Mnogo toga što je još nejasno oko 24-godišnjeg Tunižanina Anisa Amrija koji je u Berlinu kamionom nasmrt pregazio 12 ljudi i ozlijedio još 50-ak, moglo bi objasniti njegovo porijeklo. Amri, naime, potječe iz grada Kairouana u Tunisu od oko 140.000 stanovnika. Grad znamenit po bogatoj i slavnoj povijesti, po džamiji iz 670. godine i kao četvrto muslimansko najsvetije mjesto, od Arapskog proljeća 2011. neslavno je poznat i kao neslužbeni glavni grad salafizma u sjevernoj Africi. Amri je danas u bijegu, naoružan i ne može više izgubiti ništa osim života do kojega mu, očito, nije stalo.
Iz Kairouana je bio i Seifeddine Rezgui, tada 24-godišnji mladić koji je u lipnju 2015. u 50 kilometara udaljenom turističkom mjestu Soussi ispred hotela Imperial Marhaba iz kalašnjikova pobio 38 turista prije nego što su pripadnici snaga sigurnosti stigli izrešetati njega. Tunis je i inače poznat kao zemlja iz koje je, razmjerno broju stanovnika, u druge zemlje – prvenstveno u Siriju, Libiju i Egipat – otišlo najviše džihadista. Samo u Siriju, prema nekim podacima, čak 3000 Tunižana. U Tunisu je do eksplozije ultrakonzervativne verzije islama došlo nakon rušenja autokratske vlasti predsjednika Zine al-Abidine Ben Alija koji je vjerske političke pokrete držao strogo zabranjene.
Nakon izbijanja Arapskog proljeća 2011., razne ekstremne frakcije izašle su iz ilegale i posebno ojačale kako se standard nije bitno popravio kako su Tunižani očekivali da će s demokratskim promjenama. Propovjednik Mohammed al-Khelif u glasovitoj džamiji u Kairouanu stao je redovito propovijedati, grad su sve češće stali obilaziti salafisti koji bi napadali stanovnike koje bi zatekli kako piju alkohol ili jedu u dane posta i grad više nije bio sretno mjesto.
Tunis se naposljetku obračunao s političkim ekstremizmom, ali je sjeme zla ostalo posijano i danas se pretpostavlja da u toj zemlji postoji oko 10.000 džihadista spremnih na akciju. Što se Anisa Amrija tiče, on je iz roditeljskog doma otišao još 2010. navode tuniske novine Al-Chourouk, kao 18-godišnjak, i obitelj otada o njemu nije čula više ništa. U Italiju je stigao, prema izjavama stručnjaka za protuterorizam nakon pokolja u Berlinu, 2012. godine, no talijanska agencija ANSA navodi da je stigao već 2011., nedugo nakon izbijanja Arapskog proljeća u Tunisu. Kao ilegalni imigrant kraće je vrijeme proveo u prihvatnom centru na Siciliji, da bi vrlo brzo završio na nešto manje od četiri godine u zatvoru u Palermu zbog razbojstava, kako se sada otkriva, takvih da je njima namjeravao financirati kupnju oružja i pripremanje terorističkih napada.
Talijani ga u proljeće 2015. puštaju iz zatvora i žele deportirati u Tunis, ali ga tamošnje vlasti ne prihvaćaju zbog proceduralnih razloga. I dok je još bio u pravnom limbu, Anis Amri u srpnju prošle godine naprosto je otputovao u Njemačku i tamo zatražio azil. Nije prošlo dugo i Nijemci su mu odbili zahtjev za azilom, odredili izgon u Tunis, no tuniske vlasti odbile su ga primiti tvrdeći isprva da on uopće nije državljanin Tunisa. A Amri nije stajao skrštenih ruku. Povezao se sa salafističkom scenom u Njemačkoj, posebno s notornim ekstremističkim propovjednikom iz Iraka Abuom Walaaom, koji je živio u Hildesheimu i kojega su Nijemci uhitili u studenom kao čovjeka koji je u Njemačkoj vrbovao i regrutirao mlade za odlazak u ISIL.
Susret s Walaaom bio je ključan trenutak iz nekoliko razloga. Bayerischer Rundfunk navodi da su upravo zbog toga njemački agenti još od ožujka prisluškivali svu telefonsku i internetsku komunikaciju Anisa Amrija, da su ga zbog Walaae ocijenili i kao potencijalno vrlo opasnim, da bi im u rujnu naprosto nestao. Süddeutsche Zeitung i Der Spiegel osuli su drvlje i kamenje na sve sigurnosne službe jer su "zaspale", a po svoj prilici riječ je bila o tome da iz pokrajine Sjeverna Rajna Vestfalija naprosto nisu obavijestili kolege u Berlinu da im se tamo mota mladić visok 178 centimetara, izgleda takvog i takvog, s imenom, prezimenom i kako to već ide, koji se petlja sa salafistima, odnedavno čak i s ISIL-om, da je porijeklom iz grada u Tunisu koji muku muči s džihadističkom scenom i da je očito vrlo voljan počiniti nekakvo krvoproliće.
Da je jedan od 549 takvih u Njemačkoj. Usto, obavještajne službe i Velike Britanije i SAD-a prije nekoliko su tjedana objavile da je u vrijeme božićno-novogodišnjih blagdana za očekivati pokušaje velikih terorističkih napada po Europi, s tim što je SAD posebno upozorio svoje građane da budu na oprezu ukoliko budu posjećivali neki od tisuća njemačkih božićnih sajmova. Ispalo je da su u pravu, Anis Amri šleperom je napravio pokolj na sajmu na berlinskom Breitscheidplatzu, gdje se za Badnju večer očekivalo čak 11.000 posjetitelja.
A vjerojatno bi pokolj bio i gori da mu u posljednjim sekundama života poljski vozač kamiona Lukasz U. kojega je ranjenog vozio sa sobom, nije zgrabio volan. Na kraju se pokazuje i to da Amri, iako izvorno iz drugog ekstremističkog kruga, onog salafističkog iz svog zavičaja u Kairouanu, doista vrlo vjerojatno jest ljude u Berlinu pobio kao ISIL-ov čovjek jer je u Berlinu bio u kontaktu sa Srbinom Bobanom Simeonovićem koji je prešao na ISIL-ovu militantnu suludu verziju islama.
Sad se pokazalo i to da je SAD Amrija već neko vrijeme imao na svojoj listi onih kojima je zabranjeno ukrcavati se na putničke letove. Tagesspiegel objavljuje i to da na mjestu tragedije u Berlinu gradske vlasti sad postavljaju betonske blokove kao zaštitu, da je obitelj Anisa Amrija preneražena time što je njihov sin i brat učinio, da Njemačka doista jest propustila proglasiti svoje božićne sajmove mjestima posebno visokog rizika od terorističkih napada, te da je ovaj posljednji svakako najgori udar militantnog islamizma u Njemačkoj povijesti. Mediji su, međutim, zabilježili i to da su već dan nakon terorističkog napada na ulice njemačkih gradova izašli njemački muslimani kako bi kao njemački muslimani najžešće osudili krvoproliće nad svojim njemačkim sugrađanima u ime sulude ideologije.
