Bryan Singer je bio idealan redatelj za filmsku biografiju o Freddieju Mercuryju, najpoznatijem članu sastava Queen. Od filma "Privedite osumnjičene" ("The Usual Suspects", 1995.) i drame "Savršeni učenik" ("Apt Pupil", 1998.) do četiri dijela serijala "X-Men" (2003. – 2016.), Singera opsjeda motiv identiteta njegovih junaka, istodobno osobno i kao moguće pripadnike društvenog mainstreama.
Od dekadentnog infernalnog filmnoirovskog čistilišta "Osumnjičenih" do prognaničke planetarne uloge Marvelovih nakaznih mutanata s nadljudskim moćima, Singerovi junaci traže svoje mjesto, prvo na intimnoj razini, u vlastitoj glavi, zatim sa svojim bližnjima i, na kraju, u društvu kojemu ne pripadaju, a željeli bi.
Singerov Mercury je X-Men rock generacije sedamdesetih i osamdesetih, mutant roditelja zoroastrista iz Zanzibara koji postaje prvo britanska, a zatim i planetarna zvijezda, istodobno prognanik iz društva i njegov vladar, pjesnik i svećenik. Završna sekvenca filma "Bohemian Rhapsody", ujedno i najbolja u ovom nesretnom filmu, koja rekonstruira nastup grupe Queen na Live Aid koncertu 1985., nalik je vjerskom ritualu koji marvelovski čudesno ujedinjuje cijeli planet, a svećenik tog rituala je rock superjunak Freddie Mercury.
Singer je, kao i Mercury, biseksualac, što njegova rock junaka dijelom čini redateljevim alter egom. Singer je također nalik Mercuryju po nepredvidivosti. Često stvara probleme na snimanju, izostaje, kasni, doživljava nervne slomove, plače pred ekipom, nije pouzdani profesionalac, no zbog talenta i komercijalnog uspjeha njegovih filmova tražen je i cijenjen. Darovit je i zna pomiriti osobno i komercijalno, dati osobnom moć univerzalno prihvatljivog, a komercijalnom priskrbiti patinu autorskog krvotoka.
Drugim riječima, idealan je za Hollywood s aurom osobnosti i prepoznatljivosti. No biti konstatno raspet na oba kraka križa, osobnom i komercijalnom, nije lako i s filmom "Bohemian Rhapsody" Singer je doživio kalvariju. Ne komercijalno, jer film je u svijetu, zahvaljujući glazbi i slavi Freddieja Mercuryja, još hit i donosi dobit, nego osobno jer se nije mogao nositi sa zahtjevima produkcije kojoj su dijelom, kao producenti kumovali i bivši članovi benda.
Vjerojatno je i redatelju i glumcima bilo korisno imati članove sastava, Briana Maya i Rogera Taylora, kao savjetnike i svjedoke, no dobili su istodobno i cenzore koji nisu željeli u filmu ništa što bi moglo potamniti slavu sastava i Freddieja Mercuryja. Cenzorski queenovci, koji su htjeli krotak obiteljski film o Mercuryju, nisu bili jedini Singerov problem.
Prvi glumac koji je trebao glumiti Freddieja, komičar Sacha Baron Cohen, odustao je od uloge zbog "kreativnih neslaganja", a američki glumac koji je preuzeo ulogu, Rami Malek, podrijetlom egipatski Kopt, sukobljavao se sa Singerom, pa je na kraju redatelj, shvaćajući da mu se film oteo kontroli, napustio snimanje, navodno zbog svoje bolesti i bolesti majke. Film je dovršio drugi redatelj i tako se "Boemska rapsodija" porodila nalik narodnoj izreci "mnogo babica, kilavo dijete".
Nije u filmu sve loše. Glavni glumac Malek savršeno glumi tijelom, kreće se i pleše kao da je rođena rock zvijezda. Film je produkcijski impresivan, završna sekvenca 20-minutnog Live Aid koncerta je izvrsna, mnoge epizodne uloge su dobre, glazba je fantastična. Ima se što slušati i gledati. Film nije ni sekunde dosadan. Ali ni dobar. Nalik je rutinskom obiteljskom televizijskom biografskom filmu koji, unatoč izgledu produkcijskog kapitalca, diše na škrge banalnih žanrovskih općih mjesta.
Junakov skroman početak, nesporazumi s roditeljima, prva prava ljubav, uspjeh, neslaganje s ekipom, kriza, apoteoza i slava, sve to može biti jako dobro i nimalo banalno, ali kad redatelj mora bježati od lica i emocija, onda je to problem jer ostaje žanrovski kostur bez tijela. I redatelj i glavni glumac Malek više su se trudili oponašati Mercuryja nego mu udahnuti život. Važnija je bila protetika od psihologije, izgled od emocija.
Rami Malek veći dio filma glumi izrazito karikirano, sa zečjim zubima i tikovima, kao da neprestano mrmlja: "Ja sam zec, ja sam zec", tako da je neuvjerljiv. Freddiejev ljubavni odnos s Mary Austin sklepan je kao u rutinskom TV filmu, a junakov gay život nalik je nužnom sastojku koji bi producenti i studio najradije izostavili. Singer je očito osjetio da to više nije njegov film, napustio je snimanje i pomirio se s porazom.
