Krenuti u crowdfunding kampanju, odnosno kampanju za grupno financiranje nije tako jednostavno kao što se na prvi pogled čini. Izlazak na bilo koju od niza platformi koje se nude za prikupljanje novca zapravo je izlazak na tržište, a svaki izlazak na tržište, pogotovo u ova vremena, rizičan je pothvat.
Zapravo "stavljaš glavu na panj", jer ako se pokaže da te građani nisu prepoznali kao nekoga kome se isplati donirati, kako ćeš ozbiljne financijere uvjeriti da to što radiš ima svoju vrijednost, da je šire prepoznato i da pod kapom nebeskom ima mjesta i za tvoj projekt.
Kod medija je ta opasnost još veća jer medij koji nitko ne čita ima ozbiljan problem sa smislom postojanja pa bi neuspjeh u ovakvim kampanjama značio težak šamar od kojeg bi se malo tko oporavio. Upravo smo se tim crnim mislima vodili i mi na neprofitnom portalu www.forum.tm kad smo u listopadu prošle godine odlučili "staviti glavu na panj".
Budući da je od ideje do realizacije prošao rekordno kratak rok - nekoliko tjedana - uspjeli smo tek zagrebati osnovna pravila crowdfundinga, kojih bi se svatko tko kreće u ovakav pothvat trebao držati: nismo proučili domaće tržište, tek smo ovlaš bacili oko na strana iskustva, nismo odradili pretkampanju, kontaktirali smo samo nekoliko ljudi iz tog polja, nismo imali nikakvu medijsku strategiju...
Dakle, strateški plan, poslovni plan, operativni plan, plan B, sve smo to potisnuli negdje duboko u sebi držeći se, valjda, one novinarske da znamo dovoljno o svemu, ako već ni o čemu ne znamo sve. Znali smo samo da na Forum.tm objavljujemo kvalitetan sadržaj, da imamo široku bazu vjernih čitatelja, da s kampanjom moramo požuriti s obzirom na to da smo "zahvaljujući" tadašnjem ministru Zlatku Hasanbegoviću postali prepoznatljivi i da je do božićnih blagdana trebamo završiti.
Njihova su iskustva u mnogočemu odvela i našu kampanju prema sretnom kraju, unatoč činjenici da je potpisani novinar pred montažu uspio izgubiti memorijsku karticu sa snimljenim materijalom za promotivni videospot koja je tko zna kako ispala iz čitača, pa unatoč činjenici da je osobna bankarica do zadnjeg dana tvrdila da nam je kreditna kartica akreditirana za primanje uplata preko financijskih servisa poput Pay-Pala, a nije bila, unatoč, na kraju krajeva, činjenici da je sve rađeno navrat-nanos.
Jer da smo znali, na primjer, da je prošle godine crowdfunding kampanje u Hrvatskoj podržalo tek nešto više od 6000 ljudi, da je ukupno prikupljeno samo 2,3 milijuna kuna (godinu ranije 5,3 milijuna kuna), da je pokrenuto 49 projekata, od kojih je jedva 12 uspjelo dobiti traženi iznos (u 2015. godini 23 projekta), pitanje je bismo li se upustili u tu avanturu.
Ipak, natrag se nije moglo, pa s jedva sklepanim spotom za koji smo snimke napravili na već ostarjelim mobitelima i premijernim angažmanom Ante Pavića kao montažerom, koji je netom prošao neki jednodnevni tečaj, pustili smo se u pogon. Pokazalo se, međutim, da smo uspjeli. Svi spomenuti nedostaci pokazali su se kao prednost.
Da smo, na primjer, imali medijski plan, sigurno ga s nula kuna u džepu ne bismo mogli provesti, nego bismo se sveli na moljakanje kolega da objave vijest o nama u svojim medijima, a ovako su kolege praktički sami odradili posao. Da smo imali predobar videospot, neki bi rekli: "Što će im novac? Ako imaju za spot, valjda imaju i za portal". Da smo ponudili neke vrednije nagrade od plaketa, fotografija, knjiga ili statiranja u drugoj sezoni televizijske serije "Novine" (ako je bude), možda bi reagirali slično.
Da smo dulje kalkulirali znajući kako pripreme za slične projekte ne smiju trajati kraće od dva mjeseca, ne bismo bili prvi među medijima koji su krenuli u crowdfunding, što je možda bilo presudno, jer baš se taj dobar tajming za ovakve akcije čini podjednako važnim kao što je deviza "lokacija, lokacija, lokacija" presudna za trgovinu.
Konačni saldo bio je iznenađujuće povoljan: putem platforme Indiegogo od čitatelja smo za nastavak rada portala zatražili 5000 američkih dolara. Prikupili smo 9045, od čega nam je 8385 dolara sjelo na račun, a ostatak je otišao za razne naknade i slične troškove koji prate crowdfunding. Našu kampanju pratilo je više od 50.000 ljudi, od kojih ju je 350 financijski i podržalo, i to iz čak 21 države. Nakon Hrvatske, druga država na listi po iznosu uplata bio je SAD, a jedna nam je stigla čak iz Brazila.
Naravno, ovakav ishod jako je daleko od onih najvećih, ne samo u svijetu, nego i u Hrvatskoj. Premda dostupnim podacima, broj jedan i dalje drži projekt The DOA. Riječ je o hibridnom investicijskom fondu kojim upravljaju računala i u kojem nema menadžmenta, a radi s virtualnom valutom eth. Oni su prikupili vrijednost od 150 milijuna dolara.
Drugi, a po nekima ipak prvi, projekt je videoigre "Star Citizen", koji je prikupio 145 milijuna dolara. I dalje se na listi najuspješnijih najčešće nižu IT-projekti, filmovi, računalne igre i glazba, ali nemojte da vas zavara taj višak "industrije zabave" s obzirom na to da se lani u svijetu putem različitih modela i platformi ovakvog financiranja prikupilo gotovo više od 22 milijarde dolara u dva milijuna kampanja.
