U srednjovjekovnom gradiću na jugu Francuske, kripta ispod bazilike skriva jedan od najpoznatijih svjetskih skupa ljudskih ostataka, lubanja i kosti za koje se priča da pripadaju Isusovoj pratiteljici Mariji Magdaleni. Sada su znanstvenici i umjetnici koristili ostatke kako bi rekonstruirali kako bi ova žena izgledala da je živa.
Rekonstrukcija lica temelji se na računalnom modeliranju lubanje i prikazuje ženu s šiljastim nosom, visokim jagodicama i okruglim licem. Za one koji vjeruju da su to kosti Marije Magdalene, ovo je lice jedne od najzanimljivijih žena katoličke crkve.
"Nismo sigurni da je to prava lubanja Marije Magdalene", kaže Philippe Charlier za National Geographic, biološki antropolog sa Sveučilišta Versailles. "Ali bilo je vrlo važno izvući je iz anonimnosti." Charlier je obavio rekonstrukciju s Philippeom Froeschom, vizualnim forenzičarom.
Marija Magdalena tisućama godina je kontroverzna figura unutar katoličke crkve. Počevši od petog stoljeća, prikazivali su je kao prostitutku, a popularne nedokazane teorije također su je prikazivale kao Isusovu ženu.
U intervjuu za National Geographic iz 2004. godine, profesorica Karen King u Harvardu, objavila je da jedini konkretni dokaz Magdalenine uloge upućuje na nju kao sljedbenica Isusa. U to vrijeme, Kingova je tvrdila da je Magdalena možda odigrala ključnu ulogu u razvoju ranih temelja kršćanstva.
Glasine da su njezini ostaci bili na jugu Francuske dobila je na popularnosti 1279. godine, piše Rebecca Lea McCarthy u knjizi Porijeklo magdalenskih praonica. Od tada, McCarthy je napisala, njezini ostaci su "pronađeni" u najmanje pet drugih regija.
Unatoč neosnovanim dokazima o tome što se dogodilo Mariji Magdaleni, Froesch i Charlier željeli su otkriti lice iza glasovite lubanje iz Sv. Maximina.
Dvojac je zainteresiran za lubanju već tri godine kada je Froesch bio na jugu Francuske da radi na rekonstrukciji lica za drugu lubanju. Otišao je u obilazak malog grada i, dok je obilazio baziliku, istraživao je kriptu gdje se lubanja nalazi iza stakla.
Budući da je lubanja zadnji put proučavana 1974. godine, stakleno kućište u kojem je smješteno zaključano je. Istraživači su taj problem zaobišli uzimanjem više od 500 fotografija koje su pokazivale različite kutove lubanje. Na temelju tih fotografija, bili su u stanju stvoriti 3-D model lica koji je pokazao karakteristike kao što su veličina lubanje, jagodice i struktura kostiju.
Iz tih informacija uspjeli su otkriti da je lubanja pripadala ženi koja je umrla u starosti od oko 50 godina i koja je bila sredozemnog podrijetla. Oblik nosa i drugih značajki određen je pomoću trigonometrijskih omjera temeljenih na karakteristikama koje su u skladu s dobi, spolom i nacionalnošću lubanje.
Sukladno članku 94. Zakona o elektroničkim medijima, komentiranje članaka na web portalu Express.hr dopušteno je samo registriranim korisnicima. Svaki korisnik koji želi komentirati članke obvezan je prethodno se upoznati s Pravilima komentiranja na web portalu Express.hr te sa zabranama propisanim stavkom 2. članka 94. Zakona.
Svi bi zaradjivali na takve gluposti nece ljudi nasjesti. sve pametno do pokvareno. Luda vremena su postala . Mislim da vrag vladakoji ima masku.