Sve počinje od misteriozne gripe. Onda dolaze glasine da se mrtvi vraćaju u život. Uskoro vojska reagira, ali već je kasno - nastupila je panika, otvaraju se karantene, a međunarodna komunikacija se polako gasi. Vrlo brzo, gradovi su zatvoreni i društvo koje poznajemo više ne postoji.
Ovo je početak gotovo svake zombi priče. Ali, ukoliko bi stvarno došlo do zombi apokalipse, koja zemlja bi bila najbolje pripremljena? Bi li neki odlučan potez Vladimira Putina ili drastična mera Kim Jong Una spasila narod?
Je li euroazijska stepa najsigurnije mjesto za skrivanje od hordi polumrtvih i bi li se vlade širom svijeta uspjele dogovoriti kako da udruže snage i resurse radi općeg dobra?
"Najvažnije je znati da resurse dobivamo putem istih mehanizama kojima se prenosi zaraza. To preklapanje znači da bi se zombi kuga raširila svijetom prije nego što bi itko shvatio o čemu se radi. Kako bi se širenje zaraze zaustavilo bilo bi neophodno zaustaviti globalnu ekonomiju", kaže Robert Smith, profesor sa Sveučilišta u Ottawi i autor knjige "Matematičko modeliranje zombija".
U ne tako davnoj povijesti može se pronaći nekoliko primjera vrlo brzog širenja zaraze. Krajem Prvog svjetskog rata vojnici koji su se vraćali s fronte raširili su španjolsku gripu po cijeloj Europi. Slično je bilo i početkom 20. stoljeća kada se SARS proširio od Hong Konga do Toronta u roku 24 sata.
Također, ebola je tijekom ljeta 2014. godine prešla put od Zapadne Afrike do Texasa usput ostavljajući "ekonomsku pustoš". Čak i danas, Saudijska Arabija ulaže ogromne napore u borbi protiv MERS-a, naročito u vrijeme hadža kada milijuni hodočasnika dolaze u zemlju.
"Ukoliko bi zombi virus zaista postojao, pandemija bi bila pitanje dana", uvjeren je Smith.
Prema njegovom modelu, zaraza bi bila toliko brza da bi jedino efikasno rješenje bilo možda i najjednostavnije – agresivna karantena, odnosno odsijecanje gradova, uspostavljanje kontrole nad medijima i restrikcije nad kretanjem i aktivnostima građana.
Ovakve mjere teško da bi se mogle jednostavno primijeniti u zapadnim demokratskim društvima u kojima je za djelovanje potrebna šira suglasnost. Zemlje s autoritativnim režimima, koji pri donošenju odluka imaju manje prepreka, bile bi vjerojatno u prednosti.
Što se tiče geografskih predispozicija za obranu, mnogi odmah pomisle na izolirane, ali razvijene otoke kao što su Island ili Novi Zeland. Ali što je s manje razvijenim područjima koja raspolažu zavidnim resursima?
Prema mišljenju fizičara Matta Bierbauma, izdržljivost zemlje i njena otpornost na zombi apokalipsu ovisi od populacije i infrastrukture.
Bierbaum je sa svojim kolegom Alexom Alemijem kreirao mapu SAD-a na kojoj je simuliran napad zombija. Dva znanstvenika otkrila su da bi SAD bile pregažene za 28 dana, a osim metropola, teško pogođene bi bile i manje naseljena područja između velikih gradova.
"Najbolja područja nisu nužno ona koja su najmanje naseljena, već ona koja su najudaljenija od najvećih mjesta", objašnjava Bierbaum.
Prema njegovom modelu, dakle, najgore je biti u južnoj i jugoistočnoj Aziji, a najbolje u stepskim bespućima Rusije. Euroazijski teritorij Rusije, koji se bori s opadanjem populacije i problemom nenaseljenosti, bio bi u najvećoj prednosti.
Sve je to, naravno hipotetski, ali ukoliko jedan od najpopularnijih mitova popularne kulture nekada oživi i čovječanstvo zaista bude pogođeno zombi apokalipsom, zapamtite - pravac ruski Daleki istok.
(Newsweek.rs/FP)
