Ima već nekoliko dana kako britanski torijevski parlamentarac Andrew Rosindell pokušava progurati kroz parlamenta da BBC opet, kao što je to činio do 1997., svoj program na BBC 1 završava nacionalnom himnom "God save the queen". Kao razlog, on i torijevci koji ga podržavaju, navode da bi se time dala počast i Brexitu i kraljici Elizabeti II koja ove godine puni 90 godina. I dok šefovima BBC-ja ne pada na pamet tome tek tako udovoljiti, BBC Newsnight odlučio ih je poslušati. Na kraju programa u petak doista su pustili "God save the queen", ali od slavnog i povijesno ozloglašenog punk banda Sex Pistols. Slučajno vrlo prigodno jer dana Sex Pistols obilježavaju 41 godinu od svog prvog koncertnog nastupa.
Bilo je to 6. studenog 1975. na Saint Martin's School of Art, gdje je tadašnji basist Glen Mattlock, ne bi čovjek vjerovao, tada studirao. U vezi tog koncerta, oni koji su mu prisustvovali, imali su za primijetiti samo to da su momci bili "ekstremno glasni". Bend je korijene imao u grupi "Strand", osnovanoj 1972., za koju su Steve Jones kao pjevač, Paul Cook na bubnjevima i Wally Nightingale na gitari instrumente nabavljali tako što bi išli na koncerte i čekali pravi trenutak nakon koncerta za popeti se na binu kako bi pokrali instrumente.
Bili su djeca radničke klase mračnih godina britanskog ekonomskog pada, često su visili u butiku SEX britanskog umjetnika, sklonog glazbi i dizajnera odjeće Malcolma McLarena. Jones je u nekom trenutku 1974. uspio nagovoriti McLarena da im pomogne da se afirmiraju. Mnogi već desetljećima smatraju da je ovaj na to pristao jer je taman lansirao svoju liniju sado-mazo odjeće, te da je tako nastao i specifični punk-image, a da mu je bend balavih divljaka, koji nisu nešto znali svirati, ali su radili odličnu buku, bili iskreni, prosti, neobuzdani, trebao kako bi si napravio reklamu – antiglazba za antimodu.
Izbacili su Nightingalea, za pjevača doslovno s ulice pokupili Johnnyja Rottena (Johna Lydona, koji je imao tako katastrofalno stanje sa zubima da su ga prozvali "Rotten") i uzeli ga da vrišti za mikrofonom. Navodno su ga primijetili kao obećavajućeg, ugledavši ga na ulici u majci s natpisom "I hate" ("Ja mrzim"). A kad su 1977. izbacili i Mattlocka, doveli su na bas Sida Viciousa. Tako je krenula punk eksplozija u Europi.
I dok su Sex Pistols u svom ozloglašenom izvornom postojanju od samo dvije i pol godine, od 1975. do 1978., izdali samo jedan album "Never Mind the Bollocks, Here's the Sex Pistols", zapravo su ih s debitantskim albumima pretekli mnogi stasali u Britaniji na punk pokretu koji su oni isprovocirali. Izbacili su niz himničkih singlova koji, kako se i danas čini, imaju vječni kultni status; "Anarchy in the U.K.", "Pretty Vacant", "Holidays in the Sun" i još neke, od kojih su, međutim, apsolutno najveću gužvu izazvali s "God Save the Queen".
Na turneji na američkom jugu McLaren ih je namjerno nagurao na mjesta na kojima se inače okupljaju kauboji. A to je značilo da su ih gađali, da je Jones bačene konzerve pokušavao dočekati glavom kao što nogometaš glavom izbija loptu, Sid Vicious je bas gitarom prebio tipa iz publike koji im je psovao sve po spisku. Doduše, Sid je u bend i primljen nakon što je lancem od bicikla, kao fan benda, nešto prije u Britaniji pretukao glazbenog kritičara koji je u novinama pregazio Pistolse. Nisu znali nešto posebno svirati, ali su protutnjali Zapadom i u rekordnom roku iza sebe ostavili krš i lom, ostavši upamćeni kao jedna od temeljnih pojava punka koji je spasio tada umirući rock, te, naravno, po nezaboravnoj svirci na brodu koji je plovio Themzom, kraljici pod prozorom. A ono što su tada svirali bila je pjesma...
