Svjetsku naftnu kompaniju Unaoil nekolicina medija danas opisuje kao "najmoćniju svjetsku kompaniju za koju nikada niste čuli". Huffington Post i Fairfax Media potrudili su se, međutim, da se za tvrtku sa sjedištem u Monaku ubuduće itekako zna. Pola godine istraživali su i sada su objavili koruptivnu mrežu dotične kompanije diljem Bliskog istoka kojima su najvećim zapadnim kompanijama kupovali poslove u inače izrazito politički nestabilnom području.
Sve je počelo kad su se novinari dočepali kakvih stotinjak tisuća internih e-mailova Unaoila iz razdoblja od 2002. do 2012. iz kojih se vidi da kompanija funkcionira tako da prvo multinacionalke za zapada koje se bave naftom, uvjeri da nema šanse da bez njihove pomoći dobiju poslove na Bliskom istoku. Tu uslugu naplate mnoštvo milijuna dolara, a potom kreće lov na državne dužnosnike po naftonosnim nacijama pri čemu je mamac izdašni mito iz blagajne Unaoila.
Popis zemalja u kojima je Unaoil širio korupciju, spektakularan je; Irak, Sirija, Libija, Jemen, Iran, Tunis, UAE i Alžir, to što se tiče Bliskog istoka i sjeverne Afrike. Potom Kazahstan i Azerbejdžan s područja bivšeg SSSR-a i na kraju Kongo, Južnoafrička država, Kamerun i Angola. Popis Unaoilovih klijenata još je impresivniji; proizvođač oružja Hulliburton, Rolls Royce, Hyundai, Samsung, Petrofac, ENI, MAN, MI-SWACO, neizostavni Siemens... Uglavnom, praktično da na popisu nema tvrtke koja bi poslovala u tim dijelovima svijeta a da ne drži do sebe, i to iz SAD
-a, Velike Britanije, Italije, Njemačke, Nizozemske, Indije, Australije, Malezije, Južne Koreje i Španjolske.
Novinari su opisali korupciju na industrijskoj razini, a istodobno tijekom cijelog tog desetljeća tvrtka je nosila certifikat jedne od organizacija koja inače jamči da njihov certifikat označava provjereno pošteno poslovanjem po svijetu. Novinari su dokazali da je Unaoil novim iračkim vlastima nakon rušenja Sadama Huseina platio 25 milijuna dolara mita.
Zatim, da je Unaoil do 2011., kad NATO-ova intervencija ruši Muamara Gadafija, sklopio niz poslova za strane multinacionalke s dužnosnicima u toj zemlji. U Kuvajtu su izvjesnog državnog dužnosnika toliko podmićivali da su ga interno prozvali "veliki sir", a u UAE su poslovali sa samim princem Abu Dhabija.
Može se primijetiti da je upravo to bilo desetljeće u kojem je mnoštvo tih država skliznulo u nered, državnu nefunkcionalost i raspad sustava iz kojega su proizašli ratovi sa stotinama tisuća mrtvih, ili barem revolucije i neredi iza kojih su se slijevale rijeke krvi. Irak, Libija, Sirija, ali i Arapsko proljeće s usponom islamskih fundamentalista i nekih od najgorih terorističkih skupina poput al-Kaide i ISIL-a na prostorima koji su dotad barem bili sekularni i politički stabilni, ako već ne demokratski, sve dok te države korupcija nije sistemski rasklimala.
Unaoil je, izvorno, obiteljski biznis klana Ahsani koji je pokrenuo Ata Ahsani. On je, pak, Iranac koji je iz domovine pobjegao 1979., odmah po izbijanju Iranske revolucije. Njegova tvrtka povezana je s poreznim rajevima u Kanalskim otocima, Britanskim djevičanskim otocima, Maršalovim otocima, a imovina mu je razmještena po SAD-u, Francuskoj i Velikoj Britaniji. S time što neke njegove veze sežu sve do princa Alberta II od Monaca.
