Te večeri, 26. travnja 1977., u 54. ulici u New Yorku dogodilo se nešto posebno, prisjećao se Nile Rodgers.
"Nakon otvorenja te prve večeri proširila se vijest da je to mjesto ono pravo."
Bila je riječ o priči o 33 slavna mjeseca Studija 54, do danas najslavnijeg noćnog kluba u povijesti. I prije njega postojala su mjesta i razuzdanijeg seksa, većih hrpa kokaina, ekscesa i hedonizma. Ali nijedno nije ostavilo takav trag u povijesti i bilo stjecište takvih zvijezda kao što je bio klub o kojemu je Matt Tyrnauer snimio dokumentarac "Priča o Studiju 54", upravo prikazan na ZagrebDoxu.
Mick Jagger, Andy Warhol, Paul Newman, Robert de Niro, Dustin Hoffman, Elizabeth Taylor, Liberace, Keith Richards, Grace Jones, David Bowie... Doista bi bilo lakše nabrojiti one koji su u 70-ima bili netko, a nisu zalazili u Studio 54.
"Steve i ja nismo imali blagog pojma što će značiti ono što je trajalo samo 33 mjeseca", prisjećao se četiri desetljeća poslije Ian Schrager.
On i Steve Rubell imali su tek 29, odnosno 33 godine. Nekoliko godina ranije upoznali su se na koledžu i bili nerazdvojni prijatelji, obojica iz Brooklyna, skupa su se tri godine bavili pravom. Steve je bio onaj koji je poznavao ljude, žestoki partijaner. Ian je, pak, više volio biti pedantan um iz pozadine. On je bio taj koji je donio odluku nakon koje svijet više nikad neće biti isti.
"Osjetio sam da u noćnim klubovima leži prava prilika za biznis", pričao je Ian.
Era diska bila je u punoj eksploziji. New York je nudio do tada neviđena mjesta: Loft, Paradise Garage, Sanctuary, Le Jardin, Gallery...
"Priča o Studiju 54" objašnjava da je tom valu slobode kumovala pilula za sprečavanje trudnoće. Glazba je bila puna ritma, "ljubav je bila u zraku, čak i ako nisi bio sklon seksati se s bilo kime", pa i na najnevjerojatnijim mjestima u diskotekama.
"Među prvima su bili crnački gay klubovi s disko glazbom. Onda su u društvu svojih dizajnera i frizera počele dolaziti manekenke, a za njima i hetero muškarci", objasnio je novinar Bob Colacelo.
Kad su se odlučili za bivši CBS-ov Studio 52, napušten već cijelu jednu godinu u tom smrdljivom, zapišanom kvartu između 8. avenije i Broadwaya, svi su im rekli da su ludi. U šest tjedana su sve preuredili, srušili dio gledališta bivšeg kazališta za plesni podij, postavili rasvjetu, šank...
"Stajalo nas je to 400.000 dolara", prisjetio se Ian sasvim pogrešno.
"Ne, morali smo i posuditi novac, nekih 300.000 dolara", ispravio ga je Steveov i Ianov financijski bankar Jack Dushey.
Posljednjih 30 sati radili su bez spavanja. Svi su pisali o najekstravagantnijem mjestu koje se otvara. Nisu imali vremena dobiti sve dozvole, primjerice građevinske i za točenje alkohola. Te večeri na ulazu se okupilo mnoštvo.
"Nikad prije nisam radio taj posao, ali Steve me je postavio na glavni ulaz prve noći. Malo je reći koliko je to bilo ludo", pričao je Mark Benecke.
"Njega su stavili jer je bio najzgodniji od svih nas", dodao je njegov tadašnji kolega.
Ljudi su ušli, prolazili hodnikom s tepihom, uz zidove obložene zrcalima i sve glasnije čuli hipnotički ritam glazbe disko ere. Steve je danima ranije obećao umjetne pahuljice sa stropa, ventilatore koji rade vrtloge, kostime, dimne efekte, light show... I tako je bilo.
"Nikad prije nisam bio u istoj prostoriji s toliko slavnih osoba", listao je zbirku fotografija ostarjeli Ian Schrager.
Alkohol se slijevao u potocima, oznojena polugola tijela nisu prestajala s plesom, euforija je bila totalna, seks čak i u gledalištu.