Prešao se, dakle, dug put od ideje nobelovca Muhameda Junusa, koji je malenim posudbama i donacijama podržao početak poduzetništva među poljoprivrednicima u Bangladešu, preko britanskih rokera, benda Marillion, koji je 1997. godine upravo tim putem financirao povratničku turneju, a koji se smatraju začetnicima ovakvog tipa financiranja.
Bez obzira na niže brojke koje su obilježile prošlu crowdfunding godinu u Hrvatskoj, stručnjaci smatraju da je riječ o uobičajenom procesu jer se nakon mnogih iskustava projekti sad pripremaju mnogo sustavnije i kvalitetnije. Brojke ostvarene u Sloveniji govore tome u prilog. Dok je preklani u Hrvatskoj prikupljeno 750 tisuća dolara u 63 kampanje, preko Sutle ih je bilo 103, većinom u području dizajna i tehnologije, s 1,7 milijuna prikupljenih dolara i dvostruko više podržavatelja.
Prošle godine lider u Hrvatskoj bio je projekt Vitastiq 2, uređaj za mjerenje minerala u tijelu, za koji je u 2000 uplata uloženo 200.000 dolara. Tu je i kampanja Buba Bar - Ekstra kromosom za ekstra kavu za potporu prvom kafiću u Hrvatskoj koji zapošljava osobe s Downovim sindromom, a u kojoj je donirano 17.000 dolara. Kampanja se temeljila na sustavu prodaje kave, tople čokolade, majica, kalendara i pozivnica za otvorenje kafića u Vinkovcima.
Film "Gazda", "koji nije o Ivici Todoriću", u samo dva i pol dana prikupio je gotovo 8000 dolara. Dokazano uspješni Maštruko, nakon uspjeha s fotoputopisima, u četvrtoj kampanji "Izgubljeno kraljevstvo" dobio je podršku za putovanje u Nepal od 9249 dolara. Nakon putopisne knjige "1000 dana proljeća", Tomislav Perko počeo je pisati "1000 dana ljeta" i opet zatražio pomoć budućih čitatelja. Rezultat: 13.644 prikupljena dolara, premašen iznos u odnosu na prvu knjigu.
Kampanja kulturno-kulinarskog kolektiva Okus doma s kraja 2015. godine pokrenuta je s ciljem prikupljanja sredstava za pokretanje cateringa koji će voditi izbjeglice. Prikupili su 19.000 dolara, što im je omogućilo osnivanje zadruge, pronalazak kuhinje i početak rada. Ne uspiju, međutim, svi. Vrijedna kampanja "Dobri domaćini: Podržimo mlade kreativce bez doma!" zaklade Solidarna stigla je do preniskih 2500 dolara.
Bidaj studio, unatoč krahu i prikupljenih stotinjak eura od traženih 35.000, ne odustaje od svoje kartaške računalne igre "Brawl of Cards". Slično su prošla i trojica pustolova koji su tražili pomoć za putovanje Yugom do Mongolije kako bi pomogli prihvatilištu za ptice. U Mongoliju su ipak otputovali. Petar Ciganović je za knjigu društvene satire "Kako smo istjerali King Konga" tražio 2900 dolara, ali je prikupio samo 40.
A puno bolje nije prošao ni Ivan Vilibor Sinčić kad je od građana tražio 2000 dolara za pomoć u predsjedničkoj izbornoj kampanji. Dobio je samo 15 uplata, odnosno iznos od 946 dolara. Nedugo poslije, na izborima, dobio je nevjerojatnih 300.000 glasova. Evo opet primjer iz Slovenije.
Ono što se možda na prvi pogled čini pomalo bizarnim, već na drugi će vas duboko zamisliti. Anže Miklavec je na platformi Kickstarter za projekt pametnog kuhala za kavu "Gina-Smart Coffe Instrument" od 2389 uplata dobio više od pola milijuna dolara. I to mu nije prvi put!
Ili uvijek uspješni Nenad Bakić, kojemu kampanje znače puno i za marketinšku podršku projekta koji gura. "BBC micro:bit - STEM revolucija u školama" Croatian Makersa premašio je iznos za 480 posto i dosegnuo 290.000 dolara. "Cijeni se da pokretači nude nešto opipljivo te da iza sebe već imaju određene rezultate, ali bez izgrađene zajednice teško je odraditi uspješnu kampanju.
Pokretači moraju pričati sa što širim krugom ljudi, sudjelovati na raznim konferencijama i drugim događanjima kako bi kod ljudi postupno izgradili zanimanje za svoju priču", savjetuje Hrvoje Hafner, koji svake godine vrijedno prati zbivanja i statistički obrađuje ovaj rastući ekonomski sektor.
Čini se da dvije kampanje koje su upravo u tijeku zadovoljavaju Hafnerove uvjete. Prva je ona Udruge Kamensko, koja okuplja radnice ove propale tvornice, za kupnju novih strojeva koji će ubrzati proizvodnju i njihov mali pogon učiniti konkurentnijim. One trebaju 22.900 dolara, a u trenutku zaključenja ovoga teksta imaju 282 uplate i 8792 dolara.
Druga je kampanja "Nemoj da FALIŠ" šibenskog Festivala alternative i ljevice (FALIŠ), koji zbog znatno smanjene potpore Ministarstva kulture – na kojoj su se zahvalili ministrici Nini Obljen Koržinek i novac vratili – traži pomoć građana kako bi se održao i petu godinu. FALIŠ-u treba 15.000 američkih dolara, a dosad ih je prikupio 5140. Podržite ih!
