Siguran si da si savršeno odnjegovana osoba, koja nikad ne pokupi gadnu prehladu koja kruži uredom.
Čini se kao da su neki imuni na sve prehlade i gripe koje se prilijepe za prijatelje i kolege, dok drugi žive od prehlade do prehlade od koje se ne stižu pošteno ni oporaviti.
Dva stručnjaka Sheldon Cohen, profesor psihologije na Sveučilištu Carnegie Mellon u Pittsburghu, i Robert Atmar, profesor medicine u odjelu zaraznih bolesti na Baylor College of Medicine u Houstonu, objašnjavaju kakve veze imaju stanodavci koji iznajmljuju stan vašoj obitelji mogu imati s prehladom, ali i kako usamljene osobe češće pate od gripa i viroza.
Počeo je provoditi studiju 1991. u kojoj je pokazao da ljudi koji su bili izloženi visokim razinama stresa prije izlaganja virusu, razvili su prehladu.
- Ali u ta studija nije razvrstala vrste stresa, kaže znanstvenik.
Proveli su drugu studiju u kojoj istraživači mogli prepoznati određene okidače stresa.
Stres je poguban
- Ako je stres trajao duže od šest mjeseci prije izlaganja virusu, ljudi su imali veći rizik od obolijevanja. Akutni događaji poput svađa sa supružnikom su iznimno važni. Dva najmoćnija stresora su dugotrajni sukobi s ljudima, nezaposlenost ili djelomična zaposlenost. Svi oni imaju zdravstvene posljedice.
Ti stresori uzrokuju povećanu produkciju hormonskog kortizola, koji suzbija proteine čija je zadaća da se bore protiv stranih tijela ali kad su pod kroničnim stresom, stanice prestaju biti osjetljive na kortizol.,
- To rezultira tako da imunološki sustav protjeruje protuupalne proteine i javljaju se simptomi bolesti kad je organizam izložen virusima, kaže dr. Cohen.
Dr. Cohen je također istražio kako socijalni odnosi utječu na zdravlje. On navodi poznatu studiju u okrugu Alameda, Kalifornija, koja je pokazala kako da su društvene veze i smrtnost u uskoj vezi, a zatim je otišao i korak dalje i promatrao kako društvenost utječe na osjetljivost na prehladu.
Mjerio je raznolikost društvene povezanosti ljudi za koje se smatra da imaju savršeno zdravlje, putem upitnika o njihovim društvenim ulogama, a zatim ih izložili virusu.
- Ljudi s najnižom razinom društvene integracije imali su otprilike četiri puta veću vjerojatnost da će se razboljeti od onih koji su imali najviše društvenih veza i integracija, poput supružnika, prijatelja, roditelja, skrbnika ili volontera. Kod njih je vjerojatnost da se prehlade bila vrlo niska, kaže Cohen.
Siromaštvo u djetinjstvu
- Ispada da vjerojatnost hvatanja prehlade nije u uskoj vezi s dijetama i vježbanjem, nego brojem ljudi s kojima se družite. Što je veći, manja je vjerojatnost od bolesti, uvjeren je Cohen.
Znanstvenici se slažu da osobe s niskim socioekonomskim statusom imaju veći rizik od bolesti zbog izloženosti alergenu i karcinogenima na poslu i u životnom okolišu. Dr. Cohen je želio istražiti i hoće li ljudi koji su živjeli kao djeca u siromaštvu, u odrasloj dobi imati posljedice čak i ako su po imovinskom stanju i uspjehu skočili na društvenoj ljestvici među imućnije.
U jednoj je studiji jedno od pitanja ispitanicima bilo je je li njihova obitelj imala vlastitu kuću tijekom njihovog odrastanja do 18. godine, a zatim sam ih izložio virusu.
Što su dulje bili u djetinjstvu u vlastitim kućama, to je bilo manje vjerojatno da će se prehladiti kao osrasle osobe, neovisno o njihovom trenutačnom socio-ekonomskom statusu.
- Ovo je u skladu s idejom da djetinjstvo ima dugoročni učinak na naše zdravlje, kaže dr. Cohen.
U praćenje studija, također je uzeo u obzir duljinu telomera. Telomer je je kratki ponovljeni niz nukleotida na kraju eukariotskog kromosoma, koji ga štiti od razgradnje. Kako ljudi postaju stariji, telomeri su kraći, što rezultira većim rizikom od obolijevanja.
U druženju je spas
- Promatranje telomera zapravo nam govori o starenju imunološkog sustava, kaže on. Otkrili su da odrasle osobe koje su potvrdile da su tijekom odrastanja živjele u nižem socio-ekonomskom okruženju od ostatka populacije, imaju kraće telomere, što je u kasnijoj životnoj dobi bilo povezano s većom vjerojatnošću da se prehlade kao odrasle osobe, bez obzira jesu li postali bogati ili ostali siromašni.
Dr. Atmar na Medicinskom fakultetu u Bayloru kaže da su studije dr. Cohena "dokazale da su socijalni čimbenici i drugi stresori povezani s razvojem infekcije i bolesti nakon izlaganja virusima."
Liječnik infektivnih bolesti kaže da bi nekontrolirano okruženje kao što su svakodnevni život, isti socijalni, stresni i socioekonomski čimbenici trebali utjecati na vjerojatnost da sve osobe imaju iste preduvjete da se razbole.
- Međutim, u potpunosti ne razumijemo koliko veliku ulogu igraju ti čimbenici. Volio bih vidjeti studiju u kojoj oni koji su jako izloženi stresu, naglo promijene životne uvjete i smanje stres na minimum, pa onda proučiti je li njihov rizik od zaraze također manji. Uglavnom, ovu studiju nije lako provoditi, kaže on.
Ljudi koji često pobolijevaju mogu poduzeti određene korake kako bi ostali zdraviji. Mogu se izvući iz kroničnih stresnih situacija, ako je moguće, sugerira Dr. Cohen, iako je to lakše reći nego učiniti.
Trebali bi biti društveniji i trebali bi izbjegavati izloženost virusima, a za to vrijede stara pravila - često prati ruke, izbjegavati one koji kašlju i ako je ikako moguće, smanjiti razinu stresa, kaže Cohen, koji zagovara i cijepljenje.
- Čak i ako vi ne pokazujete znakove bolesti nakon izlaganja virusima, još uvijek možete tu infekcije prenijeti onima koji se mogu lako razboljeti, naročito kad je u pitanju gripa, piše The Wall Street Journal.