"Prvi put se osjećalo da nitko nema predrasuda, svi su se družili i svima je bilo dobro. To je bilo revolucionarno čak i za mene kao Njujorčanina", opisivao je Nile Rodgers. Unutra su, kažu, pozivali po ključu, ne toliko tko je slavan, nego s kime bi im bilo ugodno u prostoriji.
"Taj šešir, nemojte više nikad doći s tim šeširom. Ostavite ga vani", zabilježila je kamera nasmiješenog Stevea kako dovikuje nekome u gužvi, a potom poljupcem pozdravlja Lizu Minnelli. Izjavu je dao još prištavi Michael Jackson: "Ovdje su ljubazni, iskreni, ovdje mi je super, doslovno mogu pobjeći od svega".
Kamere su uhvatile i Eltona Johna kako isprobava sise svoje prijateljice.
"Ne, nisam drogiran. Samo sam... s-s-sretan. Hhhhaaha...", izjavio je u kameru totalno odvaljeni Steve.
Odmah su dospjeli na naslovnicu New York Posta. Preko noći su razvili najbolji klub na svijetu. Fotografije svjedoče da su imali duge popise imena. Naravno da je Ringo Starr uvijek bio poželjan gost, ali uz neka imena bile su oznake "NFU" ("no fucking use") ili NG ("no good"). Ian je ne jednom na ulazu objašnjavao ljudima da žele "ljude u poliesterskim košuljama, sa zlatnim lančićima oko vrata". Znao je razdvojiti parove, a njoj reći: "Prelijepa si, ali on ne može, ima pamučnu košulju".
Steve je bio gay i u tom svijetu, pričao je Ian, prvi put je mogao otvoreno priznati svoju seksualnost. Uživali su kao u snu. I onda ih je stvarnost lupila u facu. Zatvorili su ih jer su služili alkohol bez dozvole. No oni su nastavili sa sokovima i partyji su bili i dalje sve luđi. No onda je došao 14. prosinca 1978.
"Bio je to grozan dan", rekao je Ian.
Upalo im je 50 agenata porezne inspekcije. Pronašli su im poslovne knjige iz kojih se vidjelo da su uzimali novac od zarade u kešu i nisu ga prijavljivali, 300 tableta "Quaaludea", odnosno metakalona, kokain, vreće s novcem u klubu, stotine tisuća dolara po stanovima. Ispalo je da su točno znali što i gdje treba tražiti jer im je sve otkrio nezadovoljni bivši zaposlenik. Ispalo je da je Steve imao poseban budžet za kupnju droge koju je nudio slavnima besplatno. No oni se nisu osvrtali.
Već sljedeće večeri napravili su još žešći party. Ali vlasti su tad već znale za svaki dan koliko su točno novca "zamračili", navodno 2,5 milijuna. "To je suludo! Ako namheravaš utajiti novac, onda uzimaš 20 ili 30 posto, ne 80!", ni danas tužitelju nije jasno zašto su bili onako neumjereni. Jack Dushey je bio prisiljen svjedočiti. Ianu su izvukli da mu je otac Louis Schrager, nekoć suradnik Mayera Lanskog, tražili su vezu i s mafijom, ali je nije bilo.
Prijetilo im je deset godina zatvora i tko zna što bi bilo da se nije posumnjalo da je u njihovu klubu šmrkao kokain čak i Hamilton Jordan, tadašnji predstojnik ureda predsjednika Jimmyja Cartera. E sad, je li to otkriće imalo veze s time što ih je zastupao neslavni odvjetnik Roy Cohn, poznat da je s McCarthyjem proganjao komuniste i gayeve... Steve je u javnosti pričao o Jordanu i kokainu te su na kraju dobili po tri i pol godine zatvora.
"Bio sam šokiran", pričao je poslije Steve.
Za oproštajnu večer Rodgers je rekao da je bila veličanstvena kao i prva. No oni su morali u zatvor, ne na odmor, nego na robiju.
"Inače si zbog jedne riječi mogao izgubiti život", pričao je Steve da su morali plaćati zaštitu. Naposljetku su odslužili po 13 mjeseci, ali ono što im je najviše značilo su izgubili. Iz zatvora su prodali klub. "Od svih stvari koje sam ikad napravio, ta mi je bila najteža u životu", rekao je Steve. Klub je nastavio s radom, tu je znao izaći i Donald Trump s Melanijom. Ali to više nije bila priča Iana i Stevea te idealizma.
