna nova restauracija. Slike su bile krhke i ugrožene. Snimke i stratigrafske analize pigmenata pomogle su u rasvjetljavanju slikarske tehnike slavnog umjetnika, odnosno procesa njegovog stvaranja, od pripremnog crteža do završnog oblikovanja.

Don Pavao Kero, ravnatelj Stalnog postava crkvene umjetnosti u Zadru | Author: Duško Jaramaz/Pixsell Duško Jaramaz/Pixsell

Važno je bilo istražiti materijal i tehniku jer je Carpaccio na ovom poliptihu primijenio kombiniranu tehniku karakterističnu za prijelazno razdoblje talijanske renesanse. Tada se pod utjecajem flamanskih inovacija postupno prelazilo s tradicionalnog slikanja temperom na uljno slikarstvo upotrebom sušivih ulja kao veziva za pigmente. Poliptih je bio pokriven jako nečistim i potamnjelim slikarskim slojem. Narušavali su ga ostaci preslika te neprecizni i nevješti retuši iz prethodnih restauracijskih intervencija.

Veliki dijelovi slikanog sloja stupnjevito su prečišćeni, a još su bili vidljivi i tragovi opožarenih površina izazvani čišćenjem preslika plamenom 1924. godine u Veneciji, a upotreba velike količine voska u radovima od ranije, pokazao se neprimjerenom i nekompatibilnom s izvornim materijalima slike.

"Nakon 13 godina napornog rada zadarske restauratorske radionice, napokon ga s ponosom izlažemo!", kaže don Pavao Kero.

Komentiraj, znaš da želiš!

Za komentiranje je potrebno prijaviti se. Nemaš korisnički račun? Registracija je brza i jednostavna, registriraj se i uključi se u raspravu.