Organizacija Olimpijskih igara veliki je izazov za zemlju domaćina. Pripreme započinju godinama prije održavanja a uključuju i velike količine novca. Nakon svakih igara, budžet je gotovo uvijek probijen. I to za nekoliko milijardi dolara. Uz velike financijske zahtjeve koji prate organizaciju najvećeg sportskog događaja javlja se i niz drugih problema. Iako je organizacija igara velika čast, u posljednje vrijeme čini se to je i teret kojeg malo tko želi preuzeti. Posebno kada je riječ o zimskim olimpijskim igrama.
Ove posljednje otvorene su u Pyeongchangu na stadionu čija je izgradnja koštala 100 milijuna dolara. I čini se kako je novac bačen u vjetar barem ako je vjerovati najavama kako će stadion nakon igara biti razmontiran.
Domaćinstvo igara puno košta i to je činjenica. Svake igre održane u posljednjih 50 godina premašile su planirani budžet. Tako je bilo i sa zimskim igrama u Sočiju 2014. godine, koje su budžet premašile za čak 41 milijardu dolara.
"U današnje vrijeme igre zahtjevaju oko 35 različitih sportskih borilišta, olimpijsko selo čija izgradnja može stajati i nekoliko milijardi dolara. Računicu poskupljuje i izgradnja medijske infrastrukture i posebnog sela za medije. Tu je još i prostor za otvorenje, najčešće stadion, pitanje transporta i sl.", dodaje profesor Andrew Zimbalist, autor nekoliko knjiga o OI u svom razgovoru za Business Insider.
Gradovi domaćini inače su zarađivali od igara, posebno velika bila je zarada na televizijskim pravima prijenosa. No posljednjih godina ta je sredstva 'pokupio' Međunarodni olimpijski odbor koji je u 90-im dobivao samo 4% a sada se taj iznos povećao na 70%.
Trošak poskupljuje i cijena održavanja stadiona koja može biti i 30 milijuna dolara godišnje. No većina gradova ne zna što bi s tako velikim stadionima pa oni pomalo propadaju.
"Igre prati i uništenje prirode zbog potrebe izgradnje novih borilišta. Tako su za ove posljednje igre uništene cijele planine, drveća i životinje među kojima su i one na pragu izumiranja" naglašava Zimbalista.
Trošenje započinje puno ranije jer svi budući domaćini moraju proći najmanje deset godina planiranja i priprema za kandidaturu. Među rekorderima po uloženim sredstvima je i Chicago koji je na kampanju za domaćina OI 2016. godini uložio oko 100 milijuna dolara. I izgubio. Poznat je i primjer Bostona koji je povukao prijavu za organizatora OI 2024. nakon kritika građana.
Problemi su veći u 'popularnosti' zimskih igara kod kojih se broj gradova kandidata rapidno smanjuje. Tako se 12 gradova kandidiralo za organizaciju igara 2004. godine, pet za one 2020., a samo dva grada bili su kandidati za organizaciju igara 2022. godine.
No unatoč ovim podacima, vjeruje se kako olimpijske igre neće nestati. Predsjednik Međunarodnog olimpijskog odbora Thomas Bach 2014. godine predložio je listu od 40 prijedloga koji bi trebali oblikovati budućnost olimpijskog pokreta.
Među njima je i smanjenje troškova koje gradovi kandidati imaju, procjena mogućnosti i rizika, te osiguranje održivosti igara. Zimbalista je pak pobornik ideje o stalnom domaćinu igara.
"Imamo jedan takav grad za ljetne igre - Los Angeles. I oni ne bi trebali ništa dodatno graditi, ne bi trebali ulagati u prometnu infrastrukturu s obzirom da je riječ velikom gradu s profesionalnim kadrom na svim poljima", naglašava.
Ideja o stalnom domaćinu mogla bi biti posebno zanimljiva u slučaju zimskih igara posebno zbog klimatskih promjena jer sada više nije lako predvidjeti tko će i kada imati dovoljno snijega. Bez obzira na neke prednosti, Međunarodni olimpijski odbor nije baš ljubitelj ovakve ideje, jer su im već pristigle želje nekih gradova za domaćinstvom igara u budućnosti.
